POKAZAO JAGANJCA KOJI ODUZIMA GRIJEHE SVIJETA
Sjetimo se iz opće kršćanske kulture da liturgijski spomen svetaca Crkva redovno slavi na dan njihove smrti koji naziva “dies natalis – rođendan”, dakako rođendan za nebo. Ivan Krstitelj i Majka Isusova su tako važni u Isusovu životu da im slavimo zemaljski i nebeski rođendan, početak i kraj zemaljskog proputovanja. Već od četvrtog stoljeća kršćani Istoka i Zapada slave Ivanovo rođenje. Temeljem podatka u Lk 1,36 Rimska Crkva slavi ga šest mjeseci prije Isusova rođenja. Time liturgijski slavimo ne samo rođenje Isusova preteče nego dublje proživljavamo Božji plan spasenja sada. U drugom čitanju Pavao ističe Židovima Antiohije pizidijske, ali i nama sabranim na ovu liturgiju: “Braćo, nama je upravljena ova riječ spasenja!” Ivanu je odrubljena glava zato što je smjelo naviještao zoru spasenja. Ali njegovo naviještanje nije zagušeno, kao što nije ugašeno svjetlo Onoga kojega je on najavljivao.
Prvo čitanje (Iz 49,1-6)
Ovo je druga pjesma o Sluzi Patniku iz Knjige Izaijine u kojem je povijesni Isus gledao svoju sliku. Današnja liturgija primjenjuje lik ovog Sluge Patnika i na Ivana Krstitelja, jer je i njega Bog pozvao “od krila materina” na posebnu zadaću. Dao mu je svoju riječ kao britak mač da je propovijeda. Poput Sluge Patnika, koji je djelovao među Izraelcima u babilonskom sužanjstvu te najavljivao povratak u domovinu, i Ivan je Sluga Božji koji vraća Izraelce Bogu, podiže plemena Jakovljeva. On je svjetlo narodima zato što pripravlja putu Isusu koji je svjetlo svijeta.
Drugo čitanje (Dj 13,22-26)
Ovo je dio Pavlova govora u sinagogi Antiohije pizidijske, tijekom prvog misijskog putovanja. Kao putnik ali i odrasli Židov koji se zadesio među sudionicima subotnjeg bogoslužja u tom gradu s grčkom kulturom, Pavao je zamolio da govori sabranim Židovima i “bogobojaznima", tj. Grcima koji su prihvatili vjeru u jednoga Boga, ali nisu se dali obrezati niti su držali odredbe o nečistim jelima. On prikazuje svetu povijest svoga naroda u koju spada i Ivan Krstitelj. On je zvao na obraćenje i dijelio krštenje pokore, ali nije dopuštao da ga dobronamjerni ljudi časte kao Mesiju nego je najavio Isusa kojemu on nije dostojan odriješiti obuće na nogama. Ovim Pavao svjedoči da je Ivanovo djelovanje bitno pridonijelo uključivanju ljudi u Isusov pokret, jer je ono istinska riječ spasenja.
Dječak je rastao i duhom jačao Lk 1,57-66.80)
Za evanđelje imamo Lukin izvještaj o rođenju Ivana. Luka je prije ovoga odlomka opisao Zahariju i Elizabetu kao pobožni židovski par u doba kralja Heroda. Oni su kao drugi židovski muževi i žene molili za dar djece, ali ih nisu imali do odmakle dobi. Onda se Zahariji u hramu ukazao anđeo koji mu je najavio da će njegova žena zatrudniti te da Bog tome djetetu sprema posebnu zadaću. Zatim Luka prikazuje navještenje Mariji, Marijin pohod Elizabeti, a ovdje imamo rođenje Elizabetina sina. Nakon ovoga Luka će prikazati rođenje Marijina sina u Betlehemu. Luka je namjerno složio ovu građu da pokaže sličnosti i razlike između sina Elizabetina i Sina Marijina.
Koje su sličnosti? Obje majke nenadano zatrudne i rađaju dječake. Prilikom rođenja Ivana i Isusa nastaje velika radost: u slučaju Ivana raduju se ne samo roditelji nego “susjedi i rođaci”; u slučaju Isusa anđeli pjevaju pjesmu sveopće radosti. U oba slučaja sveti strah hvata one koji vide dječaka i pitaju se, “što će biti od ovoga djeteta”. Oba dječaka bivaju po obrezanju kao “pečatu saveza” uključeni u Božji narod Izrael. Obojici se daje ime koje im je dao anđeo Gabriel u znak njihove posebne zadaće u Božjem planu spasenja. Za obojicu je rečeno da su napredovali pred Bogom i ljudima.
A razlike? Podatak u Lk 1,9 o Zahariji koji je “u Svetištu Gospodnjem prinosio kad” crkveni oci su razumjeli da se događaj zbio u vrijeme jesenskog ekvinocija, oko blagdana Jom Kippur (Dan pomirenja), a dječak se rađa devet mjeseci kasnije, oko ljetnog solsticija. Kako je Elizabeti već “šesti mjesec” kad anđeo najavljuje Mariji rođenje Isusa, Isus je začet o proljetnom ekvinociju a rođen o zimskom solsticiju. Ivan je svjetlo na zalasku a Isus svjetlo na izlasku. Zato će Ivan ponizno priznati: “On treba rasti a ja umanjivati se” (Iv 3,30). Ivan je preteča, a Isus dugo očekivani Mesija. Ivan dijeli pokorničko krštenje vode, Isus krštava Duhom Svetim koji ulijeva novi život. Ivan je završetak Zakona i Proroka koji su duhovna baština Izraela, Isus je početak evanđelja kao radosne vijesti spasenja za sve narode.
Elizabeta i Zaharija morali su znakovima dogovoriti kakvo će ime dati svome sinu: Johanan – Jahve je milostiv, Bog je iskazao naklonost. Naklonost njima, što im u odmaklim godinama dariva dijete i naklonost cijelom narodu, jer njihovu sinu namjenjuje zadaću preteče Mesijina. Predslovlje blagdana sažima vjeru Crkve o Krstiteljevu poslanju: “Ti si njegova preteču Ivana Krstitelja posvetio još u majčinu krilu, a Krist ga je nazvao većim od svih rođenih od žene. Svojim rođenjem Ivan je obradovao mnoge, jedini je od svih proroka pokazao Jaganjca koji oduzima grijehe svijeta. U Jordanu je krstio Krista, začetnika novoga krštenja, i vjerno svjedočenje zapečatio mučeničkom krvlju.” Ovo predslovlje slavi cijeli Krstiteljev životni put, ne samo rođenje dječaka Ivana u obitelji Elizabete i Zaharije. Danas slavimo cijeli plan spasenja koje Bog izvodi po neznatnim stvorenjima i namjenjuje svima ljudima.
Luka je između završetka izvještaja o rođenju dječaka Ivana i zaključne bilješke o njegovu boravku u pustinji do dana javnog nastupa stavio Zaharijinu zahvalnu pjesmu “Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov” koja je izostavljena iz današnjeg evanđelja kako ne bi bilo predugačko. Tom pjesmom Zaharija zahvaljuje Bogu za rođenje dječaka po kojemu Bog iznova pohađa svoj narod, a dječaku najavljuje da će biti preteča Mesije koji je Mlado sunce s visine. Mesija će obasjati one što sjede u tmini i upraviti njihove korake na put mira. Tako je Ivan preteča Isusa koji je svjetlo svijeta. Tama i svjetlo su slike za smrt i život. Ivan je ustupio mjesto Isusu da ga ljudi mogu prepoznati i slijediti. Od Ivana želimo i mi učiti dovoditi ljude k Isusu koji je svjetlo. S Ivanom trebamo biti spremni umanjivati se da bi Krist rastao po svjedočkom djelovanju i propovijedanju cijele Crkve. Još više, s Ivanom se želimo žrtvovati za Kristovu stvar u svijetu. Ivan je bio zadovoljan da može vlastitim učenicima ukazati na Isusa kao Jaganjca Božjega i neki su odmah prešli k Isusu (usp. Iv 1,35-40). Nije se na njih ljutio. Bio je sretan da ljude upućuje na Isusa. To želimo i mi.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Znadem li umanjivati se da bi drugi rasli na slavu Božju i dobro zajednice? 2. Patim li od navezivanja ljudi na sebe?
MOLITVA VJERNIKA NA SVETKOVINU ROĐENJA IVANA KRSTITELJA
Svećenik:
U Ivanovu rođenju Bog je učinio divne stvari. Isti Bog divno djeluje u svijetu, u životu svakoga od nas i u Crkvi koja je znak i sredstvo spasenja. Zato mu uputimo zajedničke prošnje.
Čitač:
- Za crkvene predstojnike i vjernike laike: da svuda i uvijek dovode ljude Kristu koji je svjetlo, molimo te…
- Za sve ljude na svijetu: da Božje divote uočavaju i nad njima se raduju, molimo te…
- Za ljude koji žive u strahu za budućnost svoju i svojih bližnjih: da poput dječaka Ivana rastu i duhom jačaju, molimo te…
- Za roditelje i odgojitelje koji odgajaju djecu i mlade: da ih priprave za vlastiti put kroz život, molimo te…
- Za nas ovdje sabrane: da budemo vjernički skromni poput Ivana Krstitelja, molimo te…
- Za vjerne mrtve: da ih pridružiš Kristu koji je svjetlo neugasivo, molimo te…
Svećenik:
Blagoslovi, Gospodine sve nas koji slavimo rođenje preteče našega Spasitelja i usliši prošnje koje ti donosimo. Jer ti živiš i kraljuješ uvijeke vjekova.
