Čemu nas uče u školama i fakultetima?

Činjenica da naš obrazovni sustav nije na nekoj zavidnoj razini svima je dobro poznata. Po reformi visokog obrazovanja BiH je predzadnja u Europi, a mito i korupcija uvelike su prisutni u obrazovnim institucijama. Međutim, za one koji stvarno žele nešto naučiti to neće predstavljati prepreku, jer uvijek ima ljudi koji znaju kako prenijeti svoje znanje. Ipak problem za mnoge mlade ne leži samo u sustavu i zakonima, nego u međuljudskim odnosima i vrijednostima koje dobivamo u školama i na fakultetima.
Svjedoci smo da je školama odavno postao prioritet stvaranje intelektualaca, a ne odgajanje mladog čovjeka. Socijalne i mnoge druge vještine uvelike se zanemaruju, a važnost se daje stvaranju učenika koji će ići na takmičenja, osvijetliti ugled škole i pokazati tko je i gdje je najbolji. Malo vremena se zaista posvećuje učeniku kao čovjeku, a dosta je onih koji su zanemareni i marginalizirali, ali takvi se u današnjem “ekspres društvu” sve manje primjećuju.
Ni na fakultetima situacija nije ništa bolja jer se studentima pokazuje da s malo rada uz nešto novca i koju vezicu mogu položiti skoro svaki ispit. Malo je onih profesora koji studente motiviraju da se društveno angažiraju i da svoje znanje počnu koristiti i u praksi. Nažalost, obrazovanje se uvelike pretvorilo u pokušaj stvaranja nekih intelektualaca bez osnovnih ljudskih vrijednosti. Onda se i ne trebamo čuditi što na raznim funkcijama sjede ljudi koji nemaju sluha za naše potrebe niti se trebamo iznenaditi što se u nama vidi samo resurs, a ne čovjek. Ne vjerujem da čovjek može biti čovjek u pravom smislu riječi ako ga drugi ljudi ne nauče tome. U apatičnom društvu u kakvim trenutno živimo mnogo je mladih ljudi bez vrijednosti i ako takvog mladog čovjeka naučimo da su broj, ocjena i slovo važniji od drugog čovjeka onda to ne može izaći na dobro. Zamisliti samo kako se osjećaju učenici ili učenice koji dolaze iz problematičnih obitelji i kada u školi nitko ne posvećuju pažnju njima i njihovim problemima nego im samo još povuče u još dublji ponor kritizirajući ih zbog loših ocjena ili pasivnosti. Zamislite kako je studentu koji uči, a pored toga možda i radi da bi platio studij i na kraju bude izjednačen s nekome tko je po cijeli dan ispijao kavice i platio profesoru za ispit. Ovakvih i sličnih situacija u našim školskim i fakultetskim ustanovama ima jako puno i upravo zbog toga je bitna čovječnost.
Prije svega sam čovjek
Oni mladi koji danas stvarno žele nešto naučiti okreću se neformalnom obrazovanju. Mjesta za takvu vrstu obrazovanja srećom ima puno. Po nekim istraživanjima koja se vršena na europskoj razini mladi koji su se pored redovnog školovanja obrazovali i neformalno imali su puno veće šanse za zaposlenje. Ako nam škole i fakulteti ne pružaju ono što tražimo onda mi to moramo potražiti negdje drugo. Danas pored raznih nevladinih organizacija i Crkva mladima nudi neformalno obrazovanje. Kroz svoje kršćanske vrijednosti potiče socijalnu angažiranost, volonterizam i ljubav prema drugim ljudima. Zbog toga bi se oni koji rade s mladima na bilo kojoj razini trebali ugledati na Isusa koji je u svima prije svega vidio čovjeka, a onda sve drugo. Mladi danas imaju različite potrebe, a u ponudi koja im se daje malo je ono što je pravo. Nude im se mnoge lažne iluzije i prodaje se magla i upravo je zbog toga još važnije osluškivati njihove potrebe i naći prave odgovore za određena pitanja. Naravno da je znanje bitno, ali mladog čovjeka usmjeravati na to da je znanje sve što je potrebno za uspjeh i sreću može dovesti do mnogih zabluda. Mladi imaju i drugih potrebe, žele biti dio jedne zajednice, osjećati se potrebnim, voljenim i žele biti okruženi ljudima koji će imati razumijevanje za njihove potrebe, stoga se nadamo da se će i u našem društvu u budućnosti više ulagati u obrazovanju i odgoju mladog čovjeka u svakom smislu te riječi.
N.T.