Tko izgubi svoj život poradi mene, taj će ga spasiti.
(Lk 9,24)
Dragi Prijatelji Riječi!
Kako li je u ušima onih koji su slušali zvučalo kada je Isus rekao: „Tko izgubi svoj život poradi mene, taj će ga spasiti.“? – Tada, kao i danas važilo je boriti se za sebe i za svoje bližnje. Ribari na moru u Galileji, stolari i drugi radnici su se morali boriti kako bi zaradili za život i mogli uzdržavati sebe i svoje obitelji. „Nemoguće!“ , reći će mnogi koji su slušali Isusa ! „Neka On prvo vidi što je život. Važi pobijediti, a ne gubiti.! Mi ne želimo biti gubitnici.„
Međutim, Isus za one koji ga žele slijediti i za sve svoje prijatelje pravi jednu novu stazu. On kaže onima koji ga slušaju: “Onaj koji želi biti moj učenik, treba izgubiti sebe, uzeti svakodnevno svoj križ slijediti me.“ Ove riječi se potpuno suprotstavljaju našoj volji. Naša volja nam nalaže da pazimo i brinemo o sebi i činimo sve kako bi nama bilo lijepo u životu. Isus zna da nas ovakav pogled na život, ukoliko ga ne promijenimo, može odvesti u samoću našeg vlastitog ja. Ono što nam Isus želi pokazati i prenijeti jeste smisao i pažnja za druge ljude. Ako svom bližnjem pomažem, zauzimam se za druge ljude, dajem svoje vrijeme, znači iz ljubavi za njega svoj život GUBIM, onda ću DOBITI život Isusov. Na nebu nećemo imati više ništa, niti materijalno, niti bilo kakvu funkciju ili ulogu, nego ćemo biti samo ono što stvarno jesmo. Što više budemo učili da se darujemo i zauzimamo za druge ljude ovdje na zemlji, to više će nas ispunit život nebeski, već sada , a pogotovo onda kada budemo potpuno kod Boga.
Za vrijeme priprema ovogodišnjeg Svjetskog dana mladih bilo smo u posjeti kod jednog starijeg svećenika čije se cijeli život vrtio oko drugih ljudi. On je volio i darovao se kad god i gdje god je mogao. Za vrijeme ručka igrao se s djecom, jednom siromahu je odmah dao dio svog novca, drugog je svećenika redovno pažljivo slušao dok mu je ovaj pričao, kao gostima nam je pokazao ljepote svoje zemlje i iz večeri u večer smo sjedili u njegovom dnevnom boravku i razmjenjivali iskustva tog dana. On je „gubio“ trenutak po trenutak svoga života za svoje bližnje. Međutim, oko njega se stvorila obitelj. Gdje god se on pojavljivao mogla se osjetiti nebeska radost- radost koja proizlazi iz darovanja života drugima.
Jedan mladi otac je zbog rata u svojoj zemlji mnogo patio. Svi njegovi planovi su bili potpuno onemogućeni. Čak je morao promijeniti i svoje zanimanje. On je imao srce koji nije moglo drugačije nego darovati se. Starcu koji nije imao nikakva primanja za vrijeme zime je darovao zimske gume za auto, drugom prijatelju je izvukao auto koje je zaglavilo u snijegu, a sve neočekivane goste odmah je dočekao otvorenih ruku i pripremio roštilj za njih. On se u svakoj situaciji iznova darovao. „On se također 2gubio“ iz ljubavi prema onima koji su mu postali bližnji.
Dragi Prijatelji Riječi, ova dva čovjeka o kojima sam govorio već žive u vječnosti i već su blizu u Božjoj punini. Nama ostaje njihov darovani život, njihove svjetleće oči, i njihova radost svaki put kada su donijeli nadu i radost u nečiji život. Često imam dojam da sam s ova dva pokojna čovjeka dublje vezan nego s mnogima koji su živi. Darovani život stvara jednu povezanost koja prevazilazi čak i granice smrti. Darujmo svoj život- zbog Isusa-čineći male korake svakoga dana.
Za OnWordTeam
Meinolf Wacker