GLEDATI DALJE OD VLASTITIH ZIDOVA I GRANICA
Hrvtaksa riječ “bogojavljenje” znači Božje očitovanje ili pojavu u svijetu. Slavimo događaj prikazan u Evanđelju po Mateju kada su “mudraci s Istoka”, slijedeći čudnovatu zvijezdu, pronašli dječaka Isusa u Betlehemu i došli pokloniti mu se kao sveopćem kralju. Iz ovog događaja želimo danas prepoznavati znakove Božjeg očitovanja tako što ćemo gledati dalje od vlastitih obiteljskih zidova i nacionalnih granica.
Prvo čitanje (Iz 60,1-6)
Ovo je pjesma ohrabrenja židovskim povratnicima u Jeruzalemu koji izgrađuju svoj narod i svoj način življenja. Ovaj nadahnuti propovjednik vjeruje da će se Izraelova obnova u vlastitoj zemlji odraziti na ostale narode i cijeli svijet: “K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k sjaju zore tvoje” kliče prorok među povratnicima. Obnovljeni Izrael je očitovanje opraštajuće Božje dobrote za sve narode zemlje. Mi kršćani vidimo ispunjenje ove vizije sveopćeg spasenja na Isusu Kristu. Po Kristu koji i danas djeluje u svojoj Crkvi može se nadrasti otuđenost i agresija koja prijeti ljudskoj obitelji.
Drugo čitanje (Ef 3,2-3a.5-6)
Ovaj odlomak Poslanice Efežanima je Pavlova vizija Crkve sastavljene od obraćenih Židova i pogana. Snagom krsne pridruženosti Kristu i zajednici vjernika, bivši pogani postali su “subaštinici, sutijelo, sudionici” Božjih obećanja po Evanđelju. Zato Crkva nadilazi nacionalne i kulturne granice, jer u Kristu krštenici iz svih naroda svijeta čine jedno tijelo i dobivaju obećanje da će po završetku zemaljskog života imati udjela na milosti uskrsnuća. Tama ljudskih predrasuda i oblaci međunacionalnog nepovjerenja trebaju ustupiti pred svjetlom Božje istine.
Prepoznavati i podržavati dobrotu u drugima (Mt 2,1-12)
Događaj opisan u današnjem evanđelju podloga je nazivu i sadržaju današnje svetkovine – Bogojavljenje! Ovo donosi jedino evanđelje po Mateju koje je izvorno pisano za obraćene Židove s nakanom da Isusov pokret učine otvorenijim i privlačnijim za obraćenike iz drugih naroda i poganskih religija. Srž ove zgode je odbijanje židovskih religijskih i političkih poglavara da dječaka rođenog u Betlehemu priznaju za Mesiju iz loze Davidove, a time za duhovnog kralja. Njihovo odbijanje suprotno je stavu poganskih mudraca koji “dođoše s Istoka” jer su po pojavi neobične zvijezde zaključili da se događa nešto posebno. Prema sv. Mateju, Židovi su stoljećima bili zasipani proročanstvima i Božjim obećanjima o Mesiji, ali ga nisu prepoznali ni priznali kad se pojavio. Kralju Herodu službeni teolozi navode neke uvažene tekstove koji su ih trebali pripremiti za prihvaćanje Isusa kao Mesije rođenog u Davidovu kraljevskom gradu Betlehemu. Mudraci nisu imali potporu Svetoga pisma, ali su po zvijezdama i drugim pojavama u prirodi zaključili da trebaju poći i ustanoviti istinu o novorođenom budućem velikanu. Matej kaže da su donijeli dječaku za dar zlato, tamjan i smirnu a to su u kulturi onoga vremena darovi za kralja. Većina pripadnika židovskog naroda u vrijeme Isusova povijesnog djelovanja kao i u vrijeme kad Matej ovo piše nisu prihvatili Isusa za Mesiju i Gospodina, a prihvatili su ga brojni ljudi grčke kulture koji su tada živjeli u Palestini te u vrijeme pisanja ovog evanđelja tisuće drugih pripadnika poganskih naroda izvan Palestine, diljem rimskog carstva.
Zvijezda koja je mudrace dovela u grad Davidov mogao je biti spoj planeta Jupitra i Saturna. Astronom Johannes Keppler (1571.-1630.) otkrio je u listopadu god. 1604. sličan astralni fenomen te izračunao da se takav spoj Jupitra i Saturna morao dogoditi god. 7. na 6. prije “nove ere” ili uobičajenog računanja godine Kristova rođenja, i to uz neobičnu svjetlost na nebu. Prema podatku Matejeva evanđelja, dječak Isus mogao je imati i do dvoje godine u vrijeme Herodova pokolja, a židovski povjesničar Josip Flavije zabilježio je da je Herod umro god. 4. prije “nove ere”. To znači da se neobična svjetlost mogla vidjeti upravo u godini Isusova rođenja, i to u nekoliko navrata. Ipak, Mateju i njegovim povijesnim čitateljima važnije je teološko nego astronomsko značenje ove pojave. Prema ondašnjem pučkom shvaćanju, zvijezde najavljuju rođenje važnih osoba. Prema židovskoj izvan-biblijskoj tradiciji, prigodom Abrahamova rođenja pojavila se neobična zvijezda od koje se veoma ustrašio vladar Nimrud, jer je zvijezda najavljivala da će Abraham i njegovi potomci vladati zemljom. Slično su širene glasine da su zvijezde najavile rođenje budućeg rimskog cara Nerona, koji je bio okrutni vladar i umišljeni pjesnik. Sam je tražio od podanika koji su mu se dodvoravali da šire takve glasine. Matej je ovim izvještajem podsjetio i na zgodu o Bileamu gdje stranac vidjelac s istoka vidi unaprijed kako se diže zvijezda Davidova i proglašava veličinu Boga Izraelova (Br 24,17). - Na temelju ovih izvan-biblijskih biblijskih i biblijskih tekstova o zvijezdama i nebeskim tijelima koja najavljuju rođenje važnih osoba, Sveti Matej se poslužio zvjezdanim glasnikom da najavi rođenje Isusa i pogane privuče k spasenju po Kristu. U osobama mudraca Matej je uključio sve pogane svoga vremena i tako poruku o spasenju po Kristu učinio univerzalnom. Ova dimenzija univerzalnosti prisutna je i u današnjem prvom čitanju. Ovakvim prikazom Matej je htio pokazati da odrasli obraćenici na kršćanstvo, koji su dugo tražili i mnogo proputovali, često cijene vjeru više od onih koji su odrasli u kršćanskom ozračju. Ovim je želio obraćenike Židove u prvoj Crkvi potaknuti da budu otvoreni prema tražiteljima i obraćenicima druge nacionalnosti i kulture.
Ovaj događaj može biti povod za razmišljanje o dobrom utjecaju stranaca na nas osobno. Kad stranci uđu u naš život, kao što su ušli Herodu i jeruzalemskim teolozima, mogu biti naša braća i sestre, sinovi i kćeri zbog Isusa u kojem se zauvijek pojavila ljubav Božja prema svim ljudskim osobama. Ti “stranci” otkrit će nam nove vidove nas samih te aktivirati skrivenu snagu i talente. Valja nam uočavati važne signale kojima ljudi pokušavaju otkloniti barijere što postoje među nama – signale oproštenja i međusobnog povjerenja, signale nade i dobrote, signale zajedničkih potreba i želja. Ove “strance” susrećemo na stazama svoga životnog putovanja i oni su poput zvijezde ili sna koji je mudrace doveo k Isusu. Ono što je najbolje u nama prepoznajemo ako prihvaćamo Božju odredbu da u drugima prepoznajemo i podržavamo ono što je dobro.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1.) Bogojavljenje – kako Bog nama kršćanima očituje svoju prisutnost iz današnjih prilika u svijetu? 2.) Vidim li u drugima ono što je dobro kako bih pridonosio izgradnji humanijeg svijeta stupanjem dalje od obiteljskih zidova i nacionalnih granica?
MOLITVA VJERNIKA NA BOGOJAVLJENJE
Svećenik slavitelj:
Krist je svjetlo Božje u povijesnom svijetu i Bog se želi po nama današnjim Kristovim vjernicima objavljivati pripadnicima svih naroda i kultura. Zahvalni za ovu milost i zadaću, uputimo svoje zajedničke prošnje.
Čitač:
- Za Crkvu sveopću, koja je po svojim biskupijama i župama prisutna u različitim narodima: da se kršćani međusobno poštuju i ljube kao članovi tijela Kristova i baštinici kraljevstva nebeskog, molimo te…
- Za narode i države svijeta: da budu otvoreni Božjem svjetlu i miru te tako jedni prema drugima, molimo te…
- Za nas ovdje sabrane: da u čuvanju vlastitog vjerničkog i nacionalnog identiteta naučimo gledati dalje od obiteljskih zidova i nacionalnih granica, molimo te…
- Za sve koji traže životno svjetlo i pomoć dobrih ljudi: da otkriju svjetlo Božje prisutnosti, molimo te…
- Za naše pokojnike: da zauvijek žive u Kristovu miru i Božjoj svjetlosti, molimo te…
Svećenik slavitelj:
Oče nebeski, Ti si prisutan u svima koji su istinski dobri i traže Tvoje svjetlo. Daj da tvoj mir i tvoje svjetlo budu zvijezde koje će nas voditi na životnom putovanju prema tvome kraljevstvu. To te molimo po Kristu našem Gospodinu.
