OČEVA LJUBAV PREMA DVOJICI RAZLIČITIH SINOVA
Za evanđelje imamo parabolu o milosrdnom ocu i dva različita sina. Važan je uvod u Lk 15, poglavlje s tri parabole o radosti nad nečim što je bilo izgubljeno i opet je nađeno: izgubljena i nađena ovca, izgubljena i nađena drahma te izgubljeni i nađeni sin. Isus izriče sve tri ove slike iz života kao odgovor na kritiku farizeja i pismoznanaca: “Ovaj prima grešnike i blaguje s njima!” Postupajući tako, Isus je objavljivao grešnicima da Bog ljubi i njih. U paraboli o ocu i dva različita sina naglasak je na Božjoj ljubavi prema sinovima i kćerima koje mu se vraćaju. Ovaj otac raskriljenih ruku dočekuje odlutaloga i strpljivo nagovara starijega da uđe na gozbu radosti zbog povratka izgubljenog brata.
Prvo čitanje (Jš 5,9a.10-12)
U ovom kratkom odlomku iz Knjige o Jošui prikazan je ulazak Izraelaca u svetu zemlju te prestanak mane kojom su se hranili u vrijeme putovanja kroz pustinju. Izraelci slave prvu Pashu u obećanoj zemlji i jedu od plodova te zemlje. Pasha kao blagdan slobode i saveza s Bogom je starozavjetna podloga za kršćanski Uskrs. To je osobni i zajednički doživljaj Božje dobrote, što je divno izraženo u pripjevnom psalmu: “Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin!”
Drugo čitanje (2 Kor 5,17-21)
Pavao podsjeća na mogućnost pomirenja s Bogom u Kristu raspetom i uskrslom. Tko se ponizno otvori za “pravednost Božju” u Kristu, postaje novo Božje stvorenje. Zato može živjeti u miru s Bogom i s ljudima.
Bog se raduje svima koji mu se ponizno vraćaju (Lk 15,1-3.11-32)
Luka kratkim uvodom u poglavlje o tri parabole milosrđa podsjeća na povijesnu pozadinu Isusova propovijedanja: “Okupljahu se oko Isusa svi carinci i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: ‘Ovaj prima grešnike i blaguje s njima.” Preuzimanjem ovog uvoda, naša liturgija pomaže nam da imamo na umu ovaj važan povijesni kontekst dok danas razmišljamo i pjevamo o milosrđu Božjem. Carinike su pobožni Židovi Isusova vremena smatrali bezbožnim i nemoralnim, jer su ubirali porez za okupatorsku vlast. Grešnicima su prvenstveno smatrani oni koji javno krše zapovijedi. Luka napominje da je Isus ne samo pripuštao u svoju blizinu carinike i javne grešnike nego je s njima sjedao za stol da im pokaže Božju ljubav i milosrđe. U prispodobi o rasipnom sinu najvažniji je otac, jer Isus ovom parabolom brani svoje druženje s “javnim” grešnicima i otpisanima među Izraelcima. On pokazuje da Bog ljubi grešnike prije nego se oni pokaju i obrate. Bog svojom ljubavlju ulijeva grešniku želju za obraćenjem i čini moralnu promjenu mogućom. Isus je ovom parabolom te svojim druženjem s otpisanima pozvao svoje učenike i teološke protivnike da gledaju sve ljude kao što Bog gleda.
Otac iz ove parabole želi povratak odlutalog Sina, unatoč njegovu drskom odlasku. On svaki dan pogleda niz seosku cestu ne bi li ga ugledao, a kad se sin konačno pojavi sav izranjen i poderan, otac mu prvi trči u susret, zagrli ga i izljubi. On zatim strpljivo nagovara starijeg sina da uđe na gozbu priređenu u čast raskajanom povratniku. Rasipnim postupcima ovoga oca Isus objavljuje Boga koji u svoje kraljevstvo prima sve ljude. Svi bez iznimke dobro su došli u kraljevstvo Božje koje počinje na zemlji, ali ima i svoju eshatonsku fazu. Prema obiteljskom pravu zabilježenom u Pnz 21,17 najstariji sin nasljeđivao je dupli dio očeva imetka, a podjela imanja baštinicima redovno se obavljala nakon očeve smrti. Ako bi se netko usudio prije vremena tražiti svoj dio imanja, sud bi ga kažnjavao umanjivanjem njegova dijela. Mlađi sin iz ove parabole traži svoj dio unaprijed i odlazi te time grubo presijeca svoje obiteljske veze. Otac se mogao poslužiti silom te mu uskratiti ono što traži, ali je znao da ga ne može silom zadržati uza se. Stariji brat mislio je da ima pravo ljutiti se na mlađega što tako odlazi i time umanjuje obiteljsko imanje.
Mlađi sin u tuđini postaje uzgajatelj svinja kod posjednika koji je poganin. Za Židova je to krajnja bijeda koja ujedno znači otpad od djedovske vjere (svinje su za Židove nečiste životinje). On je čak niži od svinja, jer se želi nasititi onim što svinje jedu ali mu je i to uskraćeno. Iskustvo nevolje dovodi ga k pameti. Sjećajući se očeve dobrote prema svima, on odlučuje vratiti se te zamoliti da bude primljen za slugu. Na putu marljivo uvježbava svoj govor, smatrajući svojom dužnošću da zamoli oproštenje, unatoč tome što će ga sumnjičavo gledati stariji brat i drugi sluge. On se sjeća očeve ljubavi i to ga nadahnjuje da se vrati. “Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga”. Sin ne uspijeva izrecitirati svoj uvježbani govor, jer ga otac odmah vraća u dostojanstvo sina i punopravnog člana obitelji. To izlazi iz dodjeljivanja svečane haljine, obiteljskog prstena i obuće. Otac ne propisuje razdoblje kušnje u kojem bi se sin dokazao dostojnim oproštenja. Vratio se živ, i to je važnije od svega što je učinio.
Zgoda ne završava povratkom rasipnog sina i očevim svečanim prijemom. Stariji sin ljut je na oca i ne želi se pridružiti obiteljskoj radosti povodom povratka rasipnika. Otac u svojoj ljubavi prvi poduzima inicijativu: izlazi pred starijega kao što je očekivao mlađega. Želi da obojica budu sretni. Stariji je zarobljen u svijest svoje ispravnosti i otac mu ne niječe da je uvijek bio vjeran i radin. Moli ga da uvidi veličinu bratova povratka iz mrtvih: “Ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!” Sve drugo pred tim blijedi. Radovanjem treba izraziti otvorenu mogućnost i za druge slične sinove i kćeri. Ako ovaj stariji ne uđe, izlaže se opasnosti da i on postane “izgubljeni sin”, jer ne cijeni očevu ljubav, postaje okrutni pravednik.
Isus je ovom parabolom pozvao svoje teološke protivnike da više uprisutnjuju Božju ljubav i milosrđe, da ne budu poput starijeg brata iz parabole. Opravdao je svoje druženje s grešnicima, jer je time pokazivao da Bog i za njih ima vremena i srca. Za razliku od farizeja i pismoznanca koji su htjeli biti kruta starija braća, Isus je bio pravi stariji brat svagdje i svima. Svjesni svojih ljudskih mana i mogućnosti da nas zbog učinjenih djela ukućani i bližnji zauvijek otpisuju, na ovoj misi zahvaljujemo Isusu što je istinski stariji brat svakome od nas. Molimo ga da nam dadne vjerničke mašte i srca da budemo starija braća i sestre slabim ljudima među koje nas Bog šalje, kako bismo im svojim riječima i djelima pokazivali da ih Bog voli i da ih s radošću čeka.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Postupam li ponekad kao mlađi brat koji grubo prekida obiteljske veze i odlazi? 2. Ima li u meni riječi i djela po kojima sam sličan starijem bratu: ljutim li se što je Bog dobar (Mt 20,15)?
MOLITVA VJERNIKA NA 4. NEDJELJU KORIZME U GODINI C
Svećenik:
S pouzdanjem se pomolimo Bogu koji je svima ljudima dobri Otac, jer strpljivo i s ljubavlju čeka da mu se slobodno vratimo nakon svih naših lutanja.
Čitač:
- Da Crkva bude živi znak i jasno sredstvo brige za sve koji su odlutali i odbačeni, molimo te…
- Da poput velikodušnog oca opraštamo onima koji su nas uvrijedili i razočarali, molimo te…
- Da Duh Sveti učvrsti i prosvijetli obitelji koje doživljavaju teškoće u međusobnom povjerenju i opraštanju, molimo te…
- Da bolesnici i starci dožive ljubav Božju u brizi onih koji ih dvore, molimo te…
- Da vječno svjetlo svijetli našim pokojnicima koji su završili svoje zemaljsko putovanje, molimo te…
Svećenik:
Oče nebeski, ti ljubiš sve ljude koje si stvorio. Daj nam da svojim djelima i riječima pokazujemo kako je Tebi stalo do svih, da bismo bili znak i sredstvo tvoje milosrdne ljubavi u svijetu. Koji živiš i kraljuješ uvijeke vjekova.
