ISUS U SVATOVIMA
Nedjeljom krštenja Isusova završilo je božićno vrijeme u liturgijskoj godini. Ta je nedjelja ujedno brojena kao prva u vremenu kroz godinu. Ove, druge kroz godinu, za evanđelje imamo početak Isusova mesijanskog djelovanja kako ga prikazuje sv. Ivan: Isus pozvan na svadbu u Kanu Galilejsku s prvom petoricom učenika nagrađuje gostoprimstvo dviju obitelji tako što čudesnim zahvatom u vodu omogućuje obilje dobrog vina mladencima i njihovim gostima. Ovim Isus najavljuje Božju prisutnost u braku svih koji se slobodno i s ljubavlju jedno drugom doživotno daruju pred vjerničkom zajednicom. Ove nedjelje obnavljamo vjeru da je brak kao savez jednog muškarca i jedne žene Božja ustanova, a kad u takav brak uđu dvoje krštenih Gospodin Isus ga podiže na razinu sakramenta.
Prvo čitanje (Iz 62,1-5)
Ovaj odlomak je iz trećeg odsjeka Knjige Izaijine koji sadrži propovijedi proroka među povratnicima iz babilonskog sužanjstva. Prorok gleda ruševine u domovini te obeshrabrenje i malaksalost među povratnicima u Jeruzalemu. On međutim najavljuje svijetlu budućnost zato što Bog kao zaručnik uzima u zaštitu svoj narod i posebno sveti grad. Ova biblijska slika o Bogu kao zaručniku naroda i grada u hebrejskom izvorniku je razumljivija zato što su grad Jeruzalem i zajednica Izraela ženskog roda u hebrejskom. Ova najava trajne Božje naklonosti je starozavjetna podloga događaju iz današnjeg evanđelja.
Drugo čitanje (1 Kor 12,4-11)
Ovaj odlomak Prve Korinćanima je početak Pavlova govora o djelovanju Duha Svetoga u zajednici krštenih. Različite stalne službe i prigodne karizme su darovi jednoga Duha Svetoga koji djeluje u zajednici i pojedincima. Razlike u Crkvi i u ljudskom društvu mogu izazvati raskide u ljubavi i prijateljstvu, prouzročiti ljutnju, oštre riječi i ogorčenost. Zabrinut zbog strančarstva među krštenicima koji su sljedbenici istoga Gospodina Isusa, Pavao nas ovim poziva da čuvamo jedinstvo uvažavajući razlike.
Isus dariva obilnim i dobrim vinom (Iv 2,1-12)
Događaj u Kani Galilejskoj Ivan zove prvim Isusovim znamenjem, jer njime zapravo počinje Isusovo mesijansko djelovanje. Prema Ivanovu rasporedu, nakon krštenja Isusu su se pridružila dva Krstiteljeva učenika još na Jordanu. Zatim je Isus došao u Galileju gdje je pozvao Filipa i Natanaela. Jedan od dvojice Krstiteljevih učenika bio je Andrija i on je Isusu doveo svoga starijeg brata Šimuna (Iv 1,35-42). Na svadbu u Kani bila je pozvana Isusova Majka a zbog nje i Isus s prvom petoricom učenika. Iz njezine tihe primjedbe “Vina nemaju” možemo naslutiti da je pomagala na svadbi, vjerojatno zato što je rođakinja ili prijateljice jedne od obitelji mladenaca. Isus nije jedan od djelatnika u svatovima nego gost zajedno s učenicima. Ivanu i njegovoj povijesnoj zajednici važno je da Isus počinje svoje mesijansko djelovanje kao Mesija na intimnom obiteljskom slavlju.
Marija Isusa informira o nestašici vina zbog koje bi neki gosti mogli otići prije i time ožalostiti mladence na početku njihova bračnog zajedništva. Isusova isprika ”Još nije došlo moje vrijeme” uključuje da je u tonu Marijine informacije bila i molba za pomoć, a Marijin poticaj poslužiteljima “Štogod vam rekne, učinite” očituje njezino uvjerenje da Isus može odstraniti nestašicu vina i time sramotu od mladenaca. Valja imati na umu da je svatovsko slavlje u Palestini Isusova vremena trajalo po tjedan dana, a gosti su se izmjenjivali. Marijino povjerenje u Sina biva nagrađeno: Isus bez doticanja vode čudesno intervenira te ravnatelj stola službeno ustanovljuje da je vino veoma dobro i da ga ima obilno. Ovdje Marija nastupa kao uzorna učenica Sina, jer ima povjerenja u Isusa i dopušta mu da djeluje slobodno.
Ivan ovaj događaj zove “znamenjem”, jer želi da u njemu čitamo dublji smisao. Čudo odgovara intimnom krugu svatova u kojem su mladenci središte pažnje ne samo svojih dviju obitelji nego rodbine i mještana. Pretvaranjem vode u vino Isus preokreće oskudicu u obilje, velikodušno uzvraća gostoljubivost koju su mladenci iskazali njemu i petorici učenika preko njegove majke. Tako se Isusovo prvo čudo događa pred prijateljima i rodbinom, ne pred mnoštvom ili vjerskim i građanskim vlastima. Prvo Isusovo “znamenje” pokazuje učenicima i ostalim gostima mladenaca da Bog djeluje u intimnim dnevnim događajima ljudskog života. Vrijedno je pogledati kako veliki Katekizam tumači ovaj događaj pri obrazlaganju sakramenta ženidbe za odrasle vjernike (a većina nas učili smo ga kao djeca na vjeronauku): “Crkva pridaje veliku važnost Isusovoj nazočnosti na svadbi u Kani. U tome prepoznaje potvrdu da je ženidba nešto dobro i navještaj da će odsada biti djelotvornim znakom Kristove nazočnosti. U svom je propovijedanju Isus nedvosmisleno naučavao izvorni smisao sjedinjenja muškarca i žene… To nedvosmisleno zauzimanje za nerazrješivost ženidbenog veza moglo je zbunjivati i moglo je izgledati kao neostvariv zahtjev… Došavši obnoviti izvorni red stvaranja, poremećen grijehom, on sam daje snagu i milost za življenje braka u novim mjerilima Kraljevstva Božjega. Slijedeći Krista u samoodricanju, noseći svoj križ, ženidbeni drugovi mogu ‘shvatiti’ izvorni smisao ženidbe i živjeti ga Kristovom pomoći. Ta milost kršćanske ženidbe plod je križa Kristova koji je vrelo svega kršćanskog života” (KKC 1613-1615).
Ivan pri kraju svoga izvješća kaže da je Isus u Kani “objavio svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici”. On ovdje upotrebljava hebrejsko poimanje slave (kabod): to je očitovanje Božje prisutnosti i stabilnosti. Bog se proslavljuje u Isusu i svakome od nas, kad se očituje kao Prisutni i Stabilni u nestalnim mijenama života. Ovim je Bog predstavio Isusa kao donositelja nove objave. Prepustimo li se slobodno utjecaju njegove milosti, Isus nas mijenja kao što je promijenio vodu u vino. Njegova prisutnost u braku vjernika, u cijeloj Crkvi i u životu pojedinca je poziv na novi način življenja. Želimo li se mijenjati, trebamo Isusa pozvati i osloniti se na njegovu pomoć. Gdje se nađe Isus, tamo se život mijenja na bolje. On obogaćuje obično i svagdanje te daje trajnu vrijednost onome što je neznatno. Kao što je u život mladenaca iz Kane unio radost i sreću, može donositi i u naš život. Trebamo samo slijediti Marijin savjet: “Što god vam rekne, učinite!” Samo ako Isusu pristupamo iskrena srca i bez umišljenosti u vlastite zasluge, on nas može preobražavati te činiti da uvijek bude dovoljno vina njegove objave, vina ljubavi i radosti onih koji su se s njime otvorili Božjem kraljevstvu. Bili mi u vjerničkom braku ili u Bogu posvećenoj bezbračnosti, Isus hoće objavljivati slavu Božju, prisutnost Božju u našem životu.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Mogu li bolje održavati spasonosnu Božju prisutnost u mom životu? 2. Kako kao pojedinci i zajednica može zornije odražavati Kristovo djelovanje u našem svijetu?
MOLITVA VJERNIKA NA PRVU NEDJELJU GODINI C
Svećenik:
Isus je prema mladencima u Kani i njihovim obiteljima iskazao Božju dobrotu i prisutnost. Uvjereni da on čini Boga prisutnim u našim obiteljima i crkvenim zajednicama, uputimo svoje zajedničke prošnje.
Čitač:
- Za Crkvu u našoj biskupiji i diljem svijeta: da s Kristom darovateljem dobrog vina nudi ljudima duhovne i trajne vrijednosti, molimo te…
- Za mlade koji se spremaju na brak u ovoj godini: da u goste pozovu Isusa koji će ih trajno povezivati i oplemenjivati, molimo te…
- Za sve koji žive u sretnom i radosnom braku: da jedni drugima i svojoj djeci budu znak trajne Božje ljubavi i vjernosti, molimo te…
- Za osobe u braku koje nailaze na nutarnje i vanjske teškoće: da u svojoj potrebi nađu pomoć Krista koji im pomaže po prijateljima i bračnim savjetnicima, molimo te…
- Za osobe s tjelesnim oštećenjem i bolesnike koji su vezani uz krevet: da dožive icjeliteljsku prisutnost Krista u svome životu, molimo te…
- Za pokojnike iz naših obitelji i cijele župe: da ih pripustiš na gozbu života vječnoga, molimo te…
Svećenik:
Oče nebeski, dok ti zahvaljujemo što smo rasli u obiteljima u kojima smo bili ljubljeni i učili ljubiti, molimo te za sve bračne drugove i obitelji u današnjem svijetu: budi s njima u radostima i teškoćama života. Jer ti živiš i kraljuješ uvijeke vjekova.
