SURADNICI KRISTA DOBROG PASTIRA
Na četvrtu uskrsnu nedjelju svake godine, u evanđelju, Isus se predstavlja kao Dobri Pastir koji uprisutnjuje Božju brigu za ljude. U sve tri liturgijske godine na ovu nedjelju čitamo jedan dio Isusova govora o Dobrom Pastiru iz desetog poglavlja Evanđelja po Ivanu. U odlomku koji slušamo ove godine Isus tvrdi da poznaje svoje ovce te da mu ih nitko ne može ugrabiti iz ruke. Ponosni što smo sljedbenici Isusa Dobroga Pastira te zahvalni što se on brine za svakoga od nas pojedinačno kao i za svu našu ljudsku braću i sestre, priznajmo na početku svoje propuste i zamolimo od Boga oproštenje i snagu.
Prvo čitanje (Dj 13,14.43-52)
Prvo čitanje prikazuje učinke Pavlova govora o Kristu uskrsnulom Židovima koji su živjeli u Antiohiji Pizidijskoj u Maloj Aziji oko god. 46. te obraćenicima s poganstva koji su se okupili zajedno sa Židovima u sinagogi. Neki Židovi pridružili su se Isusovu pokretu a drugi su se žestoko suprotstavili, odbacujući i pomisao da bi Isus mogao biti Mesija. Kršćanski propovjednici Pavao i Barnaba zbog toga su se posvetili djelovanju među poganima od kojih su se brojni obratili. Pripjevni psalam “Njegov smo narod i ovce paše njegove” je pjesma zahvale onih koji su prihvatili radosnu vijest o uskrsnulom Kristu.
Drugo čitanje (Otk 7,9.14b-17)
Ovo je dio Ivanova viđenja iz Knjige otkrivenja, poglavlje sedmo. U ono vrijeme kršćani su bili progonjeni u Maloj Aziji zato što ne prihvaćaju državnu vjeru prema kojoj građani trebaju cara štovati kao božanstvo. Ivan vidi veliko mnoštvo iz svakog naroda i plemena kako se sabire pred prijestolje Krista koji je prikazan kao Jaganjac. Oni koji su zbog svoje vjere prerano završili zemaljski život “oprali su svoje haljine u krvi Jaganjčevoj” i zato u nebu dobivaju udio na Kristovoj pobjedi. Jaganjac će se za njih brinuti kao pastir a Bog će im obrisati svaku suzu s očiju. Ovo je pjesma nade u vremenu beznađa.
Dobri Pastir prisutan po sljedbenicima duhovih zvanja (Iv 10,27-30)
Što su povijesni slušatelji mogli razumjeti kad im se Isus u Jeruzalemu predstavio kao Dobri Pastir? Pastir je bio vječni nomad koji se sa stadom pomicao od ispaše do ispaše i od vode do vode. Trebao je voditi ovce, bilo svoje bilo gospodareve, na ispašu i na vodu. Pastir je također trebao sklanjati ovce od loša vremena, zvijeri i razbojnika. U stočarskoj civilizaciji biblijskog vremena služba pastira bila je tako važna da su se nazivali pastirima naroda kraljevi, visoki državni službenici, religijski poglavari i ljudi na vlasti. Starozavjetni proroci kritizirali su političke i duhovne pastire što se ne brinu za povjereni narod, osobito Jeremija u svome 22. i 23. poglavlju te Ezekiel u 34. poglavlju. U takvoj civilizaciji Izraelci su vjerovali da je Bog pravi pastir svoga naroda. U psalmima su mu zahvalno kliktali da on vodi pleme Josipovo kao stado (Ps 80,2), da čak nosi svoje ovce (Ps 28,9), da ih vodi te ponovno sabire Ostatak svoga naroda (Jr 23,3). Bog je pastir mesijanske obnove koji sabire odlutale ovce, vodi ih na pravu ispašu, zavija rane i čuva ih u miru (Ez 34,11-22).
U evanđelju Isus se služi slikom pastira da pojasni svoje poslanje među ljudima. U paraboli o pastiru (Lk 15,3-7) koji ostavlja 99 ovaca i traži jednu izgubljenu te je stavlja na rame i nosi k stadu Isus je obrazložio svoje vladanje prema grešnicima i rubnima u društvu. Kad je u Jeruzalemu sebe predstavio kao Dobrog Pastira koji daje život za ovce, povijesni slušatelji znali su da tih godina istaknuti članovi svećeničkih obitelji podmićuju rimsku vlast kako bi prije došli na red za službu velikog svećenika. Jasno da su takvi služitelji naroda Božjega više gledali na vlastiti probitak nego na potrebe povjerenih vjernika. U Jeruzalemu s takvom povijesnom pozadinom, Isus se predstavio kao Dobri Pastir koji uprisutnjuje stalnu brigu Božju za narod Božji. On je pastir koji je spreman podnijeti i nasilnu smrt kao sastavni dio svoga služenja Bogu i bližnjima. U današnjem dijelu govora o Dobrom Pastiru Isus govori: “Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem, i one poznaju mene. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabit iz moje ruke”. Ovim Isus najprije izražava vedru nadu u uspjeh svoga pokreta, ne samo za vrijeme njegova povijesnog nastupa nego i u vrijeme Crkve kao zajednice njegovih sljedbenika kroz povijest. Ima i bit će pojedinaca, obitelji i zajednica koje će prihvaćati Isusa kao svoga Dobrog Pastira u kojem vide i prihvaćaju ljubav Božju prema svima ljudima.
Međutim, služba pastira u Novome Zavjetu pridaje se i predstojnicima vjerničkih zajednica. U svom oproštajnom govoru starješinama Crkve u Maloj Aziji Pavao kaže: ”Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju steče krvlju svojom!” (Dj 20,28). U Ivanovu evanđelju, koje smo slušali prošle nedjelje, Petar na poseban način dobiva službu vrhovnog vidljivog pastira snagom Isusa koji ostaje prisutan u Crkvi ali nevidljiv tjelesnim očima: “Pasi jaganjce moje… Pasi ovce moje!” (Iv 21,15-17). Vjernički naziv pastira zato pridajemo papi, biskupima i svećenicima koji u ime Kristovo vjerničku zajednicu okupljaju i duhovno hrane. U službi Isusa Dobrog Pastira uzimaju udjela također redovnice koje djeluju u crkvenom pastoralu ali i u bolnicama i socijalnim ustanovama. Zato mi katolici ovu nedjelju Isusa Dobrog Pastira slavimo kao dan duhovnih zvanja u Crkvi i za Crkvu. Molimo za sve koji već jesu u svećeničkom i redovničkom pozivu, ali i za mladiće i djevojke koje osjećaju da bi mogli biti sretni služeći Bogu, Crkvi i svome narodu o duhovnom zvanju. Ove nedjelje posvješćujemo sebi da nas Bog zove u različita zvanja u kojima možemo razviti svoje sposobnosti i svojim radom uzdržavati članove svoje obitelji, ali posebno mislimo na one koje Bog zove u duhovno zvanje u Crkvi. Sljedbenici duhovnog zvanja, odričući se osnivanja vlastite obitelji, zornije nasljeduju Krista i produžuju njegovu službu Dobroga Pastira.
Kao što mladi koji se spremaju za profana zvanja trebaju pažnju i pomoć roditelja, nastavnika, profesora na sveučilištu, sličnu pažnju trebaju mladići i djevojke koje se spremaju za duhovno zvanje. U svojoj apostolskoj pobudnici “Dat ću vam pastire” iz god. 1992. Ivan Pavao II. ističe važnost vjerničke obitelj i župne zajednice za njegovanje klica duhovnog zvanja (br. 41 i 58). Budući svećenici, redovnici i redovnice dolaze iz obitelji u kojima vjeru doživljavaju kao nešto lijepo i važno u životu, obitelji su klijališta novih duhovnih zvanja. Neka nam Bog dadne što više takvih obitelji.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Jesam li vjeran sljedbenik Isusa Dobrog Pastira? 2. Podupirem li duhovno i materijalno one koji jesu ili se spremaju da postanu ispružena ruka Krista Dobrog Pastira?
MOLITVA VJERNIKA NA 4. USKRSNU NEDJELJU U GODINI C
Svećenik:
Uvjereni da Crkva treba požrtvovne mladiće i djevojke koji će se posvetiti Bogu i bližnjima u duhovnom zvanju, uputimo sada svoje zajedničke prošnje.
Čitač:
- Za Svetog oca, biskupe, svećenike, redovnike i redovnice: da ih ojačaš i učiniš radosnim u služenju stadu Kristovu, molimo te…
- Za mladiće i djevojke koje Bog zove u duhovno zvanje: da uz duhovnu podršku roditelja i odgojitelja velikodušno odgovore tom pozivu, molimo te…
- Za ljude različitih zanimanja i služba: da svojim radom razvijaju svoje sposobnosti, zarađuju kruh za svoje obitelji te pridonose za umirovljenike i bolesne, molimo te…
- Za nas ovdje sabrane: da se u nevoljama života jačamo vjerom u Isusa Dobrog Pastira koji je uvijek uz nas, molimo te…
- Za bolesnike u našim obiteljima i zdravstvenim ustanovama: da dožive icjeliteljsku ruku Kristovu, molimo te ..
- Za pokojnike koji su u dosadašnjem dijelu ove godine završili svoj zemaljski život: da ih Krist Dobri Pastir uvede u nebeski dom, molimo te…
Svećenik:
Ojačaj, Gospodine, vidljive pastire svoje Crkve i prosvjetljuj po svome Duhu mladiće i djevojke koje se spremaju za duhovno zvanje. Daj da im vjerničke obitelji i župne zajednice budu istinska podrška na njihovu putu. Koji živiš i kraljuješ uvijeke vjekova.
