Odvaljen je kamen s tvojih očiju.
Do tebe je da ugledaš svijet tebi darovan: svijet prepun ljepote i sreće, svijet koje tvoje oči mogu i okrasti i oplemeniti. Ali nad tobom uvijek bdije pogled prepun ljubavi.
Odvaljen je kamen s tvojih ruku.
Do tebe je da se zauzmeš za svoje dane: da se ne kloniš znoja, umora i iscrpljenosti, i da ne pitaš koliko ih se trudi uz tebe, jer nikada nisi sam. Uz tebe netko povazdan rađa ovaj svijet.
Odvaljen je kamen s tvojega srca.
Do tebe je da mu dopustiš da bude otvoreno: da se ljubav prelijeva preko njega, da ne pristane ni na kakve zapreke. Jer sav je ovaj svijet srce koje te želi sačuvati.
Odvaljen je kamen s tvoje nade.
Do tebe je da skrbiš o njezinoj svježini: da onima koji dolaze, djeci svojoj, ovaj svijet sačuvaš i predaš s povjerenjem da bezazlenost može biti jedra i nakon mnogih rana. Jer svemu što postoji ljubav postojano dariva dah.
Odvaljen je kamen s tvoga hoda.
Do tebe je da ideš neumorno: da ne dopustiš da tvoj korak išta smete i da ti svaki korak bude čovječan, da uvijek ideš u susret. Na svim tvojim putovima netko raskriljenih ruku hiti k tebi.
Odvaljen je kamen s tvojih blizina.
Do tebe je da pristaneš živjeti zagrljen: da se ne opireš nježnosti koja te proniče i krijepi i da s nježnošću pristupaš svakom biću. Jer netko tko ne može bez tebe, nadohvat ti je ruku, nadohvat duše.
Odvaljen je kamen s tvoga vremena.
Do tebe je da se odlučiš za neizrecivo: da vječnost ulijevaš u posudu svakoga dana, sućut u posudu svakoga susreta. Jer postoji netko u kome živiš novim životom i sve što jesi prebiva u njegovu uskrsnuću.
Stjepan Lice
