Vijećnici Vijeća za mlade: „Želimo pokazati mladima da im Crkva itekako ima mnogo toga pružiti.“

Vijećnici Vijeća za mlade Vrhbosanske nadbiskupije su uglavnom mladi i entuzijastični ljudi koji svoje vrijeme i sebe daruju kako bi drugim mladima približili Crkvu i potakli ih na sudjelovanju u raznim aktivnostima koje im Crkva nudi. Vijećnici međusobno surađuju, izmjenjuju iskustva i dodatno se educiraju kako bi što kvalitetnije mogli odgovoriti na mnogobrojne izazove kojih ima u radu s mladima.
Vijećnici su predstavnici dekanata, udruga ili skupina u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, te su u direktnom kontaktu s mladima. Oni su ti koji pored organiziranja različitih aktivnosti trebaju biti umreženi i zajedno raditi na realizaciji raznih projekata na nadbiskupijskoj razini. Njihov rad treba postati prepoznatljiv kako bi dobili što više podrške i kako bi donio što više plodova u mladim ljudima.
Danas ćemo predstaviti dva vijećnika, Antonia Džolana, predstavnika Bugojanskog dekanata i Josipa Milanovića, predstavnika Kreševskog dekanata.

Antonio Džolan:

Antonio je rođen u Bugojnu 1983. godine, završio je Likovnu akademiju u Širokom Brijegu, smjer kiparstvo. On radi kao profesor u srednjoj školi u Rami-Prozoru, a predstavlja Bugojasnki dekanat koji broji deset župa i to: Bugojno, Kandija, Glavice, Podmilačje, Dobretići, Gračanica, Uskoplje, Otinovci-Kupres, Zlosela i Bistrica.

Kako si uključen u rad s mladima, koje su tvoje aktivnosti i što to za tebe znači?

U rad s mladima sam se uključio na osnovu izbora za predstavnika mladih Bugojanskog dekanata. Aktivnosti su uglavnom vezane za Nadbiskupijski centar za pastoral mladih Ivan Pavao II. Iz centra dolaze svi zadatci i posao koji moram obaviti i provesti u svom dekanatu. Za mene je rad s mladima nešto jako lijepo i pozitivno. Mladi su puni energije i novih spoznaja, samo im mi moramo pomoći da tu svoju energiju usmjere prema pravom cilju. Moramo ih naučiti da cijene prave vrijednosti i naučiti ih razlikovati bitno od nebitnog.

Što misliš o Vijeću za mlade?

Vijeće za mlade je dobar i pravi potez za sve nas a pogotovo za mlade. Sama činjenica da imamo cijelu Vrhbosansku nadbiskupiju na jednom mjestu djeluje mi obećavajuće. Razni seminari, izmjena iskustava, projekti, razgovori, sve su to stvari koje puno olakšavaju rad ne samo meni kao predstavniku nego i dekanatu i cijeloj nadbiskupiji.

Koji su izazovi, a koji problemi u radu s mladima?

Problema uvijek ima i bit će ih, ali moramo uvijek naći najbolje rješenje svaki, za pojedine aktivnosti koje se nude iz Nadbiskupijskog centra, pogotovo danas kada mladi nemaju vremena za druženje i razgovor. Mladi su opterećeni glupostima, svakodnevno se trebamo baviti njihovim problemima i ne odustajati tako lako. Mislim da je glavni problem kako zainteresirati mlade jer im se mozak „bombardira“ lažnim vrijednostima i prividnom srećom. Moramo biti svjesni koliku moć ima televizija i internet na njihov mozak. Znamo da danas skoro svi mladi čim krenu u školu imaju mobitel, internet i sve ostalo. Ne kažem da su to loše stvari, dapače, to je dobro ako se koristi kako treba, ali na mladog, neformiranog čovjeka jako utječe i televizija i internet. Prebrzo ulaze u svijet odraslih i mislim da je to jako loše, jer oduzima im se ono najljepše u njihovom životu a to je djetinjstvo. Posla ima, ali sa malo dobre volje i puno truda i rada možemo učinit ovaj svijet ljepšim.

Josip Milanović:

Josip je student druge godine fakulteta Zdravstvenih studija, odsjek Sanitarno inženjerstvo. On dolazi iz župe Gromiljak i predstavlja Kreševski dekanat, točnije devet župa ovog dekanata, a to su : Deževice, Banbrdo, Kiseljak, Gromiljak, Kreševo. Fojnica, Busovača, Brestovsko i Visoko- župnu ekspozituru.

Kako si uključen u rad s mladima, koje su tvoje aktivnosti i što to za tebe znači?

U rad s mladima samo uključen dovoljno dugo,a po pohvalama mnogih ljudi mislim da sam na pravom putu. Naime, aktivnosti koje ja obavljam su šarolike: od animatora, volontera, pjevača, čitača, itd. Za mene rad sa mladima znači, ispit moje spremnosti na izazove. Zatim, kroz rad s mladima imam priliku putovati, skupiti mnoga iskustva koja će mi u daljem životu trebati. Imam priliku zajedno s drugima se smijati, plakati, pomagati im, dati im savjet. Ali prije svega, imam priliku biti nekome prijatelj.

Što misliš o Vijeću za mlade?

O Vijeću za mlade imam najbolje mišljenje. Smatram da je ovo veliko osvježenje za našu Nadbiskupiju. Ovom formacijom, nećemo samo pomoći župama iz kojih dolazimo, nego svim župama ili udrugama koje mi predstavljamo. Napokon ćemo mladima pokazati koliko Crkva nudi prostora i mjesta za njihove ideje, želje, te ih tako izvući iz kolotečine raznih opasnosti, kojoj su izloženi, često protiv svoje volje. Ponosan sam što sam dio ovoga, i jedva čekam nove sastanke, seminare,izazove...

Koji su izazovi, a koji problemi u radu s mladima?

Izazova je mnogo. S dosadašnjim iskustvom koje imam, mislim da je najveći izazov promijeniti nečiju naviku. Ako netko nema takav odgoj da raste u duhu religije, onda je to najveći problem. Jedan od izazove je promijeniti mišljenje mladih i uvjeriti ih da im Crkva i njen sadržaj itekako mogu biti zanimljivi.
Problema je mnogo, ali po meni najveći od njih je nezainteresiranost mladih, zatim potreba mladih da svoje sposobnosti iskažu na nekim drugim, pogrešnim mjestima. Problem je i taj što nekada nemamo podrške nekog župnika u realizaciji ideja koje imamo...

Tvoje želje i ciljevi za rad s mladima u tvom dekanatu ili udruzi, ali i u Vijeću za mlade.

Što se tiče mojih želja za rad s mladima, one su skromne. Ja samo želim da mnogi mlade shvate koliko je vjera, i življenje po vjeri jako. Ostalo će doći na svoje mjesto i time se složiti mozaik, kakav oduvijek želim. Ciljevi su mi pričati o mojim idejama, tražiti pomoć i dokazivanje da bez mladih ljudi željnih zabave, dobrog i plodnog rada, zaista nema ništa. Cilj mi je maknuti mnoge od droge, alkohola, i drugih ovisnosti, i uvući ih u ovaj svijet gdje je sve savršeno...
A što se tiče mojih želja i ciljeva za rad s mladima u Vijeću za mlade, mislim da same moje želje i ciljevi mnogo toga ne mogu promijeniti. Ali, ipak moja želja je da sve naše želje budu jedna velika, gdje će nakon ostvarenja same te želje, mnogi komadići ostalih želja biti time ostvareni. Cilj mi je biti jedno... Onako, koliko samo mi mladi možemo, i želimo. Jer uz Božju pomoć, sve što ostvarimo, većim dijelom je i ostvareno.

GML