„Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.“(Iv 15,4)
Dragi Prijatelji Riječi!
„Biti“, „biti u Isusu“- kako to uopće ide? Posmatrajmo ljubavni par kada ih rastanak tjera da pišu jedno drugome. Kakvo centralno mjestu za njih onda ima pošta, svakodnevne poruke preko mobitela i e-mailovi. Ili posmatrajmo ih prilikom telefoniranja…smijući se potpuno utonu u svijet svog partnera. Posmatrajmo dalje majku koja je potpuno tu za svoje dijete. Iz trenutka u trenutak se brine o njemu i pokušava razumjeti svaku patnju, svaku bol i plakanje.
Biti potpuno u drugome bukvalno znači utonuti skroz u svijet svog voljenog, svog djeteta, u biti pokušati biti on i shvatiti njegov način života i njegove potrebe. Ali kako da uđemo „u“ Isusa kojeg fizički više ne možemo sresti. On sam nam daje odgovor: „Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će!“ (Iv 15,7) Mi ćemo uspjeti živjeti Isusov način života ako u nama nađemo mjesta za Njegove riječi. Ako živimo Isusove riječi, ako dopustimo da one utječu na nas, ako ih ukorijenimo u svom razumu i svom odlučnošću ih pokušavamo živjeti onda smo u Isusu.
Ali zašto naš život donosi toliko malo plodova iako smo već duže vrijeme na putu s Isusovim riječima? Madeleine Delbrêl nas upozorava na opasnost diletantizma. Mi živimo diletantski s Riječima Božjim jer ih uzimamo i opet puštamo. „Mi riječi Isusove ostavljamo izvan svoga duha, u potrebnoj udaljenosti kako svjetlost ne bi mogla djelovati na našu svakodnevnicu, naše držanje i na naša djela. Mi se okupamo u evanđelju i onda dopustima da se riječi Božje na nama osuše ili ih jednostavno obrišemo ručnikom.“ Mi evanđelje držimo u sigurnoj udaljenosti od našega života.
Ako stvarno u potpunosti dopustimo da Isus djeluje na nas onda će nas Njegova riječ, evanđelje početi napadati iznutra. Uvijek će nam iznova stavljati zrcalo pred oči i mijenjati nas. Stalno nas zove na povratak na pravi put. To često boli. Ne može proći bez patnje koju sami moramo trpjeti. Međutim, na ovaj način Isusove riječi zauzimaju sve više prostora u nama i utječu na naša djela. Tako stari čovjek u nama umire i novi počinje rasti.
Bezbroj puta je navečer poslije kartanja u kavani došao kući. Ona je uvijek ostajala sama s djecom. Slušajući evanđelje i ne osuđujući ona mu je svaku večer napravila nešto za jesti, uvijek ga je voljela. Nakon nekoliko godina prestao je s kartanjem. „Bila je to jedino njena beskrajna ljubav koja me osvojila!“
Slijediti Isusove riječi i tako slijediti Isusa! – Plodovi neće izostati.
Za OnWordTeam
Meinolf Wacker