ISUS -SVJETLOST BOŽJA ALI I OSPORAVANI ZNAK
Blagdan Prikazanja Gospodinova slavimo 40 dana nakon Božića, t. j. 2. veljače. To je događaj spasenja kada su Marija i Josip donijeli dječaka Isusa u jeruzalemski hram da zahvale Bogu za darovano Dijete. Prepoznali su ga starac Šimun i proročica Ana i najavili kao Božje svjetlo Izraelu i poganskim narodima, ali i kao osporavani znak. Mjesto čina pokajanja na početku Mise imamo blagoslov svijeća koje nas podsjećaju na naše krštenje te na životno pristajanje uz Krista koji je svjetlo. Kad ovaj blagdan padne nedjeljom, uzimaju se molitve i čitanja Svijećnice.
Prvo čitanje (Mal 3,1-4)
Prorok Malakija djelovao u Jeruzalemu oko god. 450. pr. Kr., upućujući svećenicima i narodu prijekore za nemar u hramskom bogoslužju, socijalne nepravde i mješovite ženidbe koje su za posljedicu imale nikakav odgoj djece u vjeri. U ovom odlomku Bog po proroku najavljuje dolazak svoga glasnika u hram koji će očistiti žrtvenik i prinositelje starozavjetnih žrtava. U Isusovu dolasku u hram današnja liturgija gleda ispunjenje ovog proročanstva. S Isusom nastupa novo razdoblje čašćenja Boga u Duhu i istini.
Drugo čitanje (Heb 2,14-18)
U ovom dijelu poslanice Hebrejima Krist je prikazan kao veći od anđela ne samo zato što je pravi Sin Božji nego i što je pravi čovjek, u svemu solidaran s ljudskom braćom i sestrama. Kako bi smrt Isusova bila svima na oslobođenje od robovanja sili smrti, Sin Božji je dobio pravu ljudsku narav. Sada, iz svog proslavljenog stanja, zauzima se pred Bogom za ljudsku braću i sestre. On je milosrdni i ovjerovljeni Veliki svećenik novoga saveza.
Znak osporavan (Lk 2,22-40)
Ovo smo evanđelje imali na blagdan Svete obitelji. Tada smo razmatrali iskustvo selenja u Svetoj obitelji, Josipovu solidarnost s Marijom koja je obavila obred “čišćenja” kako bi se nakon poroda muškog djeteta opet smjela pojavljivati na bogoslužju zajednice i u javnosti. Posvetili smo dio razmatranja i Ani kao predslici udovica i drugih žena u Isusovu djelovanju i prvoj Crkvi. Budući da liturgija Prikazanja Gospodinova ili Svijećnice naglašava motiv svjetla, sada ćemo posvetiti pozor Šimunovoj pjesmi o Isusu kao svjetlu i znaku koji će biti osporavan.
Šimun je očekivao “utjehu Izraelovu” i Duh mu je objavio da neće umrijeti dok ne vidi obećanog Mesiju ili “pomazanika Gospodnjega”. Na temelju proročkih obećanja, “utjeha Izraelova” su Božja obećanja o spasenju (Iz 40,1-11; 49,13) te smirena nada u ispunjenje Božjeg plana. “Ponukan od Duha” Šimun je došao u hram upravo onoga dana kada su Josip i Marija donijeli dječaka Isusa. Nošen vjerničkom nadom u ispunjenje Božjih obećanja doživio je susret s Obećanim koji je još nemoćno dijete, potrebno roditeljske brige i ljubavi da bi odraslo za svoje poslanje. Time vrijeme čekanja prelazi u vrijeme ispunjenja. U Dječaku o čijem su rođenju anđeli pjevali “Mir ljudima miljenicima njegovim” prepoznaje Šimun mir Božji i puninu spasenja. Zato uzima Dječaka na staračke ruke i “blagoslivlje Boga”. Ovo uzimanje djeteta u ruke i izricanja “blagoslova” je ondašnji običaj zazivanja Božje zaštite nad dijete, molitve za djecu rodbine i prijatelja. Kod Šimuna je “blagoslov” nad dječakom Isusom ispovijest vjere i izricanje hvale Bogu za Onoga koga vidi i drži na rukama. Njegov blagoslov obuhvaća pjesmu “Sad otpuštaš” (r. 29-32) i najavu Mariji da će njezin Sin biti znak osporavan (r. 34-35).
Šimun ponosno ispovijeda da je Božji sluga i radosno pristaje na završetak zemaljskog života, jer je dočekao ispunjenje svoga očekivanja. Spreman je poći “u miru”, svjestan da nije uzalud prokockao darovane godine života. U grčkom izvorniku za “otpuštaš” stoji riječ koja je primjenjivana na stražara. Šimun je svoj život organizirao kao stražarsko očekivanje Pomazanika Gospodnjeg i sada ističe da njegov stražarski životni hod može završiti. Razlog: “Ta vidješe oči moje spasenje tvoje!” Ovo je citat Iz 40,5 gdje je prorok u vrijeme babilonskog sužanjstva najavio izbavljenje naglasivši kako će “svako tijelo” vidjeti spasenje Božje, to jest svaki čovjek ukoliko je slab, ranjiv i nesposoban sam sebe spasiti. Bog je to spasenje pripravio “pred svim narodima”. I ovo je izraz iz Knjige Izaijine (usp. Iz 52,10) te pokazuje univerzalnost spasenja dostupnog u Božjem Pomazaniku. Novorođeni sveopći Spasitelj je “svjetlost poganskih naroda” i “slava Izraela” (r. 32). Ovo je aluzija na univerzalno poslanje Sluge Patnika iz Knjige Izaijine: “Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš” (Iz 49,6).
Drugi Šimnunov “blagoslov” u vezi s dječakom Isusom jest najava Mariji da će njezin Sin biti “znak osporavan” a njoj samoj “mač će probosti dušu” (r. 34-35). I ovdje se prema Lukinoj redakciji Šimun služi izrazom iz Knjige Izaijine gdje je rečeno da će sam Bog biti “kamen spoticanja i stijena posrtanja” (Iz 8,14), ali i da on postavlja na Sion “kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u nj vjeruje neće propasti. I uzet će pravo za mjeru a pravdu za tezulju” (Iz 28,16-17). S Isusom nastupa ne samo vrijeme ispunjenja nego i vrijeme osobnog opredjeljenja: za ili protiv Božjeg Pomazanika. Ovdje Luka nagoviješta ono što će se dogoditi kod Isusova nastupa u Nazaretu. Kad im Isus pojasni da ga je Duh Božji na Jordanu pomazao te zadužio da bude donositelj radosne vijesti siromasima a Nazarećani zatraže da svoju moć čudesnog iscjelivanja ograniči na svoje sumještane, Isus će uzvratiti primjerima Ilije i Elizeja koji su snagom Božjom čudesno pomogli strance (usp. Lk 4,16-30). Isusa kao sveopćeg Spasitelja neće prihvatiti brojni njegovi sunarodnjaci. - Isus, međutim, neće mijenjati svoj način djelovanja da bi se pod svaku cijenu svima svidio. Ivanovim učenicima, koji u ime zatvorenog i pokolebanog učitelja pitaju, jeli Isus onaj koji ima doći ili da drugoga čekaju, Isus će reći neka zaključe iz njegovih djela, ali ne mijenja svoj način djelovanja, iako je svjestan da se neki o njega “sablažnjuju” (usp. Lk 7, 18-23). Svjestan da se radi stava prema njemu dijele članovi mnogih obitelji, Isus kaže da nije došao “dati na zemlji mir nego razdjeljenje” (Lk 12,51-53). Zato je Šimunova najava Marijina Sina kao svjetla i znaka protivljenja predstavljanje Mesije koji neće provocirati i nepromišljeno pretvarati bližnje u svoje protivnike, ali neće praviti ni grešne kompromise. U takvog Isusa vjerujemo. Uz takvog Isusa ostajemo i onda kad neki naši znanci govore da to nije “moderno”.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1.) Znadem li biti ustrajni sljedbenik osporavanog Isusa? 2.) Znadem li razlikovati razborite kompromise od nijekanja svoga vjerničkog identiteta?
MOLITVA VJERNIKA NA PRIKAZANJE GOSPODINOVO ILI SVIJEĆNICU
Svećenik slavitelj:
Zahvalni za životni susret s Isusom koji je Božje svjetlo u svijetu punom tame ali i osporovani znak, uputimo Bogu svoje zajedničke prošnje.
Čitač:
- Za vjernike Crkve u različitim narodima i zemljama: da im učvrstiš vjeru u Krista koji je svjetlo naroda i slava Izraela, molimo te…
- Za mir i pravdu u svijetu: da srca moćnih i odgovornih prikloniš iskrenom zauzimanju za pravdu, mir i slobodu svih, molimo te…
- Za one koji u Krista ne vjeruju zato što za njega nisu čuli ili su se sablaznili nad njegovim vjernicima: da ih snagom Duha Svetoga prosvjetljujem u traženju životne istine, molimo te…
- Za mlade koji u traženju istine i sreće trebaju oslon na dobar primjer roditelja i učitelja: da ih vodiš kroz godine rasta i sazrijevanja, molimo te…
- Za stare i bolesne među nama i diljem svijeta: da ih obasjavaš svjetlom svoje ljubavi i dobrote, molimo te…
- Za sretnu smrt nas ovdje sabranih i naših bližnjih: da nas pri odlasku iz zemaljskog života dobrostivo primiš u svoje svjetlo, molimo te…
Svećenik slavitelj:
Zahvaljujemo Ti, svemogući Bože, što smo se poput Šimuna i Ane susreli s Kristom koji je naže životno svjetlo. Daj nam da bez lažnih kompromisa čuvamo svoj vjernički identitet i budemo svjedoci Krista na svom životnom putovanju. Jer Ti živiš i kraljuješ uvijeke vjekova.
