„Streck deine Hand aus
und leg sie in meine Seite!
(Iv 20,27)
Dragi Prijatelji Riječi,
Nemoguće! To se nije moglo desiti. Pa vidjeli su njega, svoga učitelja kako je umro.To je bila cijela drama. Ostavili su svoje obitelji i svoje zanate i krenuli su za njim pošto je ON zračio nekom snagom i fascinirao ih je, s njim su mogli sve, činili su velike korake u svojim životima. Oni su GA slijedili! Čežnju za smislom života, koju su oduvijek tražili, pronašli su u Isusu Nazarećaninu. Zbog toga su krenuli za njim.
Sada je bio mrtav. Vidjeli su to svojim vlastitim očima. I u sve na svijetu bi mogli posumnjati, ali jedno je bilo sigurno: mrtav je mrtav. Nemoguće je biti djelomično mrtav i djelomično živ. Ne, „biti mrtav“ je apsolutni kraj!
Čudno je samo to da su neke žene, a kasnije i neki od njegovih bliskih prijatelja tvrdili: „On je živ, mi smo ga sreli!“ –Ali ne! Za Tomu je i dalje važilo: „Biti mrtav je nešto apsolutno“. Čovjek kojeg su vidjele žene i neki prijatelji mora da im se samo pričinio. Dok god nije vidio probodene ruke i izbodeni bok, vjera da je ON, Isus živ, bila je nemoguća!
Onda se opet susreo sa svojim prijateljima. Odjednom se desi ono o čemu su njegovi prijatelji pričali. ON, Isus je tu! Onda Toma odjednom vidi rane na Isusu i usto ga još čuje kako mu govori: „ Ispruži svoje ruke i stavi ih u moj bok!“ – To ga je oborilo s nogu. Njegova dotadašnja razmišljanja i iskustva su se potpuno promijenila. Ovaj Isus Nazarećanin je stvarno srušio tamni zid smrti. Postoji život izvan ovih svjetovnih granica, jer Isus je tu. Toma ga dotiče i shvaća da se nije prevario, Isus je zaista tu i on je stvaran, nije nikakva varka! Mogao je napokon vjerovati svojoj vjeri u Isusa. Odjednom mu je bilo potpuno jasno: Ovom Isusu ću darovati svoj cijeli život – bez ikakve sumnje. I tako se uputio prema cijelom svijetu, kaže se da je čak došao do Indije i donosio Isusovu poruku mnogim ljudima.
Dragi Prijatelji Riječi, Isus je iznova dopustio da bude dotaknut. On se i danas nalazi u ranama, bolima i patnjama ovog vremena i dopušta nam da ga dotaknemo. Tražimo GA u sljedećem mjesecu u onima kojima smo potrebni i onima koji traže našu ljubav- u školskoj i fakultetskoj svakodnevnici, u pogledima ljudi koje susrećemo i koji nas prate, pogotovo onih koji su nam blizu,u našim obiteljima i prijateljima. Darujmo jedni drugima onu bliskost koju je nama Isus darovao i činimo to njemu za ljubav. Stavimo naše ruke u rane ljudi koji nas okružuju. Tako ćemo sve više i više postati Isusovi svjedoci, koji On želi da budemo!
Tako raste naše prijateljstvo s njim i prijateljstvo između nas samih i tako ćemo upoznati i steći mnogo novih prijatelja za NJEGA.
za OnWordTeam
Meinolf Wacker