MIR I OPROŠTENJE KAO ZNAKOVI BOŽJE NAZOČNOSTI
Dok su prvo i drugo čitanje drugačiji u svakoj od triju liturgijskih godina na ovu nedjelju, evanđelje je uvijek isto: izvještaj četvrtog evanđelista o ukazanju uskrsnulog Isusa na Uskrs navečer desetorici apostola bez Tome te novo ukazanje tjedan dana kasnije uz Tominu nazočnost. U oba događaja učenici su povjerovali zato što su vidjeli uskrsnulog Gospodina. Mi vjernici kasnijih pokoljenja vjerujemo jer u miru i oproštenju kao darovima Uskrsnuloga doživljavamo znakove Božje nazočnosti u Crkvi i svijetu. Snagom svoga Duha uskrsnuli Krist čini oproštenje znakom svoje nazočnosti a uskrsni mir garancijom svoje ljubavi.
Prvo čitanje (Dj 5,12-16)
Ovo je treći veliki sažetak u Djelima apostolskim o životu i djelovanju prve Crkve. Sažeci u ovoj knjizi Novoga zavjeta podsjećaju čitatelje i slušatelje da je Isusov pokret polagano ali sigurno napredovao među Židovima Palestine prvoga stoljeća prije nego se proširio među pogane diljem rimskog carstva. Ovaj sažetak naglašava brojčano povećanje kršćanske zajednice u Jeruzalemu i čudesna ozdravljenja koja su se događala po rukama apostola. Ovaj napredak je dar uskrsnuloga Krista koji je prisutan po svome Duhu u zajednici svojih sljedbenika. Kao što su Isusova čudesna ozdravljenja bila znakovi novog vremena spasenja, tako ozdravljenja koja čine apostoli u njegovo ime potvrđuju spasenje što ga Krist dariva.
Drugo čitanje (Otk 1,9-13.17-19)
Ovo je dio uvodnog viđenja u Knjizi otkrivenja koja donosi teologiju povijesti u vremenu progona Crkve od strane državne vlasti. Ivanu se ukazuje uskrsnuli Krist te traži da zapiše poruku ohrabrenja kršćanskim zajednicama u ondašnjoj Maloj Aziji i predstavlja se kao “Prvi i Posljednji, Živi”. Ivan treba zapisati “što jest i što se ima dogoditi”. To znači da Knjiga Otkrivenja pomaže razumijevati smisao teškoća kroz koje prolaze Isusovi sljedbenici i donosi poruku da je Bog konačni gospodar povijesti, bez obzira priznaju li ga zemaljski vladari ili ne.
Uskrsnuli zove na vjeru da bi darivao mir i oproštenje (Iv 20,19-31)
Ivan je u dva ukazanja uskrsnulog Krista učenicima zabilježio živu i trajnu baštinu Uskrsa. Ta baština je vjera kojom Duh Sveti kod ljudi stvara podlogu za mir i oproštenje. U prvom ukazanju učenicima bez Tome, na Uskrs navečer, Isus pozdravlja apostole: “Mir vama!” te u isto vrijeme im udahnjuje Duha Svetoga koji ih čini dionicima njegova uskrsnog života. Duh ih ohrabruje za službu opraštanja koje će biti zaključak naviještanja vjere i pripuštanje sakramentu krštenja.
Šalom – mir je židovski vjerski i građanski pozdrav, bio u Isusovo vrijeme i danas je. Uskrsni kontekst daje ovom Isusovu pozdravu dodatno značenje. Mir i radost onog prvog uskrsnog dana bili su znakovi novog vremena spasenja koje otpočinje Isusovom pobjedom nad smrću i grijehom. Starozavjetni su proroci najavljivali da će u mesijansko vrijeme Bog izliti svoga Duha na svoj narode (usp. Joel 3,1; Ez 36,27 i dr). Ovim pozdravom i udahnućem Isus svoje sljedbenike čini dionicima svoje pobjede nad grijehom i smrću darivajući im istoga Duha koji je na početku lebdio nad vodama stvaranja te unio u stvoreni kozmos red i život (Post 1). Dao im je istog Duha Božjega koji u stvorenu zemlju unio život (Post 2), Duha kojim su bili “pomazivani” Izraelovi kraljevi, veliki svećenici i ponekad proroci. Duhom Božjim bio je pomazan i Sluga patnik u Knjizi Izaijinoj čijom se strpljivošću i skromnošću nadahnjivao Isus u obavljanju svoga mesijanskog poslanja. Tim je Duhom Isus bio također “pomazan” na krštenju te je prošao čineći dobro i donoseći mir (usp. Dj 10,34-43). Prigodom ukazanja na dan Uskrsa on je apostole učinio dionicima svoje pomazanosti Duhom Svetim.
“To rekavši, pokaza im svoje ruke i noge” s tragovima smrtne kazne! Time Isus proglašava povezanost svoje smrti na križu i svoje uskrsne proslave. Onaj Isus koji je bio “uzdignut” na križ (Iv 8,27; 12,32) uskrsnuo je i ušao u trajni život. Isus apostole ne samo čini dionicima svoga novoga života po darovanom Duhu Svetome nego im povjerava da nastavljaju njegovo poslanje. Šalje ih na službu milosrđa i opraštanja po kojoj će se nastaviti djelovanje što ga je on započeo te ima trajati do njegova ponovnog dolaska. Služba otpuštanja i zadržavanja grijeha u Ivanovu načinu izražavanja znači pripuštanje poučenih koji su uzvjerovali sakramentu krštenja. Osobnim krštenjem ljudi prihvaćaju ili odbacuju naviještenu poruku spasenja. Apostoli i kasniji predstojnici Isusove zajednice imaju vlast i dužnost razabirati tko je dovoljno poučen u vjeri Crkve da može biti pripušten krštenju kao duhovnom preporodu. Prema Ivanovu zapisu uskrsne zapovijedi, kršćani su vjernici koji su doživjeli i prihvatili Božje oproštenje i mir. Svoju uskrsnu pobjedu nad grijehom Krist prenosi na svoju Crkvu i po Crkvi nudi svim ljudima kroz povijest. Onima koji su uzvjerovali, Isusova smrt i uskrsnuće donose poruku oproštenja i mira.
U prizoru s Tomom Ivan je pokazao vrijednost sumnje u vjerničkom životu. Toma je sumnjao i oklijevao a zatim u izravnom susretu s Uskrsnulim koji nosi biljege rana prešao u angažiranu vjeru. Tražiteljima i vjernicima svih vremena Toma je ohrabrenje i poticaj. Na primjeru Tome prva Crkva je riješila problem polaganog nestajanja povijesnih svjedoka Isusova djelovanja, smrti i uskrsnuća. Neko vrijeme novi vjernici uključivali su se u Crkvu oslanjajući se na svjedočanstva očevidaca, a zatim su na primjeru razgovora između Tome sumnjivca i ostale desetorice apostola uvidjeli da vjera nije automatski plod slušanja očevidaca. Toma je nakon susreta s Uskrsnulim morao iz sumnjivca prerasti u dubokog vjernika. Na Tomino traganje i sumnje Isus odgovara pozivom: “Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok!” Uskrsnuli nije prikaza nego zbilja. Isus, nadalje, poziva Tomu da se uzdigne nad osjetni i čudesni vid uskrsne vjere: “Ne budi nevjeran nego vjeran!” Taj pažljivo saslušani i doživljeni poziv učinio ga je vjernikom a ne iskaz očevidaca niti dodir rana Isusovih na rukama i na boku. Toma zato uzvraća: “Gospodin moj i Bog moj!” On se opredijelio osobno i svjesno: za njega i prvu Crkvu Isus je po uskrsnuću zadobio udio na Božjoj veličini i slavi. Na primjeru Tome sumnjivca kršćani kasnijih generacija prihvaćat će uskrsnu i krsnu vjeru te svojim životom svjedočiti da je Isus ušao u novi život iz kojega može spašavati sve ljude. - I mi na ovoj euharistiji, kojom se Crkva očituje i izgrađuje, zahvalno prihvaćamo Kristov uskrsni mir i oproštenje, uvjereni da vjera poput Tomine nije plod fizičkog dodira ili viđenja nego zauzetog slušanja Božjih poziva i odgovaranja na te pozive.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Otežavam li život bližnjima svojom ogorčenošću i sumnjama? 2. Udahnjujem li novi život među ljude s kojima živim?
MOLITVA VJERNIKA NA DRUGU USKRSNU NEDJELJU U GODINI C
Svećenik:
Uputimo zajedničke prošnje Ocu nebeskom, po Kristu uskrsnulom i Duh životvorcu, da nas oslobodi naših sumnja te nam učvrsti osobnu i zajednički vjeru.
Čitač:
- Za našu biskupiju i svu Crkvu: da slavljenjem sakramenata i pastoralnim djelovanjem odražava vjeru koju je apostol Toma ispovjedio, molimo te…
- Za papu, biskupe i svećenike Crkve: da budu navjestitelji mira Kristova i služitelji Božjeg oproštenja, molimo te…
- Za narode i države današnjeg svijeta: da se otvaraju pravednom miru koji Krist dariva i zadaje, molimo te…
- Za sve koji traže istinu i teže za dobrotom: da njihova traganja i težnje blagosloviš, molimo te…
- Za bolesnike i nemoćne u našoj sredini: da im njihove obitelji i osoblje zdravstvenih ustanova posvećuje potrebnu brigu i ljubav, molimo te…
- Za vjerne mrtve: da ih uskrsnuli Krist pridruži sebi u sretnoj vječnosti, molimo te…
Svećenik:
Udijeli nam, svemogući Bože, svoj mir;
mir koji će nam omogućiti da stalno otkrivamo tvoju radost;
mir koji nas potiče da u svemu tražimo tvoju pravdu;
mir koji nas osposobljava da trpimo za ono što je pravedno i dobro;
mir koji nas nadahnjuje da svakog muškarca, ženu ili dijete nazivamo prijateljem;
mir Isusa Krista, našeg uskrsnulog Gospodina,
koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.
