KRSTITELJ – PRETEČA ISUSA SVEOPĆEG SPASITELJA
Luka u današnjem evanđelju prikazuje Ivana Krstitelja kako dijeli obraćeničko krštenje i poziva svoje židovske sunarodnjake da priprave put Gospodinu, da bi “svako tijelo” moglo “vidjeti” (= doživjeti) spasenje Božje. Luka je Ivanov nastup prikazao po uzoru na nastupe starozavjetnih proroka. Tako je sin Zaharijin posljednji u nizu proroka Izraela i SZ te most prema novome savezu kao vremenu univerzalnosti spasenja. S Krstiteljem se i mi sudionici ove liturgije pripravljamo na dolazak Isusa koji je sveopći Spasitelj, kako bismo prepoznali Krista prisutnog među nama koji traži da njegovu spasenje očitujemo “svakom tijelu”.
Prvo čitanje (Bar 5,1-9)
Knjigu Baruhovu napisao Židov dijaspore koji je Jeruzalem gledao kao duhovnu majku i istinski dom svih članova Božjega naroda, živjeli oni u domovini ili u raspršenosti među poganima. Jeruzalem nakon sužanjstva u ovom odlomku prikazuje kao majku naroda koji Bog dovodi natrag nakon mnogih godina rata i progonstva. U obnovljenom Jeruzalemu pravda i mir će biti svjetlo, a vjernost Bogu savezniku istinska slava. Obećanje oproštenja je zora sveopćeg spasenja. Ovo je starozavjetna podloga za djelovanje Ivana Krstitelja u današnjem evanđelju.
Drugo čitanje (Fil 1,4-6.8-11)
Pavao počinje svoju poslanicu krštenicima Filipa u Grčkoj molitvom da vjernici prispiju k Danu Gospodnjem čisti i besprijekorni, jer su otvoreni za preobrazbu na koju ih potiče evanđelje pravde i ljubavi. Cijeli kršćanski život promatra kao napredovanje u žrtvi ili proces u kojem kršćanin raste u svetosti. Ljubav je osnovno načelo duhovnog razvoja i moralnog uočavanja.
“I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje” (Lk 3,1-6)
U postavljanju pozornice za djelovanje Ivana Krstitelja kao Mesijina preteče sv. Luka je utkao Ivanovo djelovanje u svjetovnu i svetu povijest onoga vremena. Palestina Ivanova i Isusova vremena bila je sastavni dio Rimskog carstva, ali podijeljena u tri male pokrajine. Car Tiberije vladao je od 14. do 37. godine po Kr. U ono doba nije bilo univerzalnog kalendara kojega bi se držale sve države i narodi pa su se godine brojale prema vladaru dotične zemlje. “Petnaesta godina vladanja cara Tiberija”, prema sirijskom načinu brojanja bila bi godina 27. Vjerojatno ujesen te godine, za vrijeme kišnog razdoblja godine, kada su bili nemogući poslovi na njivama, Ivan krstitelj počeo je svoju službu pozivanjem na obraćenje ili duhovnu obnovu radi priprave na skori dolazak Mesije. Luka je naveo rimskog cara i niže vladare okolnog područja te velike svećenike toga vremena. U toj svjetskoj i svjetovnoj pustinji Ivan pripravlja hodočasnike na nastup duhovnog i vječnog vladara.
Sv. Luka dočarava rimski i palestinski ambijent te detaljno iznosi povijesnu situaciju Svete zemlje u kakvoj je Ivan počeo svoje djelovanje. Navođenje ondašnjih vladara služi i kao priprava za početak Isusova djelovanja po kojemu će “svako tijelo vidjeti spasenje Božje” (r. 6). Prema Luki, početak Ivanova djelovanja odražava se na ljudsku povijest i zato ovaj evanđelist povezuje Ivanov poziv s važnim ličnostima ondašnje rimske i palestinske povijesti. Krstitelj propovijeda u Judejskoj pustinji, na obalama rijeke Jordana. Prema starozavjetnim knjigama, pustinja je predio bez vode i voća a uz to služi za sklonište zvijerima i lopovima koji su opasnost po život putnika. Za religiozne Izraelce, pustinja je i predio molitve, razmišljanja te duhovne obnove, okoliš u kojem pojedinci i skupine doživljavaju ovisnost o Bogu i ponizno prihvaćaju tu ovisnost. Ivan je “propovijedao obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha”. Obraćenje je odvraćanje od grijeha te okretanje nove stranice u moralnom životu. U obrazlaganju potrebe za moralnom obnovom Ivan se poziva na propovijed proroka iz babilonskog sužanjstva (Iz 40,3-5). Izvorno je ovaj prorok želio utješiti braću i sestre u progonstvu te im najavio da će se vratiti u domovinu i pri tome proći kroz Sirijsku pustinju. Probudio je kod svojih povijesnih slušatelja nadu da će Bog svome narodu poslati Spasitelja koji će ih ponovno okupiti.
Za razliku od Marka i Mateja, Luka ovdje navodi sav tekst Iz 40,5: “I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje!” Ovdje izraz “tijelo” (grčki sarx, hebrejski basar) znači cijelu ljudsku osobu, ukoliko smo mi ljudi krhki, ranjivi, potrebni zaštite i pomoći. Kad se Ivan služi ovim tekstom hoće reći da je Božje spasenje dostupno svim ljudima, Židovima i pripadnicima drugih naroda. Luka je namjerno Krstitelju stavio u usta i taj dio Izajine izreke kao bitni dio ne samo Krstiteljeva propovijedanja nego i Isusova djelovanja. Luka je obraćeni Grk koji svojim povijesnim čitateljima s radošću prikazuje Isusa kao univerzalnog Spasitelja. Zato Ivan Preteča unaprijed najavljuje kakav će Spasitelj Isusu biti. Ivan je prorok moralne reforme, ali on još ne propovijeda kraljevstvo Božje, jer će to biti glavni cilj Isusova djelovanja.
Krstitelj je posljednji u rasporedu staroga saveza i služi kao most prema novome savezu koji će utemeljiti Isus. Krstitelj pripravlja put Gospodinu koji je iz egipatskog ropstva i babilonskog sužanjstva kroz fizičku pustinju doveo Izraelce u zemlju obećanja. Sada u geografskoj pustinji propovijeda nov prolaz kroz duhovnu pustinju kao pripravu na nastup Isusa koji će pripadnike svih naroda uvoditi u kraljevstvo Božje. Ivanovo krštenje obraćenja bilo je pokornički obred kojim su raskajani vjernici izražavali spremnost na duhovnu promjenu i uključivanje u pokret moralne obnove. Ovaj obred spuštanja u vodu Jordana pod pratnjom proroka uključivao je spremnost na obraćenje, što znači promjenu intelektualnog vrednovanja i moralnog ponašanja a to je preduvjet darovanog Božjeg oproštenja. Za Luku i njegove obraćenike s grčkom kulturom bilo je veoma važno da “svako tijelo doživi spasenje Božje”. Isusov pokret bit će otvoren za obraćenike iz poganskih naroda grčko-rimskog svijeta Lukina vremena. Grčki obraćenici su punopravni članovi kršćanske zajednice koji su sposobni i dužni pridonositi univerzalnosti Isusova pokreta. - Ovo evanđelje poziva nas da u događajima osobnog života prepoznajemo Kristovu prisutnost te u strujanjima današnjeg svijeta otkrivamo znakove Božje prisutnosti za sve ljude. Tako nam advent postaje priznavanje potrebe za spasenjem i otvaranje za Božji plan spasenja u Kristu sveopćem Spasitelju.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. “Pripravite put Gospodinu!” – koje staze, gore i brežuljke svoga života trebam poravnati da bih utirao put Bogu milosrđa, mira i pravde? 2. “Svako će tijelo vidjeti spasenje Božje!” – jesam li svjestan da sam krhko ljudsko biće i da mi je potrebno spasenje Božje?
MOLITVA VJERNIKA NA DRUGU NEDJELJU ADVENTA U GODINI C
Svećenik:
Radosno očekujući dolazak Krista sveopćeg Spasitelja, uputimo zajedničke prošnje.
Čitač:
- Za našu župnu i biskupijsku zajednicu: da u zajedničkom bogoštovlju i pastoralnom svjedočenju pripravljamo put Gospodinu, molimo te…
- Za papu, biskupe i svećenike Crkve jedne i sveopće: da budu glasnici Božje prisutnosti vlastitim vjernicima i drugim ljudima, molimo te…
- Za društvene djelatnike u našem narodu i drugim narodima današnjeg svijeta: da budu suradnici Božjeg milosrđa i pravde za sve, molimo te…
- Za sve koji su morali napustiti svoje domove i svoj narod zbog rata, gladi, bolesti ili prirodne katastrofe: da se sigurno i radosno vrate u svoje i među svoje, molimo te…
- Za siromahe i druge koji gube nadu u borbi za osnovne životne potrebe: da skinu “haljinu tugovanja i nesreće” i obuku se u nadu i mir Krista sveopćeg Spasitelja, molimo te…
- Za pokojnike iz naših obitelji i cijele župe: da se zauvijek raduju u svetom gradu Božjem, molimo te…
Svećenik:
Svemogući Bože, usliši prošnje svojih slugu i službenica koji žarko očekuju tvoj dolazak. Pomozi nam da izravnamo neravne staze svoga života i tako pripravimo put Tebi, kako bi u naša srca i naše domove ušao mir Krista sveopćeg Spasitelja. Po Kristu Gospodin našem.
