UNIVERZALNOST BOŽJEG SPASENJA
U današnjem evanđelju Isus ozdravlja deset gubavaca tako što ih, bez doticanja, šalje svećenicima koji su imali ovlast ovjeriti ozdravljenje i dopustiti da se vrate svojim obiteljima te nastave živjeti među zdravima u naselju. Jedan od njih bio je omraženi Samarijanac. Nije žurio kući nego se vratio k Isusu te zahvalio priznajući tako univerzalnost Božjih spasenjskih zahvata. Gubavca je njegova vjera osposobila da prepozna Božje djelovanje, prisutno i dostupno u Isusu. Sa Samarijancem iz današnjeg evanđelja mi sudionici nedjeljnog susreta s Bogom te s braćom i sestrama u vjeri tražimo prikladan odgovor Bogu koji djeluje u nama i u svijetu.
Prvo čitanje (2 Kr 5,14-17)
Ovo je zgoda o proroku Elizeju iz oko god. 850. pr. Kr. koji liječi od gube vojnog zapovjednika iz susjedne, poganske države Sirije. U činu iscjeljenja Naaman je prepoznao da Bog Izraelaca djeluje po svome proroku i zato je odlučio klanjati se tome Bogu nakon povratka u svoju pogansku zemlju. U tu svrhu uzima “zemlje koliko može ponijeti” da izgradi oltar Jahvi kao sveopćem Bogu. Istu poruku o univerzalnosti Božjega spasenja sadrži zgoda iz današnjeg evanđelja o ozdravljenju gubavog Samarijanca.
Drugo čitanje (2 Tim 2,8-13)
Ovo je Pavlov oproštaj s Timotejem, mladim starješinom crkvenih zajednica u okolici Efeza, duhovna oporuka apostola mlađem suradniku i duhovnom sinu. Svjestan da će se radosna vijest naviještati unatoč činjenici da su neki propovjednici silom ušutkani, Pavao potiče Timoteja i sve kršćane da prihvate svoje patnje kao neizbježnu pojavu u razvoju Crkve. Pod kraj današnjeg odlomka Pavao navodi himan prvih kršćana koji slavi povezanost Gospodina Isusa s onima što naviještaju njegovu poruku.
“Nijedan koji bi dao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca” (Lk 17,11-19)
Za današnje evanđelje imamo zgodu s dvostrukim čudom. Prvo, Isus vraća narušeno zdravlje desetorici gubavaca koji su morali živjeti izvan naseljenih mjesta i vraća im mogućnost uključivanja u društvo. Drugo, jedini iscijeljeni stranac prepoznaje i veliča Božje spasenjsko djelovanje u Isusu i tako očituje univerzalnost Božjeg zauzimanja za ljude.
Stavimo ozdravljene od gube u kontekst Izraela u vrijeme Isusa. “Guba” je bio skupni naziv za široki raspon kožnih bolesti. Oni na kojima su svećenici službeno identificirali takvu bolest, podlijegali su strogim mjerama radi zaštite zajednice od opasnosti zaraze. Obično su ti bolesnici bili istjerivani iz gradova i sela, ali su se nastanjivali u blizini kako bi im rođaci mogli donositi hranu i druge potrepštine. Ako bi se zdravi približili bolesnicima, gubavci su trebali upozoravati glasnim uzvikivanjem: “Nečisti, nečisti!” Često se smatralo da je guba zaslužena kazna od Boga za neki grijeh pa su ih zdravi smatrali nečistima moralno i obredno. Ne možemo točno znati o kakvoj se kožnoj bolesti radilo kod desetorice bolesnih iz današnjeg evanđelja, ali su očito bili izdvojeni iz društva zbog svoje bolesti. Za povratak u društvo zdravih bilo je potrebno službeno proglašenje da su ozdravili te ritualno očišćenje.
Nadalje, valja imati na umu da se Židovi Isusova vremena nisu družili sa Samrijancima. U ovoj skupini bolesnika bio je barem jedan Samarijanac. Zajednička bolest i nevolja otklonila je među ovim bolesnicima nacionalne i rasne prepreke. U zajedničkoj tragediji svoje gubavosti zaboravili su da su Židovi i Samarijanci po vjeri i nacionalnosti te se udružili da jedni drugima olakšaju bolesnički i prognanički život. Uočimo iz ovoga da ljude zbližava zajednička nevolja, materijalna, društvena i duhovna, i da je to sastavni dio ljudske naravi koju nam Bog dao. Uočimo također da je svima koji su u nevolji potrebno Božje milosrđe koje spašava.
Jedini se ozdravljeni Samarijanac vratio te zahvalio za dragocjeni dar, slaveći Boga u sav glas (r. 15). Isus postavlja tri oštra pitanja: “Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?” Uočimo da Isus traži zahvalnost Bogu, ne sebi! Uz doživotnu zahvalnost Bogu, sv. Luka naglašava u ovom događaju: 1. univerzalnost Božjeg spasenjskog zauzimanja za ljude, jer mesijanski blagoslov ozdravljenja i cjelovitosti namijenjen je svima, čak i Samarijancima koje su Židovi Isusova vremena prezirali; 2. kontrast između odbacivanja Isusa od strane Židova i prihvaćanja od strane onih koji su izvan izabranog naroda; 3. kontrast između tjelesnog ozdravljenja i cjelovitog spasenja.
U Lukinoj teologiji, ovo je zgoda o dvostrukom čudu. Prvo čudo je tjelesno ozdravljenje desetorice gubavaca. Ali ima i drugo čudo koje nije tako očito kao prvo: Samarijanac je povjerovao u Isusa Židova. Druga devetorica gubavaca doživjela su isto ozdravljenje dok su bili na putu prema svećenicima kao sanitarnim inspektorima. To je bilo nužno da bi se ponovno uključili u socijalni život preko svojih obitelji u naseljenom mjestu. Uočimo da ozdravljenje nije bilo momentalno, jer su se bolesnici morali podvrgnuti propisima za one koje je pogodila kožna bolest. Kao što se Naaman trebao pokoriti Elizejevoj odredbi o kupanju u Jordanu, tako su se gubavci trebali pokoriti Isusovoj odredbi da pođu k svećenicima. Ozdravili su na putu, ali se samo Samarijanac vratio k Isusu. Jedino njemu Isus govori: “Tvoja te vjera spasila!”
Priznajući što mu je Bog po Isusu iskazao, ovaj Samarijanac je mogao doživjeti spasenje iznad tjelesnog ozdravljenja. Ozdravljenje prelazi u spasenje samo kad mi ljudi priznajemo Božju inicijativu i te kad vjerom odgovaramo na tu inicijativu. U činu odgovora na Božju inicijativu nastaje odnos između dotičnoga i Boga pa je moguće spasenje. Uvidjevši da je iscijeljen, Samarijanac je stekao dublji uvid, uvid vjere. Iz ovog evanđeoskog događaja želimo danas naučiti da su Božji spasotvorni pothvati univerzalni. Gospodin Isus traži da svojim ljudskim i vjerničkim ponašanjem odražavamo univerzalnost Boga koji sve ljudi ljubi i svima nudi spasenje. Nadahnuti postupkom ovoga Samarijanca, također želimo osobno i prikladno odgovarati na Božje spasenjsko djelovanje u Kristu Gospodinu, u Crkvi i po Crkvi.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Dok doživljavam Božju spasenjsku djelatnost u sebi i oko sebe, jesam li svjestan Onoga koji spašava? Pokazujem li svojim življenjem u obitelji i radom izvan obitelji da Bog zaista hoće spasiti sve ljude, da je univerzalan u svojoj dobroti?
MOLITVA VJERNIH NA 28. NEDJELJU U GODINI C
Svećenik:
Bogu, dobrom Ocu svih ljudi, povjerimo sve svoje brige i potrebe, posebno svoju želju da gajimo u sebi duh zahvalnosti.
Čitač:
- Za Crkvu, sastavljenu od vjernika okupljenih u župe i biskupije diljem svijeta: da bude zajednica onih koji su Bogu zahvalni riječima i djelima, molimo te…
- Za poglavare država i naroda: da podupiru jedinstvo i mir stavljajući svima na raspolaganje darove zemlje koju je Bog stvorio za sve ljude i za sva vremena, molimo te…
- Za znanstvenike, liječnike i tehničare: da svojim istraživanjem i radom olakšavaju patnje ljudi, molimo te…
- Za bolesnike i nemoćne: da nauče svoje patnje povezivati s Kristovom mukom i pobjedom nad smrću, molimo te….
- Za nas ovdje sabrane: da budemo zahvalni Bogu za dobro koje doživljavamo mi, naša obitelj i naš narod, molimo te…
- Za vjerne mrtve: da svi koji su otišli pred nama u znaku vjere postanu u nebu dionici Kristove pobjede nad grijehom i smrću, molimo te…
Svećenik:
Oče nebeski, zahvaljujemo ti za dar života i zdravlja te za duhovne milosti koje nam daješ po Kristu uskrsnulom. Daj da ti uvijek budemo zahvalni svjedočenjem tvoje univerzalnosti među ljudima s kojima živimo. Jer ti živiš i kraljuje uvijeke vjekova. Amen.
