BOG SE RADUJE TRAŽENJU I NALAŽENJU IZGUBLJENIH
Za današnje evanđelje imamo tri Isusove parabole o Božjoj radosti pri traženju i nalaženju grešnika: pastir s izgubljenom ovcom, udana žena s izgubljenom kovanicom novca, roditelj s izgubljenim odraslim djetetom. Tim je parabolama Isus odgovorio na oštru kritiku farizeja koji su ga optuživali da snižava moralna mjerila sjedajući za stol s carinicima i grešnicima. Svojim djelima i riječima Isus je urpisutnjivao ljubav Boga koji traži svaku ljudsku osobu, jer mu je stalo do svakog muškarca i žene osobno. Spremajući se na ovu liturgiju, obnovimo vjeru da uskrsnuli Krist i danas objavljuje tragajuću ljubav Božju po cijeloj Crkvi i po pojedinim vjernicima.
Prvo čitanje (Izl 32,7-11.13-14)
Ovo je tužna zgoda o nevjernosti Izraelaca u pustinji, na putu iz egipatskog ropstva u obećanu zemlju. Dok je Mojsije bio na Sinaju radi primanja Deset zapovijedi po kojima bi Židovi živjeli u svojim obiteljima i udruženi u narod Božji, narod se pobunio i počeo se klanjati zlatnom teletu. Na Mojsijevu prošnju Bog se suzdržavao od prijetnje istrebljenjem cijelome narodu, pri čemu je Mojsiju obećao od njegovih potomaka razviti novi narod Božji. “Ražali se Gospodin pa ne učini zlo kojim je prijetio svome narodu!"”Ova starozavjetna zgoda je podloga za današnje evanđelje o tragajućoj ljubavi Božjoj. U pripjevnom psalmu izražavamo kajanje za grijehe.
Drugo čitanje (1 Tim 1,12-17)
Ovo je Pavlova autobiografska ispovijest o vlastitoj grešnoj prošlosti. Njemu koji je iz grešne revnosti progonio sljedbenike Isusa Krista Bog je oprostio da pokaže kako je njegov Sin došao na svijet da objavi milosrdnu i strpljivu ljubav Božju. Pavao nas zove na zahvalnost Bogu koji je strpljiv prema svakome od nas.
“Pozove prijateljice i susjede pa će im: ‘Radujte se sa mnom!’” (Lk 15,1-32)
U tri parabole današnjeg evanđelja Isus objavljuje Boga koji se raduje pri traženju izgubljenih i opraštanju grešnicima. Pastir koji je izgubio ovcu dijeli svoju radost s drugima što je našao zalutalu pripadnicu svoga stada. Žena s izgubljenom kovanicom novca dijeli svoju radost s prijateljicama i susjedama što je našla svoje blago. Otac rasipnog sina dijeli radost sa slugama i želi starijeg sina oraspoložiti da se uključi u obiteljsko slavlje.
Kako smo parabolu o dobrom ocu i dva različita sina imali za evanđelje na četvrtu korizmenu nedjelju u ovoj liturgijskoj godini, danas bih želio s vama razmatrati drugu parabolu, o ženi koja traži izgubljeni novac. Ova parabola održava povijesnu situaciju u palestinskom agrarnom domaćinstvu Isusova vremena. Većina seoskih kuća sastojala se od samo jedne prostorije s vratima i jednim okruglim prozorom od oko 45 centimetara promjera. Mjesto našeg današnjeg hrastova parketa, na tlu je bila obična zemlja pokrivena suhom trskom ili rogozom. U nekim kućama pod je bio od isklesanog kamenja, ali su između kamenja bile pukotine u koje se lagano mogao otkotrljati komad kovanog novca. Domaćica koju je Isus uzeo za primjer da osvijetli tragajuću ljubav Božju je udana žena koja je iz roditeljske kuće donijela miraz u novcu i ljubomorno ga čuvala za slučaj otkaza bračnog zajedništva na koji je muž imao pravo a ona nije. Neke žene nosile su kovani novac od srebra ili zlata ušiven na maramu kad su izlazile u goste ili na subotnje bogoslužje u sinagogi. Ova žena brižno traži svoju izgubljenu drahmu. Uzima dragocjeno ulje, ulijeva ga u svjetiljku od ispečene gline, zapali svjetiljku, brižno sklanja trsku, mete mračnu prostoriju i zaviruje u pukotine na podu. Kako je jedna drahma bila otprilike vrijednost jedne nadnice, njezinih deset drahma su otprilike trećina mjesečne zarade. Ako se radilo o kućnom novcu koji je zaradila ručnim radom i iz kojega je ona dodavala za kućne troškove, tim važnije je bilo pronaći izgubljenu drahmu. Upravljajući razborito malom kućnom blagajnom, ona je ne samo kuhala i posluživala svoje ukućane nego i pribavljala ugled svojoj obitelji pred mještanima. Zato su povijesni slušatelji ove parabole s visokim poštovanjem slušali o njezinu uspjehu u traženju.
U tekstu ove parabole ova žena zove prijateljice (grčki philas) i susjede (geitonas) da s njima podijeli radost što je našla obiteljsko blago. Luka je za vjernike grčke kulture pažljivo preveo Isusove aramejske riječi kojima je Isus pokazao kako zna da žene imaju prijateljice i susjede te s njima dijele radosti i žalosti osobnog i obiteljskog života. Isus je, brinući se za svoju majku u Nazaretu nakon Josipove smrti, opažao da žene imaju svoje dužnosti, odgovornosti, tuge i radosti. Ali i svoje prijateljice i susjede! Zato Božju radost pri traženju i nalaženju raskajanih grešnika Isus osvjetljuje postupcima žene koja svoju radost dijeli s prijateljicama i susjedama kad je našla svoj izgubljeni novac. Žena iz parabole uzvikuje: “Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila!” A Isus odmah dodaje: “Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika”. Bog i anđeli raduju se kad se jedan grešnik ili grešnica vraćaju, otkrivši pravoga sebe u Bogu i siguran put k sreći u vršenju njegovih zapovijedi. Ta je radost slična radosti domaćice i njezine obitelji što je našla izgubljeni novac i izbjegla opasnost gladovanja. To je radost koja nadilazi vrijednost samog nađenog novca. Tom parabolom Isus propovijeda evanđelje o Bogu koji ljubi i traži izgubljene. Bog nije samo poput pastira koji traži zalutalu ovcu ili poput oca koji raskriljenih ruku čeka povratak odlutalog sina. Bog je i kao žena koja traži izgubljeni novac a zatim dijeli svoju radost s prijateljicama i susjedama.
U Lk 13,20-21 postoji kratka parabola koja osvjetljuje Isusovo optimizam u radu za kraljevstvo Božje: “Čemu da prispodobim kraljevstvo Božje? Ono je kao žena koja uze kvasac i zamijesi tri mjere brašna dok sve ne uskisne.” Domaćica koja sprema kruh za svoju obitelj stavlja malo kvasca u tijesto a kvasac prouzroči da tijesto postane nekoliko puta veće. Primjerima iz dnevnog rada žena Isus osvjetljuje otajstva kraljevstva Božjega. Poput žene koja stavlja kvasac u tijesto Bog čini da njegova milost raste u pojedincima i cijeloj ljudskoj zajednici. Poput žene koja nađe svoje izgubljeno blago i raduje se onome što je našla, Bog se raduje traženju i nalaženju izgubljenih po Kristu Gospodinu ali i po nama Isusovim sljedbenicima. Isus je Boga doživljavao i naviještao kao ljubljenog Oca i zato se poslužio prizorima iz života žena da osvijetli majčinski vid Božje ljubavi. Time je iskazao pozor i poštovanje prema običnim osobama, u koje svakako spadaju i žene na selu njegova vremena. Traži od nas da iskazujemo sličan pozor i poštovanje prema svakoj osobi i tako uprisutnjujemo tragajuću ljubav Božju.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Vidim li rad žena u domaćinstvu i drugih osoba koje obavljaju obične poslove za zajedničko dobro? 2. Sudjelujem li u radostima osoba s kojima živim i radim, kako bih odražavao tragajuću ljubav Božju prema svakom čovjeku?
MOLITVA VJERNIKA NA 24. NEDJELJU U GODINI C
Svećenik:
Zaahvalni Bogu što nam je po Isusu objavio da ne samo oprašta grijehe onima koji mu se s kajanjem vraćaju nego i liječi rane grijeha, uputimo zajedničke prošnje.
Čitač:
- Za Crkvu kao narod Božji sabran iz svih naroda svijeta: da bude znak i sredstvo Božjeg milosrđa, molimo te…
- Za one koji su odlutali od Boga tražeći lažnu slobodu: da otkriju radost obraćenja i povratka u kuću Očevu, molimo te...
- Za obitelji bez izvora zarade i dostatnih sredstava za materijalno uzdržavanje: da u međusobnoj vjernosti i ljubavi jedni drugima olakšavaju zajedničku nevolju, molimo te…
- Za sve koji rade neznante poslove u domaćinstvu i uslužnim djelatnostima: da u Bogu nađu vrijednost svoga rada, molimo te…
- Za bolesnike koje osobno poznajemo: da im svojom uslužnošću i molitvama donosimo utjehu i radost, molimo te…
- Za pokojnike iz naših obitelji: da im oprostiš slabosti iz zemaljskog života i udijeliš sretnu vječnost, molimo te…
Svećenik:
Milosrdni Oče, pomozi nam da tvoj mir i oproštenje donosimo svima s kojima se susrećemo u svom životu i radu. To te molimo po Kristu našem Gospodinu.
