ROĐENJE MAJKE MESIJINE JE SVEMU SVIJETU NADA I ZORA SPASENJA
Povijesni korijen ovog blagdana je godišnji spomen posvete Bogorodičine crkve u Jeruzalemu u 5. st. uz koju je kasnije podignuta crkva sv. Ane, Marijine majke. Među kršćanima Egipta kružio je već oko 200. god. legendarni spis “Jakovljevo proto-evanđelje” prema kojemu su se Marijini roditelji zvali Joakim i Ana, a svoje prvo i jedino dijete dobili su u odmaklim godinama nakon što su im se susjedi rugali da im Bog za kaznu ne daje djece. Objavljeno im je da Bog ima posebnu namjeru s njihovom kćerkom Marijom i zato se je s ljubavlju spremali za njezinu buduću zadaću. Koncem 7. st. stoljeća papa Sergije I (687.-701.) uveo je ovaj blagdan u Rimu, a odatle je proširen među kršćane Zapada. Zanimanju prvih kršćana za obitelj u kojoj je rođena i odgojena Isusova majka dugujemo ovaj blagdan vjerničke radosti povodom rođenja one “iz koje se rodilo Sunce pravde, Krist Bog naš” (ulazna).
Prvo čitanje (Mih 5,1-4a)
Prorok Mihej je doživio propast Samarije god. 721. pr. Kr. i opsijedanje Jeruzalema od strane asirske vojske godine 701. U svojim propovijedima suprotstavljao se nepravdi i prijetio Božjom kaznom moćnicima. U ovom odlomku najavljuje rođenje Mesije iz roda Davidova u Betlehemu. Za razliku od asirskih nasilnika i nesposobnih vladara Samarije koji su prouzročili sužanjstvo vlastitog naroda, ovaj vladar bit će pravedni pastir Božjeg naroda i Bog će po njemu štititi svoj narod. Po svojoj sposobnosti i spremnosti da pravedno vlada i štiti sve ljude taj idealni vladar bit će zvan “Mir”. Mi kršćani gledamo u ovom pravednom i mirotvornom vladaru najavu Mesije koji je Isus, sin Marije Djevice.
Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova (Mt 1,1-16.18-23)
Evanđelje blagdana je Matejev izvještaj o Isusovu rodoslovlju te o pozivu Josipu da ostane u braku s Marijom koja je djevičanski zatrudnila. Prvim kršćanima, za koje je Matej pisao, vjera u utjelovljenje Sina Božjega značila je da je Sin Božji postao pravi čovjek u jednoj židovskoj obitelji te time urastao u povijest svoga naroda, ali i cijelog čovječanstva. Mateju je važno da je Marijin sin ujedno “Sin Davidov, sin Abraham-ov”. Abraham je doselio iz poganske Mezopotamije u Palestinu zbog svoje vjere: da slobodno štuje Boga jedinoga. S takvom vjerom postao je praotac Izraela, koji je kao narod vjerovao u Boga jedinog među poganima s mnoštvom bogova i hramova. Isus je i sin Davidov po Josipu, glavaru svete Obitelji koji je bio rodom iz jedne sporedne Davidove loze. Davidu su dana obećanja o budućem Mesiji i zato Matej deset puta u svome evanđelju ističe da je Isus sin Davidov (1,1; 9,27; 12,23; 15,22; 20,30-31; 21,9.15; 15,22; 22,42). Matej donosi rodoslovlje Josipa kao poočima koji Isusa uvodi u zajednicu naroda Božjega priznavajući ga za svoga sina pred vjerskom i građans-kom zajednicom.
Matej je podijelio Josipovo rodoslovlje u tri razdoblja po četrnaest naraštaja: od praoca Abrahama do kralja Davida; od Davida do babilonskog sužanjstva te od povratka iz sužanjstva do Josipa u vrijeme “Heroda, kralja židovskog” (Mt 2,1; Lk 1,5) i rimskog cara Augusta kojemu je Herod sa svojim državljanima bio podložan (usp. Lk 2,1; 3,1). Ovim je Matej htio reći da Isus kao Mesija dolazi iz židovskog naroda i tko njega želi slijediti, trebao bi poznavati svetu povijest židovskog naroda, zapisanu u Zakonu, Prorocima i Psalmima. Značajno da Matej u dugački niz židovskih kraljeva ubraja i pet žene: Tamaru iz radoblja patrijarha, Rahabu i Rutu iz razdoblja kraljeva, te Batšebu, ženu vojnika Urije zbog koje je kralj David muža poslao na takvo mjesto u boju da je morao poginuti, i konačno Mariju, zakonsku ženu Josipovu. Neke od ovih žena bile su i grešnice, ali su sve igrale važnu ulogu u Božjem planu spasenja, i zato ih Matej nije mogao preskočiti. Božji plan i napredak čovječan-stva odvijaju se uz aktivnu ulogu žena. - “Doista je od Duha Svetoga ono što je u Mariji začeto” je potvrda onoga što je Marija morala Josipu vjerniku već prije govoriti. Josip je shvatio da Marija ima posebnu ulogu u Božjem planu. Zato se htio povući, jer ne bi bilo “pravedno” u biblijskom smislu riječi da ga mještani smatraju ocem Marijina Sina s kojim Bog ima posebne namjere. Sada Bog zove i njega po anđelu, neka se ne povlači, te mu povjerava brigu za Majku i Dijete što će on uskoro pokazati sklanjanjem svete obitelji u Egipat od potjere krvoločnog Heroda. Marija i Isus mogli su mirno napredovati pred Bogom i ljudima, zahvaljujući Josipovoj skrbi i ljubavi.
Pomaganje mladima da ljudski i vjernički sazrijevaju
Smisao blagdana zorno dočaravaju tri misne molitve. U zbornoj glavni slavitelj u ime sabrane zajednice ispovijeda da je rođenjem Djevice počelo naše spasenje te moli da nam blagdan njezina rođenja učvrsti mir. Marija se rodila Joakimu i Ani u vremenu kada je Judejom vladao okrutni Herod koji je porezima tlačio svoj narod da se dodvori velikom gazdi u Rimu. Herod je uz to vodio ratove protiv susjednih vladara i slao svoje vojnike u pomoć rimskim generalima koji su se međusobno borili za carsku krunu. U takvom vremenu pokazala se potreba za knezom mira, Mesijom. U našem vremenu, slaveći rođenje Mesijine majke, mi prosimo mir za sav svijet i za državu u kojoj živimo sa sugrađanima drugačijih uvjerenja.
U darovnoj slavitelj prosi pomoć Kristova čovjekoljublja, jer on koji je utjelovljenjem posvetio djevičanstvo svoje majke može nas ljude oslobađati naše krivice i činiti da Bogu omili naš žrtveni dar. U ovoj molitvi Marijino djevičansko materinstvo promatrano je kao dio Božjeg plana o utjelovljenju Sina Božjega koji je znak i sredstvo Božje ljubavi prema ljudima. Iz Isusova postupanja i učenja znamo da se u njemu očitovalo Božje čovjekoljublje (usp. Tit 3,4-7). Marija je majka Isusa koji je Emanuel – Bog s nama ljudima, u svim narodima i svim razdobljima povijesti. U popričesnoj zahvaljujemo Bogu što je Crkvu slaviteljicu Marijina rođenja okrijepio svetim otjastvima te prosimo da nas ispunja radošću rođenje Djevice Marije koja je “svemu svijetu nada i zora spasenja”. Jer je trebala biti majka budućeg Spasitelja, ona je već od rođenja nada i zora spasenja. Iz svog proslavljenog stanja, nakon što je tijelom i dušom pridružena svome uskrsnulom Sinu, Marija je trajna nada i svijetla zora našega spasenja. Slaveći Marijino rođenje, sjećamo se da je Marija mogla izrasti u “neznatnu službenicu Božju”, kako je samu sebe nazvala, zato što su je roditelji brižno odgajali. Na ovaj blagdan rođenja Mesijine majke sjećamo dužnosti i potrebe odgajanja djece i mladih. Odgoj je pomaganje mladima da sazrijevaju ljudski i vjernički. Po primjeru, pouci i materijalnom pomaganju roditelja, učitelja, odgojitelja.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Poštujem li ulogu žena u Božjem planu spasenja i u ljudskoj zajednici? 2. Pomažem li mladima da ljudski i kršćanski sazrijevaju?
MOLITVA VJERNIKA NA BLAGDAN MARIJINA ROĐENJA
Svećenik:
Radujući se što je Marijino rođenje svemu svijetu nada i zora spasenja, uputimo Bogu svoje zajedničke prošnje.
Čitač:
- Za kršćane koji Marijina Sina prihvaćaju za sveopćeg Spasitelja: da ih Marija svojim zagovorom povezuje s Kristom i jedne s drugima, molimo te…
- Za državne čelnike i političke predstavnike u našoj zemlji i drugim zemljama današnjega svijeta: da izgrađuju pravedni mir za sve građane i narode, molimo te…
- Za majke i sve žene u današnjem svijetu: da odgovorno vrše svoje poslanje u obiteljima i društvu, molimo te…
- Za djecu i mlade koji su ovih dana otpočeli novu školsku godinu: da uz dobar primjer i strpljivu pouku svojih roditelja i učitelja ljudski i kršćanski sazrijevaju, molimo te…
- Za bolesnu djecu i odrasle osobe s posebnim potrebama: da im vlastite obitelji te odgojne i zdravstvene ustanove pružaju potrebnu njegu, molimo te…
- Za djecu i odrasle koji su ovih dana stradali u Rusiji kao nevine žrtve napada na školu: da poginulima udijeliš pokoj vječni a roditeljima i rodbini utjehu vjere, molimo te…
- Za naše pokojne roditelje, učitelje i dobrotvore: da im po zagovoru Majke Isusove udijeliš sretnu vječnost, molimo te…
Svećenik:
Svemogući Bože, dok s radošću slavimo rođenje Marije u obitelji Joakima i Ane, molimo te za sve obitelji u Crkvi i svijetu: neka muževi i žene te roditelji i djeca budu jedni drugima trajni znak tvoje ljubavi i vjernosti. Jer ti živiš i kraljuješ uvijeke vjekova. Amen.
