MARIJINA VELIČINA JE U POTPUNOM PREDANJU BOGU (A, B, C)
Na svetkovinu Marijina uznesenja slavimo Marijino rođenje za život vječni. Od petoga stoljeća kršćani slave završetak Marijina zemaljskog života zbog njezina posebnog dioništva u životu i djelovanju Isusa, našeg Spasitelja. Marija uzeta tijelom i dušom u nebesku slavu je znak nade Crkvi na putu zemaljskom, kako to ističe današnje Predslovlje: “Danas si na nebo uznio Djevicu Bogorodicu, početak i sliku konačnog savršenstva tvoje Crkve i putokaz nade i utjehe tvome putničkom narodu. Ti nisi dao da trune u grobu ona koja je iz svoga krila rodila utjelovljenog Sina tvoga, začetnika svakog života”.
Prvo čitanje (Otk 11,19a; 12,1-6a. 10ab)
Knjiga otkrivenja napisana je oko god. 95. kada su kršćani bili progonjeni zato što su odbijali iskazivati religijsko štovanje caru i državnim bogovima. Ovaj nadahnuti pisac govori u simbolima koji su bili razumljivi njegovim povijesnim naslovnicima u rimskoj provinciji Maloj Aziji. Žena zaodjenuta suncem i okrunjena zvijezdama u ovom odlomku je idealni Izrael u kojem se rađa Mesija. Zmaj ( = oličenje svega zla) ga želi proždrijeti i Bog ga čudesno izbavlja. Međutim, pri kraju ovoga poglavlja Žena bježi u pustinju jer Zmaj progoni “ostatak njezina potomstva”. Zato je ova žena Crkva kao mesijanski narod, ali kako je Isusova Majka pod križem bila simbol Crkve, ova žena obučena u sunce može biti i Mesijina majka, a upravo to gleda u njoj današnja liturgija.
Drugo čitanje (1 Kor 15,20-27a)
U ovom odlomku Pavao snažno potvrđuje vjeru u uskrsnuće te brani shvaćanje ljudske osobe kao psihosomatske cjeline. Naglašavajući važnost ljudskog tijela opravdava odraz utjelovljenja Kristova na središnje istine kršćanstva. Adam je ljudskom rodu donio smrt što je bio znak dublje razdvojenosti od Boga. Isus Krist donosi uskrsnuće od mrtvih što je uspješni znak spasonosne vrijednosti njegove smrti. Krist je svojim uskrsnućem slomio prevlast fizičke smrti, jer će oni koji se vjernički pridružuju Kristu živjeti kvalitetno zauvijek. Na koncu vremena Krist će nadvladati svako zlo pa će oni koji umiru s njime dobiti udio na njegovoj pobjedi nad smrću. Među Božjim otkupljenicima Marija zauzima posebno mjesto jer je Majka Otkupiteljeva. Ona je “kraljica u zlatnoj odjeći” prema metaforičkom smislu današnjeg Pripjevnog psalma.
Marijina predanost Bogu koji preokreće ljudsku situaciju (Lk 1,39-56)
Evanđelje ove svetkovine govori o Marijinu pohodu njezinoj rođakinji Elizabeti. Ova zgoda naglašava Marijino i Elizabetino sudjelovanje u Božjem planu spasenja, zatim Ivanov odnos prema Isusu te nagoviješta da se Marijina pjesma zahvale Bogu, započeta na zemlji, sada nastavlja u nebu gdje je pridružena svome Sinu. Luka govori kako na početku događaja spasenja stoje dvije žene od kojih svaka na čudesan ali drugačiji način rađa sina: Elizabeta unatoč odmaklim godinama, Marija na djevičanski način. Uočimo s Lukom neke važne pojedinosti na ovim ženama. Marija “hiti u Gorje”. Dobila je vijest o divotama koje Bog čini Elizabeti i polazi u pohod ovoj trudnici, nadahnuta vjerničkim prijateljstvom i spremnošću da bude na usluzi. Ostaje “oko tri mjeseca a onda se vraća kući”, dovoljno da pomogne u posljednjim tjednima trudnoće i prvim tjednima s novorođenčetom. Obje su čudesno dobile uvid u Božji plan. Elizabeta pri susretu s Marijom biva ispunjena Duhom Svetim i prepoznaje identitet trudnice kao Majke Gospodinove a čedo joj zaigra u utrobi u znak podlaganja onome kojega će kasnije najavljivati. Tada Marija dobiva potvrdu onoga što joj je rekao Gabriel.
Marija ne poriče svoju blaženost nego prigodnom pjesmom veliča Boga za iskazanu milost. Njezina pjesma “Veliča duša moja Gospodina” uvrštena je u večernju molitvu Crkve kojom završavaju radni dan svećenici, redovnice, redovnici i vjernici laici koji mole Liturgiju časova ili Brevijar. Time zahvaljuju za još jedan dan života u kojem su mogli služiti Bogu u ljudskoj braći i sestrama. Marija veliča Boga za primljene darove, i to kao jedna od Božjih siromaha u Izraelu : “Klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju što pogleda na neznatnost službenice svoje!”. U drugom dijelu svoje zahvalne pjesme iznosi novi red mesijanskog vremena u kojem Bog preokreće situacije i događaje: umišljene oholice raspršava, silnike skida s prijestolje, bogataše otpušta prazne, uzdiže siromahe i siti gladne. Takav je Bog u svom milosrđu i svojoj spremnosti da spašava. On to čini snagom “mišice svoje” koja je simbol njegove spasotvorne moći. U Marijnoj pjesmi unaprijed je najavljeno ono što je Isus govoriti i činiti. On će prvenstveno siromasima i rubnima najavljivati nastup kraljevstva Božjega za koje se ljudi otvaraju obraćenjem. Svojim riječima i djelima pokazivat će da je Bogu stalo do siromaha, a Marija je jedna od njih. Isus će u svom Nazaretu najaviti kako ga Bog šalje siromasima vlastitog naroda i drugih naroda (Lk 4,14-30) te će kasnije uzviknuti: “Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje…Jao vama, bogataši: imate svoju utjehu!… Siromasima se navješćuje evanđelje” (Lk 6,20.24; 7,22).
Marija je u svojoj obitelji i društvenim nastupima pokazivala da je Bog uvijek na strani siromaha i tako je odgajala Isusa za njegovo poslanje. Bila je “neznatna sluškinja Gospodnja”, od začeća pod srcem majke Ane do čudesnog rođenja Isusa, te kasnije pod križem i uz Apostole na Duhove. Stoga ju je Bog po završetku zemaljskog putovanja tijelom i dušom uznio u nebesku slavu, odakle i dalje pjeva svoju zahvalnu pjesmu. Znala je cijenu služenja, patnje i umiranja i stoga tijelom i dušom uživa u nebeskoj slavi. Drugi vatikanski sabor u završnom poglavlju Dogmatske konstitucije o Crkvi govori o Bogorodici Mariji u otajstvu Krista i Crkve. Pri završetku toga poglavlja Sabor povezuje Marijino uznesenje sa zadaćom Crkve na zemlji koju naziva putujućim narodom Božjim: “Isusova Majka, tijelom i dušom proslavljena na nebu slika je i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti. Ona na ovoj zemlji, dok ne dođe Dan Gospodnji, svijetli putujućem narodu Božjem kao znak pouzdane nade i utjehe”. Marija na nebo uznesena poručuje nam da život ima smisla, da se isplati služiti Bogu u ljudskoj braći i sestrama, da je životni put pojedinaca i cijele Crkve iskreno predanje Bogu. Mi kao putujući narod Božji dijelimo “radost i nadu, žalost i tjeskobu ljudi našeg vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe” (GS 1) ali u vjeri znamo da putujemo prema domovini nebeskoj gdje nas čekaju Marija, spašenici i naši pokojnici.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Na svetkovinu Marijina uznesenja slavimo proslavu Majke Isusove koja je vjerno surađivala u Božjem planu spasenja – trudim li se otkrivati i ispunjavati Božji plan o meni i mojim bližnjima? 2. Kao član putujuće Crkve na zemlji, posvećujem li dostatnu pažnju duhovnim vrijednostima?
MOLITVA VJERNIKA NA UZNESENJE MARIJINO
Svećenik:
Bog čini divne stvari svakome od nas i cijelom čovječanstvu. Iznesimo mu svoje zajedničke prošnje.
Čitač:
- Da svi članovi Crkve na putu zemaljskom radosno pokazuju znakove Božje nazočnosti u svijetu, molimo te…
- Da gospodarski i politički čelnici u svijetu uvide vrijednost vjere i podlaganja Bogu, molimo te…
- Da siromasi, potisnuti i obespravljeni osjete kako je Bog uz njih, molimo te…
- Da mi ovdje sabrani vjerno naviještamo Božju veličinu svojim molitvama i svagdanjim životom, molimo te…
- Da se naši pokojni rođaci i prijatelji pridruže Mariji i svecima u nebeskoj slavi, molimo te…
Svećenik:
Milosrdni Bože, ti si vjeran svojim obećanjima. Usliši ove naše prošnje kao i one koje nismo izrekli, kako bismo se putujući ovom zemljom jednom pridružili Mariji, našoj Majci. To te molimo po Krist
u našem Gospodinu.
