ISUSOV RELIGIOZNI POKRET OTVOREN I STRANCIMA
U evanđelju imamo nastavak Lukina izvještaja o Isusovu nastupu u Nazaretu. Prošle nedjelje čuli smo kako je Isus najavio da se osjeća poslanim siromasima te da njegovo djelovanje predstavlja novi jubilej, “godinu” milosti Gospodnje. U današnjem nastavku Isus se uspoređuje s dva starozavjetna proroka, Ilijom i Elizejem, koji su pomogli strancima u nevolji. Time najavljuje da je njegov religiozni pokret otvoren također strancima. Stanovnici Nazareta odbacuju ga zbog njegove širine i univerzalnosti. Dok slavimo ovu euharistiju, podsjećamo se da smo učenici Isusa koji služi svim ljudima u potrebi – Židovima i “strancima”.
Prvo čitanje ( Jr 1,4-5.17-19)
Ovo je ispovijest mladića Jeremije o vlastitom pozivu na proročku službu. Imao je svoje sunarodnjake podsjećati na obveze prema Bogu savezniku u sumrak židovske povijesti pred babilonsko sužanjstvo. Pozvan god. 628. pr. Kr. u dobi od oko 20 godina, dobio je od Boga uputu i milost da bude hrabar, ali i najavu da će biti osporavan – među političkim i vjerskim poglavarima te među običnim pukom. Osporavani ali ustrajni Jeremija slika je Isusa iz današnjeg evanđelja.
Drugo čitanje (1 Kor 12,31-13,13)
Ovo je himan ljubavi u okviru Pavlova učenja o karizmama u Crkvi. Crkvi i ljudskom društvu potrebni su pojedinci i skupine koje vrše zadaću izgrađivanja i podrške –obdarenici različitih sposobnosti. Najveći dar, koji je svima dostupan, je ljubav –vjernička i ljudska. Pavao prvenstveno misli na nadnaravnu vrlinu djelotvornog pomaganja koju prevodimo s “ljubav” ali to nije tek osjećaj dobrohotnosti nego požrtvovno promicanje dobra bližnjih (agape, caritas). Pavao posebno ističe svojstva takve ljubavi: ne zavidi, ne traži svoje, svemu se nada, sve podnosi.
Isus odbačen u zavičaju zbog svoje otvorenosti za strance (Lk 4,21-30)
Podsjetimo se da je kontekst Isusova nastupa u Nazaretu njegov povratak u Galileju iz Judeje, gdje je prilikom krštenja na Jordanu od Boga dobio znak da je vrijeme za početak mesijanskog djelovanja te u 40-dnevnom postu i molitvi nadvladao đavlovu kušnju. U prvim mjesecima djelovao je u Galileji među ljudima svoga kraja koji su bili vjerski zanemareni od strane službenih vjerskih učitelja u Jeruzalemu.
Prošle smo nedjelje čuli kako je u sinagogi Nazareta “gdje bijaše othranjen”, prilikom subotnjeg bogoslužja riječi, najavio svoje novo poslanje. Poslužio se ispoviješću proroka među povratnicima u Jeruzalemu o vlastitom pozivu te ustvrdio da se i on osjeća pomazanim od Duha Božjega, poslanim siromasima i bolesnicima da uprisutnjuje “godinu” milosti Gospodnje. Naš današnji odlomak počinje izrekom kojom je završilo prošlonedjeljno evanđelje: “Danas se ispunilo Pismo što vam još odzvanja u ušima”. “Danas” je sve vrijeme Isusova mesijanskog djelovanja koje je on u punoj spremnosti na ispunjavanje Božjeg plana naziva godinom milosti Gospodnje, novim jubilejem za Izrael ali i za cijeli svijet. Ovo “danas” završiti će njegovim križem i uskrsnućem (usp. Lk 23,43; 24,22-24) i prerast će u vječno “danas” spasenja dostupnog po Kristu proslavljenom.
Svjestan svoga skromnog društvenog položaja u Nazaretu, Isus navodi dvije izreke o odbacivanju onih koji su “obični” a misle da pred njima stoji važno poslanje. Prva je “Liječniče, izliječi sam sebe!” a druga “Nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju!” Prvu su upotrebljavali Židovi i pogani Isusova vremena kao podrugljivo odbacivanje pojedinaca koji bi se usuđivali započinjati nešto novo. Drugu su upotrebljavali Izraelci pri odbacivanju proroka koji bi se usuđivali volju i riječ Božju predočavati na način oprečan od općeg očekivanja. Uporabom ovih poslovica, Isus se predstavio kao liječnik i prorok koji namjerava djelovati drugačije nego što očekuju žitelji njegova zavičajnog mjesta.
Da bi to osvijetlio, Isus navodi dva primjera starozavjetnih proroka. Iliju je Bog pozvao da živi i brani tradicionalnu vjeru Izraela u vrijeme kralja Ahaba i njegove žene Izebele, koja je bila poganska princeza iz Sirije. U Ilijino doba, oko god. 750. pr. Kr. zavladala je teška glad u zemlji Izraelovoj. Za vrijeme te gladi Ilija je po Božjom odredbi boravio na području susjedne države Sirije te čudesno hranio siromašnu udovicu i njezina sina pokazujući da Bog hoće spasenje svih ljudi. Slično je Elizej – koji je naslijedio Iliju u proročkoj službi – izliječio sirijskog vojskovođu Naamana od gube u vrijeme kad je u Izraelu bilo puno gubavaca koji bi bili sretni da ih izliječi Božji čovjek. Navodeći ova dva primjera proročke širine i otvorenosti, Isus je u svom zavičaju najavio univerzalnost svoga poslanja i svoga religioznog pokreta. Poput Ilije i Elizeja, osjećao je kako ga Bog zove da propovijeda i uprisutnjuje Božje milosrđe i ljubav prema svima, bez obzira na njihovu nacionalnost i društveni položaj.
To je značilo da će govoriti i postupati u skladu s Božjim planom o sebi i ljudima, bez obzira da li se to sviđa njegovim mještanima i sunarodnjacima. Tako će postupati da se vidi kako su i stranci uključeni u Božji plan sveopćeg spasenja; osniva religiozni pokret sveopće obnove u kojem ima mjesta i za strance. Takav njegov plan Nazarećni su shvatili kao ugrožavanje njih i drugih Izraelaca i zato su pokušali silom spriječiti početak njegova univerzalnog poslanja. Htjeli su ga kamenovati. Njihova hostilnost ne ušutkava Isusa ovoga puta, jer on treba nastaviti svoje poslanje. One će, međutim, na koncu ipak biti “obuzdan” nasilnom smrću koja je trebala ukopati i njegov pokret. Ali Bog će ga učiniti pobjednikom unatoč prividnom porazu.
Kako se poruka ove zgode tiče nas današnji vjernika, u vremenu i kraju koji nam je Bog u svojoj providnosti dodijelio kao životni prostor? Trebali bismo izbjegavati kratkovidnost Nazarećana i nasljedovati širinu Isusa kao univerzalnog Spasitelja. Nazarećani su bili uskogrudni i sebični, nespremni da Božju milost i naklonost dijele sa strancima. Osjećali su da im prijeti opasnost zato što bi se morali obraćati, mijenjati. Ovakva napast postoji u svakome od nas. Uskogrudnost i sebičnost odražavaju unutarnji strah od promjene i otvaranja, odbijanje da se mijenjamo na bolje. Trebali bismo s Isusom biti spremni na otvorenost za “strance” u najbližoj okolici i ljude potpuno strane nacionalnosti, kulture i uvjerenja. Neka nam Bog dadne snagu i maštovitost da odražavamo Isusovu univerzalnost.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Odbacujem li nešto ili nekoga zato što bih se sam morao mijenjati? 2. Isus osporavani prorok: kako se suočavam s kritikom i odbacivanjem “blizih” i “dalekih” koji me pokušavaju odvratiti od moga poslanja?
MOLITVA VJERNIKA NA ČETVRTU NEDJELJU U GODINI C
Svećenik:
Zahvalni Bogu za sveopće spasenje u koje smo po Kristu uključeni i koje smo pozvani održavati prema svima ljudima, uputimo sada svoje zajedničke prošnje.
Čitač:
- Za svetu Crkvu Božju: da bude jasan znak i privlačno sredstvo spasenja u Kristu za sve narode, staleže i skupine, molimo te…
- Za papu, biskupe, svećenike, redovnike i redovnice: da riječju i životom propovijedaju Kristovo evanđelje, molimo te…
- Za sve koji su ograničeni u iskazivanju i doživljavanju ljubavi: roditelje bolesne djece, odrasle koji dvore stare roditelje i sve koji njeguju bolesnike po bolnicama i zdravstvenim ustanovama: da budu svjedoci ustrajne i tihe ljubavi Božje, molimo te…
- Za mlade koji završavaju srednju školu ili fakultet: da nađu posao u skladu sa svojim sposobnostima te da iz vjere crpe snagu za odgovorno djelovanje i življenje, molimo te…
- Za nas ovdje sabrane: da po primjeru Gospodina Isusa budemo otvoreni jedni za druge i za strance, molimo te…
- Za pokojnike i sve koji su ožalošćeni njihovom smrću: da živima udijeliš utjehu vjere a mrtvima pokoj vječni, molimo te…
Svećenik:
Svemogući Bože, dok ti zahvaljujemo što smo vjerom i krštenjem pridruženi Crkvi koja je sveopći sakrament spasenja u Kristu, molimo te da Kristovu univerzalnost odražavamo svojim riječima i djelima. Koji živiš i kraljuješ uvijeke vjekova.
