Odvažiti se za budućnost
„Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio“ (Iv 13,34)
Molitva: Ps 8
Gospode, Bože naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji, veličanstvom nebo natkriljuješ. U ustima djece i dojenčadi hvalu si spremio protiv neprijatelja, da postidiš mrzitelja, zlotvora. Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih učvrsti – pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš? Ti ga učini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni. Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve podloži: ovce i svakolika goveda, i zvijeri poljske k tome, ptice nebeske i ribe morske, i što god prolazi stazama morskim. Gospode, Bože naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji.
Današnja kateheza govori o ljubavi. Koje su to vrste ljubavi? Da li poznajemo Božju ljubav? Gdje se ona najviše očituje?
Porazgovarati u grupi na koji način oni doživljavaju ljubav? Koja iskustva ljubavi su oni doživjeli, gdje su prepoznali ljubav na djelu?
Odvažiti se za budućnost znači odvažiti se za ljubav. Što znači istinski ljubiti nekoga? Gdje tražiti iskrenu, nepatvorenu i pravu ljubav, poslije koje ćemo osjećati puninu i zadovoljstvo, sreću i radost?
Ljubiti drugoga kao što je Krist nas ljubio nije utopija niti nemoguća misija. Naša ljubav treba da svijetli svima oko nas, da budemo radost onima koje susrećemo, ta toplina evanđeoske ljubavi osijava naše lice, da donosimo promjenu jer smo Isusovi učenici, jer smo pozvani na ljubav.
Ljubav je potpuno predanje drugom čovjeku, svijest da za njega živimo i dišemo, da zbog njega jesmo na ovom svijetu. Ljubiti znači živjeti i u konačnici dati svoj život za drugoga.
Ljubav koju navješta Krist i Crkva u svojim zappovijedima i zabranama ne predstavlja nikakvo uskraćivanje radosti mladim ljudima. Ljubav između muškarca i žene je u prvobitnom Božjem naumu i izvorište je ljudske obitelji, ali i slika ljubavi Crkve i Krista.
Na poseban način mladi ljudi traže Boga kad se odlučuju da kao časna sestra ili svećenik služe Kristu i njegovoj Crkvi. Odvažiti se i vjerovati da će Krist biti uz nas na putu redovništva, koji zahtjeva isto toliko ljubavi i žrtve koliko i život bračnih saputnika, vrijedno je divljenja i hvale. Ali tu hvalu treba uputiti Bogu, jer On svojom milošću pomaže izdržati napore koje traži život časne sestre i svećenika. Pogledamo li unatrag, doista možemo primjetiti da su sveci, blaženici oni koji su istinski živjeli ljubav, koji su čitav svoj život podredili Bogu i predali svoj život za njega, i tako mu uzvratili ljubav.
Dosta je onih koji nisu posustali ni pred najvećim izazovima i u patnji dali svoj život za Crkvu i Boga. Oni su nam lijep primjer ustrajnosti i ljubavi koja svjedoči krvlju i životom da život vjernika ne završava na ovom svijetu, nego traje kroz cijelu vječnost.
Nada u bolju i svjetliju budućnost prisutna je kod svakog mladog čovjeka. Svojim radom i Božjim blagoslovom možemo mnogo dobra napraviti. Ali znajmo da smo bez Boga nemoćni i da ne možemo izdržati sve napore i poteškoće koje ovaj život nosi. Božja pomoć čovjeku je u euharistiji. Samo s Kristom u euharistiji možemo shvatiti svu širinu, visinu i dubinu Božje nadspoznatljive ljubavi i samo s Kristom možemo imati bolju budućnost, kako mi sami, tako i svi oni koji nas okružuju.
Tijekom kateheze moguće je ostaviti vremena za diskusiju, osobna iskustva i stavove.
Katehezu je prigodno završiti pjesmom „Kriste budi naša radost“
