GLEDANJE NA KRIŽ S VJEROM DONOSI OZDRAVLJENJE I POMIRENJE
Blagdan uzvišenja svetoga križa potječe iz Jeruzalema gdje je car Konstantin dao izgraditi baziliku Uskrsnuća nad grobom Isusovim i ona je bila posvećena 13. rujna god. 335. Carica Jelena otkupila je dio izvornog križa god. 320. te ga povjerila na čuvanje u toj bazilici. Kršćani Jeruzalema, sutradan nakon godišnjice posvete te bazilike, tj. 14. 9., izlagali su tu svetu relikviju te joj se klanjali. Perzijska je vojska otela relikviju god. 614., ali ju je car Heraklije uspio povratiti te ju je 3. svibnja god. 628. svečano donio u Jeruzalem. Iz Jeruzalema blagdan se vremenom proširio među kršćane Zapada. Za sve kršćane, križ Kristov simbol je spasenja. Zato, kad 14. rujna padne nedjeljom, uzimaju se misne molitve i čitanja od ovoga blagdana. Za evanđelje imamo dio Isusova razgovora s Nikodemom u kojem se Isus predstavlja kao Sin Čovječji koji ima “biti uzdignut”. U Ivanovu načinu govora to znači uzdignuće na križ i uzvišenje u eshatonsku proslavu.
Prvo Čitanje (Br 21,4b-9)
U starini, kod ljudi semitske i grčke kulture, zmija je bila znak sila života ali i sila smrti. (Grci su vjerovali da je zmija donijela bogu zdravlja Eskupalu ljekovite biljke i zato je i danas simbol medicine zmija omotana oko štapa). Tekst iz Knjige brojeva koji imamo za današnje prvo čitanje pretpostavlja starinsko ozračje s negativnim i pozitivnim značenjem simbola zmije. Nakon sklapanja saveza, Mojsije i njegov narod boravili su neko vrijeme blizu Sinaja, uspostavljajući određeni stupanj socijalne i religijske organiziranosti. Zatim su krenuli sjeverno te neko vrijeme bili kod Puniona u Arabi gdje se nalazio najveći rudnik bakra u 13. st. pr. Kr. Tu su arheolozi iskopali brončane zmije. Mojsiju kao utemeljitelju židovskog monoteizma zmija nije magijski ili mitski lik s vlastitim silama nego znak Božje sposobnosti da iscjeljuje svoj narod. Bog, koji je kaznio svoj narod ujedima ljutih zmija zbog njihova nezahvalnog mrmljanja, ima moć izliječiti taj narod po simbolu zmije. Uzdignuta zmija kao simbol Božje ozdraviteljske moći postala je zato nagovještaj križa. Slično je u staro doba i križ simbol s više mogućih značenja, jer je obuhvaćao proturječje patnje koja liječi i smrti koja život daje.
Drugo čitanje (Fil 2,6-11)
Ovo je himan prvih kršćana u čast Kristu koji je Pavao uvrstio u svoju poslanicu kršćanima Filipa kao osvjetljenje požrtvovne ljubavi u zajednici koja bi trebala resiti Isusove sljedbenike. Na primjeru Isusova slobodno prihvaćenog poniženja, kršćani bi se trebali nadahnjivati u nesebičnoj ljubavi i vjeri koja ih povezuje. Himan odražava vjeru prve Crkve o Isusu: kao Sin s Bogom je postojao od vječnosti; postao je pravi čovjek u vremenu; njegova smrt na križu donosi spasenje svima ljudima; proslavljen je uskrišenjem i sjedanjem Bogu zdesna; klanjaju mu se svemir, anđeli i ljudi; Bog mu je dao novo ime, “Gospodin” koje je znak njegova dioništva na Božjoj moći i veličini. Ovaj himan govori o veličini križa Kristova prije nego su bila napisana evanđelje.
Križ kao simbol Isusova poslanja i uzvišenja (Iv 3,13-17)
Rekosmo da je ovo evanđelje dio Isusova razgovora s Nikodemom. Kao farizej i član Velikoga vijeća, vjerojatno se bojao po danu pristupiti Isusu jer bi ga svi mogli vidjeti. Isus ga je primio po noći (usp. Iv 3,2). Privukla su ga Isusova znamenja, ali to nije dostatno za istinsku vjeru. Dijalog se vodio oko dva pojma koja Isus razumije u jednom a Nikodem u drugom smislu: roditi se ponovno ili odozgo te “biti uzdignut”. Četvrtom evanđelisti ovakvi nesporazumi su književno ruho za razvijanje misli.
“Biti uzdignut” ima dvostruko značenje kao i neki drugi važni izrazi u četvrtom evanđelju. “Uzsdignućem sa zemlje” Isus najavljuje svoju smrt na križu (8,28; 12,32) ali i uzvišenje u proslavu koju mu Otac sprema po takvoj smrti. Ivan je ovdje imao na umu ono što Četvrta pjesma govori o Sluzi patniku: “Gle, uspjet će Sluga moj, podignut će se, uzvisit i proslaviti” (Iz 52,13). Plod muke koji je podnio ovaj silom ušutkani prorok je “opravdanje mnogih” (Iz 53,11) koji u njega kasnije upiru pogled vjere, kao što je pustinjska generacija upirala pogled u brončanu zmiju. Tako će biti iscjeljivani ili “opravdavani” u biblijskom smislu oni koji s vjerom upiru pogled u “uzdignutog” Isusa. Dobivat će udio na njegovu uzvišenju po smrti na križu:”Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin Čovječji, da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni!”
Motiv Isusove spremnosti na uzdignuće na križ je Božja ljubav prema “svijetu” (kosmoms). Riječ “svijet” ima u ivanovskim spisima slojevito značenje. Ovdje su to ljudi ukoliko su u grijehu te sami sebe ne mogu osloboditi grešnog stanja. Bog ljubi svemir i ljude koje je stvorio. Bog Isusov i Bog njegovih sljedbenika je Bog koji ljubi te mu nije prvenstveno stalo do osude grešnika nego do spasenja svih. Bog je “dao svoga Sina” iz ljubavi prema svijetu. Ovdje “dati” ima također dvostruko značenje: dao pri utjelovljenju i pri uzdignuću na križ. Tu Ivan aludira na žrtvovanje Izaka kao Abrahamova jedinca sina (Post 22,16) kao i na Slugu patnika koji se “sam ponudio u smrt” (Iz 53,12). U skladu s književnom figurom paralelizma “poslao Sina” iz r. 17 isto je što i “dao Sina” u r. 16. Tim izrazima obuhvaćeno je Isusovo poslanje, od utjelovljenja do smrti na križu i proslave po uskrsnuću. To poslanje donijelo je otkupljenje, ali i svojevrstan sud: oni koji u Uzdignutoga upiru pogled vjere i nade te tako prihvaćaju Očevu ljubav, spašavaju se, a oni koji odbacuju takvog Sina sami sebe usmjeravaju prema osudi (r. 17-18).
Nikodem je prilikom noćnog razgovora s Isusom imao priliku naučiti lekciju svjetla i života. Bio je pozvan da iz tame neznanja i grijeha upre pogled i vidi svjetlost spasenja u otajstvu nagoviještenog križa. Četvrti evanđelist pri tumačenju otajstva križa posegnuo je za slikom o uzdignutoj brončanoj zmiji kad je upotrijebio glagole “biti uzdignut” i “upirati pogled” (usp. Iv 3,14; 8,28; 12,32; 19,37). Za njega je Crkva zajednica Isusovih učenika koji upiru pogled vjere i nade u Uzdignutoga. Zato njegovu teologiju muke i križa trebamo gledati kao Isusov put u proslavu po kojoj se sabire Crkva. Križ je 7. travnja god. 30. bio smrtna kazna za političke buntovnike i najteže zločince. Od tada je on znak pobjede nad grijehom i smrću, znak uzvišenja Krista i nade njegovih sljedbenika. Tko s vjerom i nadom prihvaća zagonetku križa, može se nadati duhovnom preporodu i uzvišenju u trajnu sreću s Bogom.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Isus se pri utjelovljenju i pristanku na križ potpuno darovao – je li mi On uzor u stvaranju i izgrađivanju zajedništva? 2. Znadem li upiranjem pogleda u Probodenoga ivanovski gledati na Crkvu kojoj s ponosom pripadam?
MOLITVA VJERNIKA N BLAGDAN UZVIŠENJA SV. KRIŽA
Svećenik:
Isusove riječi Nikodemu: “Bog je tako ljubio svijet da je dao Sina Jedinorođenca” napunjaju nas radošću i nadom. S radosnim pouzdanjem uputimo svoje prošnje za Crkvu i cijeli ljudski rod.
Čitač:
- Da naša biskupijska i župna zajednica naviješta pobjedu križa svojom liturgijom, pastoralom i karitativnim djelovanjem, molimo te…
- Da papa Ivan Pavao II. i svi biskupi, koji u zajedništvu s njime vode Crkvu, naviještaju radost i nadu Božjeg spasenja, molimo te…
- Da narodi i države svijeta zajedno putuju zemljom prema obećanoj zemlji Božje pravde i mira, molimo te…
- Da nam Krist ponizni i poslušni do smrti na križu bude nadahnuće u služenju siromasima, posrnulima i bespomoćnima, molimo te…
- Da Krist po križu proslavljeni olakša patnje bolesnih i umirućih vraćajući im zdravlje i nadu, molimo te…
- Da vjerni mrtvi zadobiju udio na uskrsnuću koje je Krist zaslužio svojim križem, molimo te…
Svećenik:
Dobri Oče, toliko si ljubio svijet da si svoga Sina predao za spas čovječanstva. Ojačaj nam vjeru u njega da nas njegove rane izliječe i da nas njegov križ dovede u pravi život. To te molimo po Kristu našem Gospodinu.
