OSOBE KOJIMA JE PUNO POVJERENO
U današnjem evanđelju Isus nastavlja s poukom o Božjoj providnosti prema njegovim učenicima koje naziva “malim stadom”. Govori o neraspadljivom blagu na nebu koje njegovi sljedbenici trebaju prikupljati za života na zemlji. U dvije parabole o slugama koji budni čekaju povratak gospodara podsjeća nas da smo osobe kojima je puno povjereno te da trebamo postupati kao odgovorni upravitelji darova što nam ih Bog povjerava. Cijenimo li darove koje nam je Bog povjerio?
Prvo čitanje (Mudr 18,6-9)
Ovaj odlomak Knjige mudrosti je dio dužeg govora o povijesti spasenja, posebno o iskustvu izlaska iz egipatskog ropstva koje je bilo ključno za savez Izraelaca međusobno i s Bogom. Isti događaj – prijelaz preko Crkvenog mora – Židovima je bio na spasenje a egipatskoj vojsci na propast. Spominjući vjerno svoju tradiciju, osobito slavljenjem Pashe kao glavnog vjerskog blagdana, Židovi su obnavljali odanost Bogu kojemu duguju svoje postojanje kao narod i preživljavanje nakon povijesnih tragedija. Pozivom na produbljenje svijesti ovisnosti o Bogu ovaj sveti mudrac pripravlja na ono što Isus uči u današnjem evanđelju.
Drugo čitanje (Heb 11,1-2.8-19)
Za drugo čitanje ove i slijedeće tri nedjelje imamo odlomke iz Poslanice Hebrejima, glava 11. i 12. Ova novozavjetna poslanica je teološki traktat o novome savezu kojemu je posrednik Isus Krist kao vječni veliki svećenik. Današnji odlomak je dio pohvale vjeri starih koji su se čvrsto pouzdavali u Božju dobrotu i milosrđe. Svi novozavjetni vjernici potaknuti su da nasljeduju vjeru Abrahama koji se po Božjoj odredbi zaputio u nepoznatu zemlju i bio spreman žrtvovati sina. Vjera slična Abrahamovoj oslobađa od straha, predrasuda i oslanjanja na lažnu sigurnost. Postupajući tako, omogućujemo da Bog bude prisutniji u našem životu i u svijetu.
Kome je mnogo dano, od njega će se mnogo iskati (Lk 12,32-48)
Današnje evanđelje počinje Isusovom izrekom o ispravnom stavu prema materijalnim dobrima: “Načinite sebi kese koje ne stare, blago neraspadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače!” Zatim slijede parabole o čelnicima koji služe i upraviteljima koji odgovorno vode gospodarevu kuću. Ovo Isus govori svojim učenicima i nama današnjim vjernicima koji kao većina drugih ljudi uglavnom tražimo dobar posao kako bismo mogli izdržavati sebe i one koji od nas ovise. Malo ili nikako ne skrećemo pozornost da ćemo jednog dana umrijeti. Zovući nas da sebi pribavljamo blago na nebesima, koje lopovi ne mogu ukrasti ni prirodne nepogode obezvrijediti, Isus nas potiče da uvidimo kako je zemaljski život krhak i prolazan. Pribavljamo kese koje ne stare i blago koje je nepropadljivo ako stalno imamo na umu da smo više od onoga što možemo zaraditi ili svojim sposobnostima načiniti. Slobodne smo osobe, pozvane na vječnost. Ozbiljno prihvaćanje Božjega kraljevstva i učenički hod za Isusom impuls su nam da kroz zemaljski život kročimo vedro i radosno, spremajući se za puno dioništvo u kraljevstvu Božjem. Uz zemaljska dobra, nama i našima potrebno je neraspadljivo blago na nebu. U izreci o nepropadljivom blagu Isus spominje kraljevstvo Božje, kradljivca i blago. To je Luki povod da doda Isusove izreke o dolasku Sina Čovječjeg o paruziji ili na koncu povijesti kada će suditi žive i mrtve. Vjera se testira na stalnoj spremnosti za Gospodarev povratak.
Isus je često govorio o budućoj dimenziji Očeva kraljevstva kao o svadbenoj gozbi na koju su pozvani svi narodi, svih vremena. Luka je tu sliku uključio u svoje evanđelje, ali uz zanimljivu promjenu. Oni koji su prihvatili duh služenja, po primjeru Isusa koji služi, na kraju će doživjeti da će ih sam Gospodar posluživati na budućoj gozbi. Povijesno je Isus ovu parabolu uputio poglavarima svoga naroda u Palestini. Većina od tih poglavara upotrijebili u svoju službu da ojačaju svoj položaj i uvećaju svoje bogatstvo, na štetu naroda kojemu su trebali služiti. Bog će izrabljivače istjerati iz svoga kraljevstva, a Mesija će osobno poslužiti one predstojnike koji su požrtvovno služili zajednicu njegovih vjernika na zemlji.
Parabola o kradljivcu koji dolazi noću je Lukina verzija zgode o budnom upravitelju koji vjerno vrši službu povjerenu od gospodara. Luka u primjeni ove parabole povezuje temu o budnosti s temom o spremnosti. Nije moguće biti stalno budan, jer čovjek jednom ipak zaspi. Međutim, ako sluga ne može biti stalno budan, može biti spreman. Kad je riječ o Isusovim učenicima, spremnost je vjerno obavljanje dužnosti unatoč odgađanju gospodareva povratka. Tema o vjernosti vodi k Petru kao poglavaru. Poput parabole prvog dijela koja je upućena učenicima, ova parabola govori o čekanju glavnog sluge na gospodarev povratak. Radi se o odgađanju povratka i potrebi spremnosti. Vjeran učenik ne pokušava pogađati kad će se gospodar vratiti niti mudruje kako dugo smije zapostavljati dužnosti ili zlostavljati ukućane a zatim se “na vrijeme” popraviti pred gospodarov povratak. Učenici znaju gospodarevu volju i trebaju biti spremni suočiti se s mogućnošću batinanja. Prema Mateju, zli sluga “stane tući sudrugove, jesti i piti s pijancima” pretpostavljajući da će gospodar okasniti (Mt 24,48-49), prema Luki on “stane tući sluge i sluškinje” (Lk 12,45). Vjernost i nevjernost pokazuje se ophođenjem prema povjerenom blagu i povjerenim osobama. Mjesto da povjerenu ovlast ulaže u zbrinjavanje gospodarevih slugu i sluškinja, on ih ne samo zanemaruje nego i osorno prema njima postupa. Ovo Luka bilježi na temelju konkretnog iskustva u crkvenoj zajednici svoga vremena.
“Kome je mnogo dano, od njega će se mnogo iskati!” upozorava Isus svoje vjernike svih vremena. Bog nam je povjerio mnoge talente, darove i povoljne prilike. Jedni imaju intelektualne sposobnosti za znanstveno istraživanje, drugi dar i priliku da budu dobri supružnici i roditelji. Zahvaljujući naobrazbi i radnoj disciplini čuvamo i razvijamo darove koje nam je Bog dao. Kakve god sposobnosti i vještine imali, one su Božji darovi a mi smo upravitelji tih darova. Naše bi se upravljanje ili gospodarenje trebalo pokazivati u odgovornom upotrebljavanju onoga što nam Bog daje. Duh Sveti potiče nas da dijelimo s drugima blagodati koje nam Bog daje, bez uvjetovanja ili traženja protuusluge. Bog će nas u budućem svijetu nagraditi milosrdno ako njegove darove sada upotrebljavamo velikodušno i odgovorno. Na ovoj misi zahvaljujemo Bogu za redovne i izvanredne darove koje nam povjerava kad nas u život šalje i na životu održava. Također molimo da nas prosvjetljuje i vodi kako bismo bili vjerni upravitelji njegovih darova.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Blago nepropadljivo – što su moji prioriteti u životu? 2. Vjerni i razumni upravitelj – upravljam li vjernički darovima koje mi je Bog povjerio?
MOLITVA VJERNIKA NA 19. NEDJELJU U GODINI C
Svećenik:
Danas nas Bog zove da pribavljamo blago neraspadljivo odgovornim služenjem darovima, sposobnostima i dobrim prilikama koje nam dariva. Zahvalni za povjerenje koje nam iskazuje, uputimo mu zajedničke prošnje.
Čitač:
- Za Crkvu kao zajednicu vjernika: da poput Abrahama vjeruje i vjerovati uči, molimo te…
- Za muškarce i žene na odgovornim službama u državi i društvu: da svoje sposobnosti i ovlasti ulažu na dobro svih građana, molimo te…
- Za redovnice i redovnike Crkve koji su po zavjetovanoj čistoći, siromaštvu i poslušnosti kršćanima i drugim ljudima znak usmjerenosti na kraljevstvo nebesko: da radosno i vjerno svjedoče duhovne vrijednosti u svijetu, molimo te…
- Za one koji imaju obilje zemaljskih dobara: da se svojim bogatstvom služe pomažući velikodušno siromašnoj braći i sestrama, molimo te…
- Za nas ovdje sabrane: da nas sudjelovanje na gozbi Tijela i Krvi Kristove odgaja za služenje potrebnima u svojim obiteljima i župama, molimo te…
- Za vjerne mrtve: da im udijeliš blago nepropadljivo na nebesima za kojim su čeznuli u zemaljskom životu, molimo te…
Svećenik:
Zahvaljujemo ti, svemogući Bože, na darovima, sposobnostima i dobrim prigodama koje nam darivaš u životu. Daj da ih vjerno koristimo na tvoju slavu i dobro naše ljudske braće i sestara. Jer ti živiš i kraljuješ uvijeke vjekova.
