VJERA DA BOG DJELUJE PO ISUSU SKROVITOM MESIJI
U današnjem evanđelju Krstitelj šalje svoje učenike Isusu s pitanjem, je li Isus očekivani Mesija ili trebaju drugoga čekati. Isus u svom odgovoru predstavlja svoje djelovanje kao poslanje siromasima i bolesnima te proglašava blaženima one koji se ne sablažnjavaju o njega kao skrovitog Mesiju. Kad nam brige zamrače pogled u budućnost i učine nas nesposobnima da prepoznajemo Božje putove u našem svijetu, nastupa razočaranje. Ova liturgija zove nas da otvorimo oči i prepoznajemo divna djela što se po Božjem planu događaju oko nas.
Prvo čitanje (Iz 35,6-10)
Ovo je proročka pjesma o budućem povratku iz babilonskog sužanjstva. Pustinja će procvjetati poput raskošnog primorskog područja. Libanon, Šaron i Karmel su područja s bujnom vegetacijom. Zajedno s čudesnim promjenama u prirodi promijenit će se i sudbina sužanja. Ojačat će ruke klonule, koljena klecava i srca preplašena. Zbog Božje spasenjske moći slijepci će progledavati, hromi hodati, gluhi čuti i nijemi pjevati. Povratnici će se okupiti na Sionu kličući od radosti. U današnjem evanđelju, Isus Krstiteljevim učenicima ovim riječima proroka predstavlja svoju djelatnost: on jest Mesija, ali skroviti, ne politički.
Drugo čitanje (Jak 5,7-10)
U vrijeme nastanka ove poslanice, poljoprivrednici Palestine bili su primjer pouzdanja i nade u Boga, jer su njihovi usjevi bili izloženi nepogodama suše i lošeg vremena. U odlomku koji prethodi ovom današnjem sveti pisac je ukorio bogataše zato što zaboravljaju Boga (5,1-6). Sada se okreće siromasima koji misle da ih je Bog zaboravio. Kako se produživao razmak između Isusova prvog i drugog dolaska, mnogi kršćani postajali su sve nestrpljiviji. Nada u nagradu obećanu siromasima i vjernima izblijedila im je te bila potkopavana sumnjama. Jakov ih poziva da budu strpljivi kao poljoprivrednici Palestine koji čekaju kišu: “Strpite se, očvrsnite srca, ne tužite se jedni na druge!” Strpljivost je plod vjere i ljubavi koja otkriva Božje darove u konkretnim okolnostima života.
Poziv Ivanu da vjeruje u Božje djelovanje po Isusu (Mt 11,2-11)
Prema evanđelju prošle nedjelje, Ivan Krstitelj počeo je djelovati u pustinji pozivajući hodočasnike na kajanje i obraćenje. Upozoravao je da uskoro dolazi Očekivani koji će biti pravedni sudac. Mesija će pročistiti svoje gumno tako što će skupiti žito u svoju žitnicu a pljevu spaliti ognjem neugasivim. U današnjem evanđelju Ivan je razočaran nad Isusom kojega je bio predstavio kao očekivanog Mesiju. Krstitelj je s većinom Židova svoga vremena očekivao Mesiju vojnog pobjednika. Židovski narod stenjao je stoljećima pod vlašću stranaca: Egipćana, Babilonaca, Perzijanaca, Grka i Rimljana. Zato je čeznuo za jakim vođom koji će ih osloboditi vladavine stranaca te osnovati Božje kraljevstvo u Svetoj Zemlji. Mesija kakvog su željeli Krstitelj i njegovi suvremenici treba strance zaustaviti i pobijediti te svome narodu osigurati razdoblje mira i blagostanja.
Isus se međutim pojavio sa skupinom galilejskih ribara i poljoprivrednika koji nisu izgledali kao budući generali i ratnici. Došao je u krotkosti i poniznosti te mirotvorce proglasio sinovima Božjim. Dok je Ivan očekivao osudu i nasilno okončanje vladavine zlih, Isus je propovijedao oproštenje bez granica i Boga koji svima nudi novu priliku za pokajanje i obraćenje. Zato je Krstitelj posumnjao u Isusa i poslao učenike da pitaju: “Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?” U vrijeme slanja ove delegacije Krstitelj bio u zatvoru u tvrđavi Maheront blizu Mrtvog Mora, kamo ga je strpao vladar Galileje Herod Antipa zato što mu je Ivan javno predbacio nemoralnu ženidbu Herodijadom, bratovom ženom. Krstitelju se žurilo, jer je slutio da mu predstoji nasilni svršetak. Isus u svom odgovoru ispravlja očekivanje Krstitelja i drugih o najavljenom Mesiji. Služi se proroštvom iz današnjeg prvog čitanja: u vrijeme Božjeg pohoda hromi će prohodati, gubavi će se oslobađati od svoje bolesti, gluhi će zadobivati sluh, mrtvi će biti vraćani u život, siromasima će biti naviještana radosna vijest o spasenju. To Isus čini i ne kani mijenjati svoj način djelovanja.
Isusovo propovijedanje siromasima i liječenje bolesnih bitno je za mesijansku službu kako je on shvaća kao Očev zadatak. Međutim, njegova djela su znakovi koji pozivaju na vjeru, a ne dokazi koji krote slobodnu volju i nameću odluku promatračima. Oni koji vide što Isus čini i čuju što govori, pozvani su da vjeruju kako Bog po njemu djeluje. Zato Isus svjesno govori: “Blago onom tko se ne sablazni o mene!” Ovim blaženstvom Isus poziva Ivana i druge na vjeru, ali zna za njihova opravdana i drugačija očekivanja. Jasno mu je da su mnogi pobožni i dobronamjerni Židovi razočarani nad njim. Ipak najavljuje da ne kani ispunjati želje koje bi bile suprotne Očevu planu o Mesiji. Ova alternativa o vjeri ili smutnji protezat će se kroz Isusovo djelovanje, kako ga prikazuje sv. Matej.
U drugom dijelu današnjeg evanđelja Isus naglašava važnost Ivanove uloge u planu o spasenju. Ističe da je Ivan najveći prorok te da je ispunio zadaću Ilije kao glasnika Božjeg i navjestitelja Dana Gospodnjeg (Mal 3,1). Ivan je karika između razdoblja obećanja i razdoblja ispunjenja u Božjem planu o spasenju. “Između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja!” Ovim Isus hoće reći da je Ivan veći od Abrahama, Mojsija i kralja Davida. Unatoč svoj svojoj veličini, Ivan je sa svojim poslanjem bio samo preteča, onaj koji pripravlja put Mesiji. S Isusom nastupa novo razdoblje i novi kriteriji kada se neće mjeriti prema ljudskim očekivanjima nego prema Božjim mjerilima. Novi način vrednovanja uči se od Isusa i uz Isusa. Zato je “i najmanji u kraljevstvu nebeskom” veći od Ivana Krstitelja.
Ivanu je morala biti gorka poruka o skrovitom Mesiji koji kani nastaviti djelovanje među siromasima i bolesnima a ne okupljati vojsku za ustanak protiv rimskih okupatora i njihovih slugu među Židovima. Isus ostaje skroviti Mesija i traži da ljudi u njemu prepoznaju Božje djelovanje. Razočaranja, poput Ivanova, nastaju kada nerazborite brige zasjenjuju našu viziju budućnosti i onesposobljuju nas da prepoznajemo Božje djelovanje oko nas. Advent je godišnja prigoda da se oslobađamo ljudskih nerazboritih briga te otvaramo oči za “obično, svagdašnje” u Božjem načinu djelovanja. Ove nedjelje liturgija nas zove da u Isusu skrovitom Mesiji, koji se rado druži s rubnima i običnima, prepoznajemo Božje djelovanje.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Jesam li spreman svoja očekivanja usklađivati s Božjim planom spasenja? 2. Prepoznajem li divote koje Bog čini za mene te moju ljudsku braću i sestre?
MOLITVA VJERNIKA NA TREĆU NEDJELJU ADVENTA U GODINI A
Svećenik:
U radosnoj nadi uputimo sada svoje molitve Bogu koji nas liječi i spašava u Isusu, skrovitom Mesiji.
Čitač:
- Da članovi naše župne i biskupijske zajednice budu radosni glasnici Gospodinova dolaska, molimo te…
- Da svi narodi, države i vlade osiguravaju pravdu za obespravljene i udio na prirodnim bogatstvima za siromahe, molimo te…
- Da nam ovogodišnje vrijeme Božića bude prigoda za zbližavanje i pomirenje s onima od kojih smo se udaljili ili razdvojili, molimo te…
- Da u pustinju očaja i suhu zemlju beznadnosti naših obitelji te građanske i župne zajednice unosimo život Kristov, molimo te…
- Da oni koji se boje, pate i žaluju u našoj sućuti i pomoći otkriju iscjeliteljsku prisutnost Božju, molimo te…
- Da Krist Otkupitelj uskrisi sve koji su preminuli u njegovu miru, molimo te…
Svećenik:
Milostivi Bože, čuj naše molbe. Preobrazi naš život i svijet u kojem živimo. Daj da iz neplodna tla proklija bujna vegetacija, da iz bolesti nastane zdravlje, iz podjela zajedništvo, iz smrti život. To te molimo po Kristu našem Gospodinu i skrovitom Mesiji koji živi i kraljuje uvijeke vjekova.