Od 23. do 25. listopada 2009. u mađarskom gradu Pečuhu održao se regionalni Taize susret. Na susretu je sudjelovalo i 50-ak mladih iz Bosne i Hercegovine. Osim nas tu su bili i mladi iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, Poljske, Ukrajine, Rumunjske, Austrije, te manje grupice iz drugih europskih zemalja i naravno mladi iz Mađarske.
Mladi su se počeli okupljati u Pečuhu 23. listopada u jutarnjim satima, a nakon prijema podijeljeni smo po župama u Pečuhu. Naša grupa iz BiH podijeljena je na tri župe, gdje smo bili smješteni po obiteljima. Mađarske obitelji su nas srdačno primile, a nakon što smo se smjestili otišli smo u grad na radionice. Na desetak različitih mjesta u Pečuhu su se održavale razne tematske radionice i svatko se mogao priključiti onoj koja ga je najviše zanimala. Nakon radionica mnogi od nas su iskoristili slobodno vrijeme kako bi razgledali Pečuh koji će 2010. biti Europski grad kulture. I zaista smo imali što vidjeti: od muzeja s ranokršćanskim grobljem, katedralu koja je građena od 11. do 19. stoljeća, prelijepo Narodno kazalište, crkvu koja je za vrijeme Osmanskog carstva bila džamija i mnoge druge znamenitosti.
Navečer smo zajedno sa svim ostalim učesnicima u velikoj sportskoj dvorani imali večernju molitvu u duhu Taize-a koju su predvodila braća iz Taize-a. Molitve su zaista bile prelijepe, jer je svatko pjevao Taize pjesme na svome jeziku, ali se ipak osjetilo zajedništvo među svima nama. “Svaki put kada se okupimo na zajedničkoj molitvi obuzmu me trnci i osjećam se jako sretno, shvaćam uvijek iznova da je Isus Krist onaj koji nas toliko veže i koji sve granice i jezične barijere koje se nalaze među nama čini nevidljivim i beznačajnim”, rekla mi je Veronika iz Mađarske.
Mladi iz Pečuha su bili jako sretni što su nas mogli ugostiti i što su kroz molitve i razmjenu iskustva obogaćeni.
Nedjelja u Pečuhu je izgledala malo drugačije, ujutro smo svi slavili svetu Misu u svojim župama. U svakoj župi je bilo mladih iz različitih zemalja i svi smo imali priliku predstaviti se i zajedno moliti i pjevati. Uvijek smo iznova mogli čuti kako nam se govori da smo mi mladi budućnost, ali i sadašnjost svijeta, da se moramo boriti protiv izazova novog vremena i da naša srce trebaju i moraju biti otvorena za ljubav koju nam Bog šalje i na koju nas svakodnevno poziva.
Nakon svete Mise svi učesnici su se vratili u obitelji gdje smo imali zajednički ručak. Svi smo pozitivo iznenađeni mađarskom gostoljubivošću, a na rastanku od obitelji je potekla i po koja suza.
U pola 3 smo imali završnu zajedničku molitvu u katedrali koja nas je podsjetila zašto svi volimo duhovnost Taize-a. Zajedno smo molili i pjevali, te smo jedni drugima upalili svijeće koje su svijetlile sve vrijeme. Svjetlo koje smo dobili od Isusa Krista je kao olimpijska baklja, nikada se ne smije ugasiti i moramo ga nositi po svijetu kako bi ga i drugi ljudi vidjeli. Isus Krist je onaj koji u našim srcima pali vječno svjetlo, a na nama je da ga širimo i svojom ljubavlju zapalimo čitav svijet.
Nakon predivne molitve Andrej iz Poznana nas je sve pozvao da za Novu godinu dođemo u Poljsku i tamo na Hodočašću povjerenje mladih nastavimo zajedno moliti i ostanemo u duhu Taize-a.
