Želimo mlade ljude oduševiti za Isusa Krista!

Predstavljamo Vam vijećnike iz Vijeća za mlade Vrhbosanske nadbiskupije. Želimo da upoznate ove mlade ljude koji sebe i svoje vrijeme daruju drugima kako bi im približili Isusa Krista i kako bih ih potaknuli na aktivno djelovanje u društvu i u Crkvi. Svjedoci smo da su mladi današnjice često pasivni i nezainteresirani, međutim vijećnici svojim primjerom pokazuju svim mladim ljudima da vrijedi biti angažiran i potiču ih na djelovanje i akciju. Ovaj put vam predstavljamo Emanuelu Borić i vlč. Vlatka Rosića

Emanuela Borić:

Emanuela Borić predstavlja animatore Vrhbosanske nadbiskupije. Ona zajedno s još 5 animatora instruktora vodi program Formacije animatora „Mladi za mlade“.
Vizija ovog programa jest da se na župnim razinama formiraju laici (animatori), koji će rasti, sazrijevati u vjeri te odgovorno i organizirano u suradnji sa župnikom ili kapelanom sudjelovati u životu župe, a osobito u pastoralu djece i mladih. Ovim se programom želi ojačati katolički identitet i samosvijest mladih za aktivno i odgovorno sudjelovanje u Crkvi i društvu, također ih se želi osnažiti u razvijanju vlastitih talenata i sposobnosti, te predstaviti razne načine provođenja slobodnog vremena u župnim zajednicama, ukazati na razvoj volonterstva i drugih metoda rada koji bi u kršćanskom duhu pridonijeli izgrađivanju župne zajednice.
Emanuela je diplomirani pedagog, predaje u Katoličkom školskom centru u Sarajevu, a aktivna je i u svojoj župi Novi Grad u Sarajevu..

Vlč. Vlatko Rosić

Vlč. Vlatko Rosić, rođen 16. siječnja 1979. u Zenici. Osnovnu školu pohađao u Zenici, a srednju Klasičnu gimnaziju u Zadru. Akademske godine 1998/1999 upisao je Teološki fakultet u Sarajevu, kao svećenički kandidat. Studij teologije završio 2004. god., kada je i zaređen za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije. Nakon toga je upisao postdiplomski studij iz pedagogije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, koji još pohađa.
U ljeto 2004. bio je nakratko raspoređen na pastoralnu službu u župi Žepče. Od 2004. do 2007. bio je voditelj Intrenata pri Katoličkom školskom centru «Sv. Josip» u Sarajevu. U jesen 2007. imenovan je ravnateljem KŠC-a «Sv. Franjo» u Tuzli gdje i danas djeluje.
Katolički školski centar «Sv. Franjo» u Tuzli, kao i svih sedam Katoličkih školskih centara u Bosni i Hercegovini je uključen u Sustav Katoličkih «Škola za Europu». Osim u Tuzli postoje Centri u Sarajevu, Zenici, Travniku, Žepču, Banja Luci i Bihaću. Ovo su jedinstvene škole u Bosni i Hercegovini, jer ih vodi i njima upravlja Katolička crkva, a pohađaju ih učenici raznih nacionalnosti i vjeroispovijesti. Nastavni plan i program je vlastiti i odvija se na hrvatskom jeziku. Katolički školski centri u svom radu s mladima, stavljaju veliki naglasak na izvan-nastavne i izvan-školske aktivnosti, želeći na taj način kvalitetno ispuniti vrijeme mladim ljudima. Osnivajući katoličke škole, Crkva u Bosni i Hercegovini je htjela dati svoj doprinos u izravnom radu s mladima i na taj način ih odgajati za općeljudske i kršćanske vrednote.

Kako si uključen/a u rad s mladima, koje su tvoje aktivnosti i što to za tebe znači?

Emanuela: U radu s mladima sam uključena prvenstveno preko programa animatora „Mladi za mlade“. Zajedno s ostalim animatorima - instruktorima planiram i organiziram aktivnosti koje se odnose na osposobljavanje župnih animatora. Te se aktivnosti odnose na četiri vikend susreta, te ljetna specijalizacija koju organiziramo za buduće župne animatore.U svojoj župi djelovala sam kroz dramske sekcije i uključena sam u župni zbor. Obzirom na nedostatak mladih u župi današnje aktivnosti rada s mladima su usmjerene na osposobljavanje i usavršavanje zbora te animiranje djece i drugih mladih za uključivanje u zbor.

Vlč. Vlatko: U rad s mladima sam uključen izravno, jer voditi jednu školu znači svakodnevno se susretati s mladima, ne samo u prolazu na hodniku, nego se doista susretati s njima, njihovim problemima, poteškoćama i nastojati im pomoći. Dakako osim problema i poteškoća, mladi posjeduju ogromnu količinu kreativne energije, koju je potrebno pravilno usmjeriti, kako bi iz toga proizišlo nešto vrijedno i veličanstveno.

Što misliš o Vijeću za mlade?

Emanuela: Smatram da je Vijeće za mlade veoma ozbiljan projekt koji će prvenstveno pomoći svima nama da aktivnije djelujemo na župnoj, dekanatskoj i na kraju biskupijskoj razini.Vijećnici se mogu povezati, razmjenjivati iskustva, planirati te u budućnosti izraditi i ostvarivati programe vezane za rad s mladima. Ovakvo organizirano tijelo direktno uključuje mlade na sudjelovanje u aktivnostima i programima koje se odnose na pastoral mladih.

Vlč. Vlatko: Mislim da je Vijeće za mlade pri Vrhbosanskoj nadbiskupiji vrijedan projekt, upravo zbog toga što smatram da mladi ljudi imaju mnogo toga ponuditi Katoličkoj crkvi u Bosni i Hercegovini.

Koji su izazovi, a koji problemi u radu s mladima?

Emanuela: Izazovi u radu s mladima su brojni. Meni jedan od najdražih je zainteresirati ih i uključiti u aktivnosti i programe koje župne zajednice, dekanati ili udruge nude mladima. Ali ne ostaje sve u uključivanju. Potrebno je mladu osobu zadržati, oduševiti ju za vjeru u Isusa Krista te osposobiti za preuzimanje određenih aktivnosti. Smatram da je to jedan od najzahtjevnijih zadataka svima koji rade s mladima. To je proces u kojem svi mi koji smo predstavnici udruga, dekanata ili projekata moramo uvijek sazrijevati i pronalaziti načine u kojima ćemo se mladima približiti.
Kada govorimo o problemima u rada s mladima uvijek ih možemo naći ako to želimo. Ali to nije rješenje jer niti jedna osoba ne bi bila u svome zvanju ako bi kroz njega gledala negativnosti i poteškoće. No, moramo se nekad zapitati da nije problem možda u nama koji ih vodimo. Naravno da se određeni temelji dobivaju u obitelji, školi i sl., ali zar nije naša zadaća pronaći put i ispravljati „krive Drine“ u kojima se današnji mladi čovjek zadesi? Strpljivost i čekanje na moje osobno sazrijevanje je bilo potrebno onima koji se svojevremeno mene usmjeravali i oduševljavali za animatorski poziv. Da nije bilo želje, ljubavi i usmjeravanja na Isusa Krista mojih „voditelja“ ne bih rekla da bi bila ovdje gdje sam sada. I to ne mislim samo na program kojeg vodim već i na ostale sfere moga života.

Vlč.Vlatko: Rad s mladima je sam po sebi izazov, jer odgojiti mladoga čovjeka vrijedi više nego stvoriti kakvo umjetničko djelo. Problemi u radu s mladima su problemi današnjeg konzumističkog mentaliteta i relativizma vrednota, međutim ukoliko mladi čovjek iskreno traži sreću i smisao života, može doći do Istine.

Tvoje želje i ciljevi za rad s mladima u tvom dekanatu ili udruzi, ali i u Vijeću za mlade.

Emanuela: Želja mi je da svi mi Vijećnici nastavimo i ustrajemo s aktivnostima u kojima se nalazimo. Nadam se da će se programi (koji su vrlo kvalitetni) nastaviti,te da će se Vijećnici povezati i provoditi programe koje će se realizirati na dekanatskoj ili biskupijskoj razini. Želja mi je da svi mi koji smo u udrugama ili drugim projektima radimo i djelujemo aktivnije u svojim župnim zajednicama. Ovo govorim iz osobnog iskustva, jer se ponekad s programima na biskupijskim razinama „rasplinimo“ i udaljimo od jedne od temeljnih zajednica kojima pripadamo – naših župa.

Vlč. Vlatko: Moje želje u radu s mladima su odgojiti mlade ljude koji će danas sutra biti aktivno uključeni u život zajednice. Jer mladi ljudi su ti, koji će danas sutra voditi ovu zemlju, i ako ih Crkva uspije odgojiti za ono što je ispravno, onda će i Crkva i Vijeće za mlade, ali i sami mladi ispuniti svoje poslanje.