NE UŽIŽE SE SVJETILJKA DA SE STAVI POD POSUDU (Mt 5, 14-16)
Kateheza se može započeti sa kratkom igrom povjerenja na način da jedan od sudionika okrene leđa drugoj dvojici kako bi se bacio na leđa, uvjeren da će ga prihvatiti prije nego padne na tlo. Nakon što su svi sudjelovali u igri, potrebno je razgovarati o osjećajima koji su ih pratili tijekom „padanja“. Svrha igre je da svaki pojedinac otkrije koliko povjerenja ima u druge ljude.
Ako imamo povjerenje u ljude, koliko povjerenje trebamo osjećati prema Bogu koji nas je stvorio? Ne možemo svijetliti ako nemamo svjetlo u sebi, a da bismo ga imali moramo dopustiti Bogu da nas zapali svojom ljubavi., jer svjetlo kojim svijetlimo je Božja ljubav u nama.
Nakon uvoda u temu, voditelj kateheze prisutnima čita tekst „Dvostruki otisci“ Antona Ljudevita Maračića:
„Čovjek usnuo san. Hoda s Bogom po pješčanoj obali. Stopala su ostavljala vrlo jasan otisak. Dvostruk trag otkrivao je da su hodali jedan uz drugoga. U snu je čovjeku otkriveno da svaki korak učinjen na pijesku predstavlja jedan dan života. Tada se zaustavi i okrene da pogledom prebroji tragove u pijesku. Zapazio je da ponekad umjesto četiri ostaju samo dva otiska. I tako se izredao cijeli protekli život. A kakvo iznenađenje! Dijelovi puta sa samo jednim parom otisaka odgovarali su najtežim danima života. Bili su to dani tjeskoba, neraspoloženja, sumnji i mnogih trpljenja. Tada se čovjek obrati Gospodinu s prijekorom u glasu: Obećao si mi ostati sa mnom u sve dane života. Zašto nisi održao riječ? Napustio si me u najtežim trenucima života, u dane kada si mi bio najpotrebniji! Gospodin se blago osmjehnu i uzvrati: Sine moj, mali moj, nisam te prestao ljubiti ni jednog trenutka. Oni osamljeni otisci tragova koje zapažaš u pijesku pripadaju meni, a ne tebi. U te sam te dane, kad ti je bilo najteže, nosio u svom naručju.
U ovom tekstu vidimo kako ljudi ponekad sumnjaju i nepovjerljivi su u Boga. Često mu prebacimo da nije uz nas, da nas je napustio. Imamo li pravo? Na sve naše sumnje i prebacivanja, Bog nam odgovara ljubavlju, blago nam odgovara, i strpljivo nas i dalje vodi kroz život. I nikad nas ne napušta – jer nas voli.
Nakon kratkog promišljanja o tekstu, potrebno je da svi sudionici na listu papira nacrtaju tragove stopala koji prikazuju važnije trenutke njegovog života. U stopala se može jednom riječju opisati taj trenutak, ili se bojom može obojiti stopalo i prikazati da li je događaj bio radostan i tužan.
Svatko se može zapitati u kakvom je odnosu u datim trenucima bio s Gospodinom i podijeliti svoja iskustva s prisutnima.
Susret se može završiti pjesmom „Ne boj se jer ja sam s tobom“
