SUSRET DVIJU TRUDNICA – MARIJE I ELIZABETE
Ove nedjelje za evanđelje imamo Lukin prikaz susreta dviju trudnica, Marije i Elizabete, koje imaju aktivnu ulogu u povijesti spasenja. Elizabeta je starija, ali u pitanju trudnoće i rađanja nimalo iskusnija od Marije, jer je obima ovo prva i jedina trudnoća. Dijete u Elizabetinu krilu zaigra pri Marijinu pozdravu. Elizabeta izriče pohvalu Mariji zbog njezine vjere te njezino čedo priznaje kao “Gospodina mojega”. S Elizabetom današnja liturgija slavi Mariju zbog njezina pristanka na Božji plan i poziva nas da razmatramo duboko značenje utjelovljenja kao središnje istine kršćanske vjere.
Prvo čitanje (Mih 5,1-4a)
Jedina važnost Betlehema u starozavjetnom vremenu bila je što se u njemu rodio veliki kralj i pjesnik psalama David. Prorok Mihej, koji je propovijedao oko god. 700. pr. Kr., najavio je da će Božji Pomazanik doći iz Davidova grada Betlehema. Taj budući idealni kralj donijet će mir svim žiteljima svete zemlje, koji su se u ono doba dijelili na Izrael i Judeju. Novozavjetni autori oslanjali su se na ovaj tekst i činjenicu da se Isus rodio u Betlehemu da prikažu kako je Isus kraljevski Mesija i sin Davidov.
Drugo čitanje (Heb 10,5-10)
U ovom odlomku pisac poslanice Hebrejima, koja govori o Kristu kao velikom svećeniku novoga saveza, navodi Psalam 40. gdje sveti pjesnik ističe da žrtve moraju biti popraćene vršenjem volje Božje. Taj psalam primjenjuje naš pisac na Krista. Isus je žrtvovao svoje tijelo u znak totalnog vršenja volje Božje. Time je nadomjestio starozavjetne žrtve. U ovom odlomku središte je Isusovo tijelo koje mu je Bog pripravio. Vjernici se posvećuju prinošenjem tijela Isusova.
Blažena ti što povjerova (Lk 1,39-45)
Za evanđelje danas imamo dirljivu zgodu o susretu dviju trudnica. Prema Lukinu evanđelju jasno je da su Elizabetin sin Ivan i Marijin sin Isus posebni djelatnici Božjeg plana o spasenju već prije njihova rođenja. Ivanov je položaj privremen i zato je Ivan podložan višoj i trajnoj ulozi Isusa. Elizabeta i Marija dobile su od anđela najavu trudnoće i obavijest jedna o drugoj da su zatrudnile. One su slične starozavjetnim velikim majkama, poput Izakove majke Sare i Samuelove majke Ane. Evanđelist je svoj prikaz tako oblikovao da pokaže Božju intervenciju u rođenju ovih dvaju dječaka. Luka ističe da je Marija pohitila u Gorje, u grad Judin. Bilo je to opasno i naporno putovanje od oko 5 dana i Marija se kao trudnica morala priključiti nekoj skupini hodočasnika ili trgovaca da bi iz Galileje sigurno stigla u Elizabetin dom u Judeji. Njezina žurba je izraz poslušnosti Božjoj volji i prihvaćanja Božjeg plana s njom i s njezinom rođakinjom. Luka ih u ovom susretu prikazuje kao pobožne Židovke koje očekuju dijete i obje hvale Boga koji je intervenirao u njihov neznatni život. Zgoda također služi da se pokaže kako će Elizabetin sin biti preteča Marijina.
Prema nekim drugim starozavjetnim zgodama, poigravanje djeteta u majčinu krilu simbol je uloge koju će takvo dijete imati u životu. Sjetimo se Rebekinih blizanaca Jakova i Ezava koji su se ponašali kao rivali još u krilu svoje majke (Post 22,23-25). To je bila najava njihovih međusobnih odnosa u odrasloj dobi. U slučaju Marije i Elizabete, Ivanovo poigravanje u utrobi majke pred nazočnim Marijinim sinom je radosno prepoznavanje Gospodina kojega će on kasnije predstaviti i pokazivati sunarodnjacima. To radosno prepoznavanje i priznavanje odražava se i u Elizabetinu pozdravu Mariji: “Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje… Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!” Elizabeta u ovom susretu tri puta proglašava Mariju blaženom, jer ju je Duh Sveti prosvijetlio da protumači poigravanje Ivana. Marijina veličina i čast shvaćeni su i protumačeni isključivo zbog dječaka kojega je nosila. To se još više vidi u Lukinu grčkom tekstu, jer su prva dva “blago” upućena Mariji izražena istim glagolskim oblikom od eulogeo – blagosloviti, božanskim dobrima obasuti. Marija je velika zbog veličine njezina sina. Ovdje je ključ za ispravno štovanje Majke Isusove, jer su sve naše molitve i pobožnosti prema Mariji utemeljene u njezinu božanskom materinstvu.
Elizabeta radosno najavljuje da će se ispuniti Božje obećanje o spasenju po Marijinu sinu. Time hvali svoju mlađu rođakinju zbog njezina pristanka na Božji plan. Otajstvo utjelovljenja nije samo u tome što je Bog po utjelovljenu Sina htio postati jedan od nas ljudi. Misteriozno je i kako je Bog, bez ljudskih zasluga i preduvjeta, postao jedan od nas, da očituje ljubav prema nama ljudima. Zašto se Bog snizio da postane jedan od nas ljudi? To smrtnici ne mogu shvatiti. Marija i Elizabeta prilikom susreta i pozdrava pokazuju da počinju shvaćati što se događa. Isus kao Riječ Božja, iz velike ljubavi prema nama, postaje krhko ljudsko dijete kako bi nas ljude uzdigao do Božje visine. Dvije trudnice iz današnjeg evanđelja zovu nas da odgovorimo s vjerom kao što su one odgovorile: dijeleći jedni s drugima radosnu vijest i ljubav Božju i izražavajući spremnost da aktivno sudjelujemo u Božjem planu spasenja.
Ova liturgija uvode nas u božićno vrijeme, kada ćemo božićnim pjesmama na blagdanskoj euharistiji slaviti otajstvo utjelovljenja Sina Božjega. Relativno je lagano prepustiti se dobrom raspoloženju i potrošačkom mentalitetu Božića, sa svečanim objedima te primanjem gostiju ili odlaskom u goste. Teže je prodrijeti u otajstvo utjelovljenja i skromnost djelatnika Božjeg plana. Sin je Božji postao čovjek radi spasenja svih ljudi. Isus sin Marijin i jedinstveni Sin Božji došao je u tijelu da vrši volju Božju, kako ističe današnje drugo čitanje. Marija je povjerovala i nije računala težinu poslanja na koje pristaje. Ona nas danas poziva da postupamo slično, svaki u svojim okolnostima i u svom vremenu. Božićna radost je vjernički sadržajna ako je prati spremnost na darivanje samoga sebe –Bogu i bližnjima, jer Bog i bližnji trebaju nas osobno i to cijeloga i cijelu nas, ne naše materijalne darove. Marija je darovala svu sebe da bi Sin Božji mogao postati i rasti kao pravi čovjek. Isus je darovao svega sebe da bi mi ljudi mogli postati sinovi i kćeri Božje. Dali su “tijelo” koje je u biblijskom načinu govora cijela ljudska osoba. U oba slučaja davanje “tijela” uključivalo je prilagodbu Marijine i Isusove volje Božjoj volji, bez sustezanja i pridržaja. Božićno čestitanje i darivanje nije tek poklanjanje znakova pažnje onima koje volimo i poštujemo nego darivanje sebe. Možda ovoga Božića nećemo biti fizički blizu svima koje volimo i koji nas trebaju, ali darivati cijeloga sebe možemo i iz daljine.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Trudim li se da u sebi i oko sebe stvorim vjerničku radost Božića, bez obzira na obiteljske i društvene okolnosti u kojima slavim ovaj Božić? 2. Dok jedni drugima Božić čestitamo te eventualne poklone primamo i dajemo, možemo li u to unijeti osobnu crtu, dublju od vanjskog običaja?
MOLITVA VJERNIKA NA ČETVRTU NEDJELJU ADVENTA U GODINI C
Svećenik:
Dok se spremamo za proslavu rođenja Krista Spasitelja, uputimo prošnje Bogu da naša srca učini dostojnim prebivalištem Kristu, kao što je učinio Mariju.
Čitač:
- Za svetu Crkvu Božju: da poput Marije riječ Božju ustrajno i vjerno donosi svijetu, molimo te…
- Za današnje narode i državnike: da vladavina Božje pravde i milosrđa dopre do kraja zemlje, molimo te…
- Za nas ovdje sabrane, za naše susjede i prijatelje: da nas Marijin pohod Elizabeti nadahne na međusobno pohađanje i pomaganje, molimo te…
- Za sve koji će ovaj Božić provesti daleko od svojih obitelji zbog posla, bolesti ili izbjeglištva: da ih molitva i ljubav njihovih najdražih podržava na njihovu poslu, u bolesti i u izbjeglištvu, molimo te…
- Za trudnice koje očekuju porod: da im zdravstvene ustanove i vlastita obitelj pruže potrebnu zaštitu i s njima podijele radost očekivanja, molimo te…
- Za pokojnike iz naših obitelji i župa: da ih uvedeš u radost života vječnoga, molimo te…
Svećenik:
Svemogući Božje, ti daješ svima dah i život. Pripravi nam srca da poput Marije postanemo dostojno prebivalište tvog Sina Isusa Krista. Koji živi i kraljuje uvijeke vjekova.
