USKRIŠENJEM UDOVIČINA SINA ISUS OČITUJE SVOJ IDENTITET
U prvom čitanju prorok Ilija oživljava sina udovice strankinje u znak da Bog majci oprašta grijehe. U evanđelju Isus uskrisuje sina jedinca udovice iz Naina. Ovo se događa neposredno pred dolazak Krstiteljevih delegata koji će pitati, je li Isus najavljeni Mesija ili da zajedno s utamničenim Ivanom čekaju drugoga. Isus će im odgovoriti kako u znak nastupa kraljevstva Božjega vraća vid slijepima, sposobnost hodanja hromima, zdravlje gubavcima, sluh gluhima, život mrtvima i evanđelje naviješta siromasima (Lk 7,22). Prikazavši Isusa kao novog Iliju koji vidi nevolje udovica i uprisutnjuje milosrđe Božje prema rubnima, Luka je ovim događajem htio reći da u Isusu nastupa mesijansko doba. Danas slavimo nedjeljnu misu spremni da s Isusom budemo svjedoci Božjeg milosrđa prema rubnima u vjerničkoj i ljudskoj zajednici.
Prvo čitanje (1 Kr 17,17-24)
U vrijeme bezbožnog kralja Ahaba i njegove žene Jezabele koja je bila poganka te kod muža isposlovala zabranu štovanja Boga Izraelova (874.-853. pr. Kr.), Ilija se sklonio na pogansko područje sjeverno od Svete zemlje gdje mu je pružila gostoprimstvo siromašna udovica. Zbog njezine vjere u pravoga Boga Ilija je čudesno prehranjivao nju i njezina sina u vrijeme gladi. Kad joj je nenadano umro sin, optužila je proroka da je svojom prisutnošću navukao srdžbu Božju na njezin dom zbog njezinih stvarnih grijeha koje ona ponizno priznaje. Na Ilijinu molitvu Bog oživljava dječaka i prorok ga vraća majci. Time je Ilija preteča onoga što čini Isus u današnjem evanđelju.
Drugo čitanje (Gal 1,11-19)
Za drugo čitanje nastavljamo s Pavlovom poslanicom Galaćanima. U ovom odlomku Pavao kao apostol pogana ističe da je poziv na vjeru i apostolsku službu primio od uskrslog Krista u doživljaju pred Damaskom. Svoje djetinjstvo, mladost i školovanje vidi kao pripravu na misijsko djelovanje među poganima. Kroz tri godine propovijedao je evanđelje u Damasku i okolici a zatim je pošao u Jeruzalem informirati se kod Petra o Isusovim djelima i riječima prije nego je krenuo na prvo misijsko putovanje među pogane Male Azije koje će trajati pet godina. Pavao je misionar koji njeguje zajedništvo s Petrom i drugim svjedocima povijesnog Isusa.
“Mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci” (Lk 7,11-17)
Ovu zgodu Isusove uviđavnosti prema majci udovici koja je smrću sina jedinca izgubila hranitelja trebamo povezati s drugim zgodama u trećem evanđelju gdje se spominju udovice. Već je u djetinjstvu Isusovu spomenuta udovica Ana koja je sa starcem Šimunom u Marijinu sinu prepoznala obećanog Mesiju te o tom dječaku govorila “svima koji očekivahu otkupljenje Jeruzalema” (2,36-38). U svom nastupnom govoru u sinagogi Nazaerta Isus je svoju namjeru da kani u svom pokretu stvoriti mogućnost za priključenje stranaca osvijetlio primjerom proroka Ilijne koji je u vrijeme gladi u Izraelu bio poslan da pomogne udovici strankinji u Sarfati sidonskoj (4,25-26). U paraboli o bezočnom sucu i upornoj udovici Isus je kasnije ovjekovječio nevolje udovica u svome i drugim narodima (18,1-8). U Jeruzalemu je kritizirao pismoznance što “proždiru kuće udovičke” tražeći skup honorar za svoje stručne usluge (20,47). U posljednjem tjednu svoga mesijanskog djelovanja, dok je gledao kako hodočasnici u hramskom dvorištu ubacuju novac za uzdržavanje svete građevine i službenika uz službeno izvikivanje imena darovatelja, pohvalio je udovicu koja je “od svoje sirotinje” ubacila sve što je imala (21,2).
Nain je bio gradić u Galileji blizu Nazareta i ovu zgodu bilježi samo Luka. Kad se Isus približio s Dvanaestoricom gradskim vratima, susreo je povorku rodbine i mještana koji su pratili na groblje mrtva “sina jedinca u majke, majke udovice”. Izraelci Isusova vremena smatrali su preranu smrt kojeg člana obitelji Božjom kaznom za grijehe – bilo pokojnika, bilo nekoga od živih ukućana (usp. Knjigu o Jobu, Ez 18,1-32; Iv 9,2). Isus ispravlja tu vjersku predrasudu oživljavanjem sina ove udovice, a da ga ona prije nije molila niti iskazala vjeru u njega. Dovoljna mu je bila činjenica da ona ostaje sama, bez socijalnog osiguranja i penzije, bez potpore uže obitelji. “Mnogo naroda iz grada” pratilo je udovicu u sprovodnoj povorci. Bio je to društveni oproštaj od mladog mještanina koji je naglo preminuo. Bile su tu i službene narikače koje su sastavni dio sprovoda na Istoku Isusova vremena. Luka ovdje zove Isusa Gospodin: “Kad je Gospodin ugleda, sažali se nad njom”. Luka ovdje prvi puta naziva Isusa tokom njegova mesijanskog djelovanja ho Kyrios – Gospodin u jedinstvenom smislu. To je prvenstveno naziv za uskrslog Krista, ali i u toku ministerija on je Gospodin koji spašava uprisutnjujući Božje milosrđe.
Luka je ovu zgodu namjerno oblikovao tako da podsjeća na Ilijino djelovanje u prilog udovici iz današnjeg prvog čitanja. Ilija se tri puta pružio nad dječakom te zazivao Boga moleći da oprosti majci koja se kaje za svoje grijehe tako što će joj vratiti sina u život. Isus oživljava mrtvog mladića samo doticanjem nosila i riječju: “Mladiću, kažem ti ustani!” Ilija je najavljivao Božju vladavinu u vrijeme Izraelova otpada od vjere otaca i bio je znak Božje pobjede. S Isusom, po Lukinu uvjerenju, nastupa kraljevstvo Božje (usp. 11,20; 17,21). On koji se potpuno podlaže Bogu, unosi Božju vladavinu među ljude. Strah koji je nakon oživljavanja mladića “sve obuzeo” je zadivljenost nad Božjim zahvatom po Isusu. Slavili su Boga kličući: “Prorok velik usta među nama. Pohodi Bog narod svoj!” To im je bio znak nastupa mesijanskog vremena. Mesija će iskazivati Božju naklonost patnicima i siromasima (Iz 35,5-6; 61,1-2). O Mesijinu nastupu oživljavat će mrtvi (usp. Iz 26,19, 2 Mak 7,9-36; Dn 12,2-3). Za Luku je Isus Gospodin koji ispunjava najavljena obećana o mesijanskom vremenu. U Isusovim riječima i djelima očituje se Božji plan o spasenju. On koji je izbavitelj grešnika i pomoćnik siromaha iskazuje milosrđe duši i tijelu ljudi. Uprisutnjujući sućut Božju prema nemoćnima i ožalošćenima, Isus potiče i svoje sljedbenike da tako postupaju.
On nam danas ujedno objavljuje veličinu ranjenih i nemoćnih. Za Boga nitko nije nevažan. Ilija i Isus iskazali su aktivnu sućut prema dvjema nemoćnim udovicama kojima su sinovi bili sigurnost i nada. Nadahnuti Isusovim postupkom, želimo i mi vidjeti veličinu ranjenih i nemoćnih. Uz Isusovu pomoć želimo biti živa sredstva Božje sućuti i ljubavi. Neka po našim djelima pažnje, služenja i pomaganja takvi naši bližnji doživljavaju blizinu Boga koji je sama ljubav i milosrđe.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Čime nemoćni i ožalošćeni obogaćuju svijet i vjerničku zajednicu? 2. Znadem li se s Isusom “sažaliti” nad bližnjima tako da ih pridižem duhovno i fizički?
MOLITVA VJERNIKA NA DESETU NEDJELJU U GODINI C
Svećenik
Spremni s Isusom odražavati ljubav i milosrđe Božje prema svima ljudima, uputimo sada svoje zajedničke prošnje za svu ljudsku obitelj.
Čitač:
- Za Crkvu u svijetu: da pod vodstvom pape i biskupa bude zajednica onih koji sa zahvalnošću prihvaćaju Božje oproštenje i svjedoče Božje milosrđe, molimo te…
- Za sve narode i države današnjeg svijeta: da upravitelji i građani budu otvoreni Božjem Duhu u zalaganju za dobrobit svih, molimo te…
- Za one koji poslužuju bolesnike i umiruće po obiteljima i zdravstvenim ustanovama: da s ljubavlju i strpljivošću pružaju bolesnicima potrebne usluge, molimo te…
- Za roditelje koji oplakuju smrt svojih sinova i kćeri: da ih podržavaš u vjerničkoj nadi dok tuguju za svojom djecom, molimo te…
- Za naše pokojne rođake i prijatelje: da im udijeliš dioništvo na životu uskrslog Krista, molimo te…
Svećenik
Oče nebeski, vodi nas dok iskazujemo pomoć ožalošćenima kako bismo po primjeru Isusa bili sredstva i znakovi tvoga milosrđa. Jer ti živiš i kraljuješ uvijeke vjekova. Amen.
