Tada Marija uze litru prave, dragocjene nardove pomasti, pomaza noge Isusove i otre kosom svojom noge njegove. Miris pomasti napuni svu kuću. (Iv 12,3)
Dragi Prijatelji Riječi!
Kako li je bilo Isusu? On je znao da neće više dugo živjeti. Bilo je ovo njegovo posljednje slavljenje Pashe. Tako je na svom putu do Jeruzalema prošao kroz Betaniju. Tamo su živjele Marija i Marta sa svojim bratom Lazarom kojeg je Isus vratio iz mrtvih. Isus ih je rado posjećivao u njihovoj kući, postao je njihov dobar prijatelj. Marta se brižno brinula za svog gosta i pazila je da mu ništa ne nedostaje, dok je Marija uvijek sjedila pored njega i slušala ga dok priča. Riječi i blizina Isusova su njeno srce duboku dirnule. Te riječi su bile kao sjeme koje pada na već omekšano tlo njenog srca koje je bilo u potrazi. To sjeme je počelo sazrijevati i Marija je osjećala mir i radost o kojoj je Isus uvijek govorio.
U Isusu je Marija našla ljubav koja je bila tako bistra, čista i iskrena, ljubav kakvu nikada prije nije doživjela. Ljubav prema svemu. Ljubav koja uvijek iznova stvara novi prostor. Ljubav , koja joj je pokazala put k Bogu. Ona je bila ispunjenja ljubavlju koja je od nje tražila odgovore na neka životna pitanje. Ona je u dubini svoga srca bila sretna. Zbog toga je htjela reći HVALA iz dubine svoga bića. Učinila je to jednim znakom koji nije mogao biti dublji i iskreniji. Nije joj bilo dovoljno da sa svojom sestrom Martom pripremi svečanu večeru za Isusa, trebalo je biti nešto osobnije. Tako je ustala, nagnula se prema Isusu i namazala je njegove noge dragocjenim uljem, a zatim ih je posušila svojom dugom kosom...
Koliko čudni su sigurno bili pogledi ljudi koji su stajali okolo? – Međutim, Isus joj je dopustio da to učini. On je dopustio da ga Marija voli ljubavlju koja nije mogla biti osobnija nego što jeste. On je osjetio da Marija odgovara hvalom na dar života koji je napokon pronašla.
Dragi Prijatelji Riječi, Isus iste božanske riječi koje je uputio Mariji, upućuje i nama. On nam daje-kao i Mariji- mogućnost sjesti pored njegovih nogu i slušati ga. Kada to učinimo onda će Isus i naše srce uhvatiti, dotaći i ispuniti kao što je učinio s Marijinim srcem. Ali mi to moramo učiniti svaki dan iznova, sjesti pored nogu njegovih riječi i osluškivati što nam ima reći. Ono što se onda u naši srcima dešava je ispočetka jedva primjetno, to samo Isus zna. On dodiruje naše srce ljubavlju kakvu samo ON može dati i poziva nas na jedan odgovor koji će zauvijek biti jedinstven. Često nas srce tjera da darujemo ono najljepše što nam padne na pamet; naše vrijeme, našu snagu, naše prijateljstvo, a ponekad i naš život.
Sjednimo ovaj mjesec ponovo pored nogu njegovih riječi i slušajmo što nam govori i dopustimo da nam srce bude slobodno …
za OnWordTeam
Meinolf Wacker