"Isus vidje majku." (Iv 19,26)
Dragi Prijatelji Riječi!
Tama-potpuna! Ljubav: potpuna! Kakav je ovo trenutak.
Marija, majka Isusova stoji ispred križa. 33 godine je Isusu davala ljudski prostor kako bi išla Njegovim putem. Često Ga uopće nije razumjela. Međutim, ona je vjerovala u Božje djelovanje stoga je i činila ona to je rekla slugama na svadbi u Kanaanu: „Činiti što vam kaže!“
Sada je Isus bio predan, predali su ga Rimljanima i u imenu religije prikovali na križ. Marija stoji ispod križa i u očima svoga sina vidi beskrajnu patnju, ona čuje riječi uvrede koje ljudi ispod križa upućuju Isusu “Tako mu i treba, drugima je pomagao, sada neka sam sebi pomogne”, govorili su ljudi. Ona osjeća slabost jer svome sinu ne može pomoći, ne može zacijeliti Njegove rane. Jedino što joj osteje jeste da ostane uz Njega. To je ona najvažnije: Ona stoji ispred križa i zajedno s njim trpi ona nevjerojatno. Biti zajedno, postojati iz ljubavi u tami.
A Isus? Bolovi zbog činjenice da je prikovan ga razdiru. Uvrede ljudi ispod križa ga bacaju u tešku duhovnu tamu. Osjeća se kao da je na kraju svega, poptpuno neshvaćen, između neba i zemlje. Osjeća se kao da Ga je i Bog napustio, kao da je naizgled izgubio. Usprokos svemu On kaže: „Oče, u tvoje ruke predajem Duh svoj!“. Ovdje također vidimo što znači biti zajedno, postojati iz ljubavi u tami.
Pogledi ovih dvoje koji beskrajno pate i beskrajno su predani nalaze se i zajedno miruju. Potpuno odvojeni od svega što se dešava na trenutak sebi dozvoljavaju stanku. Međutim, put žrtvovanja ide dalje. Isusu gleda svoju majku i daje joj novog sina, svoj najdražeg učenika Ivana. Čak ni u ovim najgorim patnjama Marija nema vremena tugovati. Odmah je ON, njen božanski sin poziva na sljedeće djelo ljubavi koja se daruje. Ne osjećati smisao- ne vidjeti svjetlo, ali se ipak vjerujući dati, to je ono što je Marija uvijek činila. Tu leži božanska tajna koju je Isus uvijek živio. On zove(tebe) uvijek da se daruješ- čak i u najtamnijim treucima samo je jedno bitno: Ostani svojem TI koje voli vjeran!
Dragi Prijatelji Riječi, pokojni biskup Klaus Hemmerle je tako pokušavao živjeti. Već je bio na samrti, ali se ipak posljednjim snagama posvećivao svima koji su ga obilazili u bolnici. Jedan od ovih posjetitelja je bio Salvatore, čovjek koji je radio u Pizzeriji u Aachenu gdje je biskup često bio gost. Salvatore se pojavio s velikim buketom cvijeća kod biskupa. „Hvala ti što si došao, hvala ti što si ovdje, moram ti zahvaliti za sve što si za mene učinio!” Darujmo se svojim bližnjima- čak i u najmračnijim trenucima.
Za OnwordTeam
Meinolf Wacker