„Ne zadržavaj se sa mnom!“
(Iv 20,17)

Dragi Prijatelji Riječi,

Marija Magdalena- jedna žena prepuna čežnje i predanosti. Vođena svojom potragom za srećom slijedila je razne putove i razne ljude. Bila je gladna za ljubav i to je uvijek pokazivala. Međutim, nikada nije došla do cilja svoje potrage. Bila je obilježena kao grešnica i u mnogim krugovima nije uopće više imala priliku da se pokaže.
Onda je susrela Isusa. On ju je oslobodio. Pod njegovim voljenim pogledom nije se više osjećala degradirano i obeščašćeno. Ne, u Isusovoj blizini je sve više i više nalazila onu sreću za kojom je uvijek čeznula. ON je u njenim očima vidio glad za vječnošću i za nečim što je beskrajno i neuništivo. Ona je s Isusom i njegovim prijateljima doživjela trenutke zbog kojih se osjećala kao pijana od sreće. Ona je razumjela: Radost i sreću ćeš doživjeti kada se voleći daruješ. Sreću ne možeš držati i čuvati. Ona se do0godi, pojavi se odjednom. U tim trenucima sreće, Isus koji joj je otvorio sve ove horizonte biva ubijen. Da li njenom novom početku i vjeri u istinsku, čistu ljubav već došao kraj?
Sa svom tugom u srcu i očajem je tražila Isusovo mrtvo tijelo. Ona je htjela tugovati, još jednom osjetiti Isusovu bliskost. Ona GA je htjela shvatiti. Onda odjednom Isus stoji iza groba i zove je imenom. Ona čuje opet glas kojem vjeruje. Međutim, ovaj glas donosi mnogo novoga i mnoge promjene. Marija čuje: „Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu!“ Ona počinje shvaćati: U ostavljanju i puštanju staroga naše srce postaje otvorenije i šire za novo, za Nebo. Nebo ništa ne drži i ne stišće. Marija uči jednu važnu lekciju za svoj život: U ostavljanju i puštanju postajemo spremni za sve ono što nam Bog želi darovati u danom trenutku. Na kraju svoga života morat ćemo sve napustiti i ostaviti da bismo bili potpuno slobodni za Oca.
Dragi Prijatelji Riječi, koliko nam samo teško pada „ostavljanje“ – jer kod nas ljudi važi pravilo da se identificiramo s onim što imamo, s ljudima, sa stvarima i metodama, sa materijalnim dobrom i načinom rada...Međutim, sve ostaviti znači ponovo se prepustiti Bogu i dati mu sve svoje povjerenje, jer moramo znati da ON želi samo najbolje za nas i da poznaje i vodi naše putove.
Marija Magdalena nas poziva da vjerujemo Isusu i da se ne vežemo za ono što nam je priraslo srcu. Ona nas ohrabruje da uvijek iznova naučimo puštati i da se usudimo sve povjerenje staviti u božje ruke, također ili pogotovo kada ne poznajemo planove koje On ima za nas.

za OnWordTeam
Meinolf Wacker