STOL GOSPODNJI
Svetkovina Tijela i Krvi Kristove ustanovljena je u trinaestom stoljeću da katolički vjernici na vanjski način izraze vjeru Crkve u prisutnost Krista u euharistiji. Prije liturgijske reforme Drugog vatikanskog odvojeno smo slavili Tijelo Kristovo u četvrtak nakon Presvetog Trojstva i Predragocjenu Krv Kristovu 1. srpnja. Drugi vatikanski sabor ova dva liturgijska slavlja povezao je u jedno te mu dao sadašnji službeni naziv. Danas slavimo Kristov dar euharistije kao izvor i vrhunac našeg zajedničkog okupljanja u Crkvu koja je znak i sredstvo spasenja u Kristu.
Prvo čitanje (Pnz 8,2-3.14b-16a)
Ovo je dio Mojsijeva drugog govora u Knjizi ponovljenog zakona Izraelcima koji su kroz 40 godina putovali pustinjom prema obećanoj zemlji. Mojsije sa svojim narodom stoji na visoravni Moab odakle se pred njima pruža pogled na zemlju u koju ih Bog vodi. Ovo je trenutak dugo očekivanog ispunjenja i Mojsije potiče svoje sunarodnjake neka se stalno spominju Božje dobrote i milosrđa u vrijeme svoga putovanja. Navodi brojne zgode kada se Bog za njih pobrinuo. Jedna od tih zgoda je čudesna hrana mane u pustinji koja je slika kršćanske euharistije.
Drugo čitanje (1 Kor 10,16-17)
Uzeto je iz Prve Korinćanima, upućene zajednici koja se bila razdijelila na sljedbenike pojedinog propovjednika prema njihovoj izvanjskoj šarmantnosti. Pavao navodi gozbu „čaše blagoslovne“ i „lomljenja kruha“ koju zajednica slavi u spomen
na Isusovu oproštajnu večeru. Zaključuje da sudjelovanje na toj svetoj gozbi jedinstvo vjernika učvršćuje i traži: „Jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha!“
Uskrsna gozba na kojoj Krist postaje hrana (Iv 6,51-58)
Ovo evanđelje je dio Isusova govora o kruhu života nakon što je čudesno nahranio mnoštvo muškaraca, žena i djece s malo kruha i riba. U prvom dijelu govora (Iv 6,25-50) Isus se predstavio kao kruh s neba za život svijeta, kao nova mana aludirajući na nasilnu smrt koja ga čeka. U drugom dijelu, koji imamo za današnje evanđelje, predstavlja se kao kruh koji vjernici trebaju jesti i piće koje trebaju piti. Tko se krijepi tim kruhom i pićem, ostaje u Isusu i Isus u njemu. Živjet će uvijeke. Evanđelist Ivan prenio je u kontekst Govora o kruhu života Isusove riječi nad kruhom i vinom kod posljednje večere koju je slavio kao svoju životnu Pashu. Govor o kruhu života protumačio je kao nazočnost Krista u euharistijskom jelu i piću na kršćanskoj svetoj gozbi.
U katoličkoj vjeri euharistija ima tri osnovna značenja: 1.) spomen-čin Isusove muke, smrti i uskrsnuća; 2. euharistija je vrhunski čini klanjanja Bogu ili žrtva Crkve; 3. euharistija je uskrsna gozba na kojoj proslavljeni Krist postaje naša duhovna hrana po svom evanđelju te po svom Tijelu i Krvi. Kad god se saberemo na slavljenje euharistije pod vodstvom valjano zaređenog služitelja, sudjelujemo na gozbi riječi Gospodnje i kruha Gospodnjeg.
Zato razmotrimo pobliže današnje drugo čitanje, uzeto iz Prve poslanice Korinćanima. U širem kontekstu (1 Kor 8-10), Pavao odgovara na pitanje povijesnih čitatelja, smiju li sudjelovati na religijskim gozbama na koje ih pozivaju poganski rođaci i drugi sugrađani. Korint je u prvom stoljeću bio lučki grad s puno trgovaca i zanatlija u kojem su građani na određene državne blagdane ili cehovske proslave žrtvovali životinje u čast državnim bogovima te od žrtvovanog mesa priređivali hramske i cehovske gozbe. Dio mesa od žrtvovanih životinja bio je prodavan na tržnici, a dio blagovan na sakralnoj gozbi uz hramove poganskih bogova ili po kućama. Pavao je odgovorio da Korinćani smiju kupovati i blagovati meso ponuđeno na tržnici, ali ne bi smjeli sudjelovati na sakralnim gozbama u poganskim kućama ili hramovima, jer bi to značilo odobravanje i podupiranje štovanja idola koji nisu božanstva nego utvare. Za kršćanski monoteizam bitna je vjera u Boga jedinoga. U takvom kulturnom i povijesnom ozračju Pavao ističe da “čaša blagoslovna” i “kruh koji lomimo” čine sudjelovatelje dionicima krvi Kristove i tijela Kristova. Posvećeni kruh koji lome i blaguju povezuje ih s Kristom raspetim i usrksnulim te jedne s drugima.
Izrazi “čaša blagoslovna” i “kruh koji lomimo” podsjećaju na redovno tjedno bogoštovlje kršćana. Ti izrazi potječu iz Isusovih gesta na posljednjoj večeri kojima je uprisutnio svoju skoru nasilnu smrti, ali i proslavu. Držeći se obreda židovske Pashe, Isus je izrekao blagoslov Ocu nebeskom za dar kruha, razlomio kruh te ga razdijelio sudionicima svoje oproštajne večere. Pri tome je rekao: “Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje”. Tražio je da svi piju iz obrednog vrča vina i naznačio da je to vino znak novoga saveza u krvi njegovoj. Nakon Isusova uskrsnuća kršćani su svakog Dana Gospodnjeg slavili spomen na Isusovu smrt i uskrsnuće ponavljanjem Isusovih gesta s oproštajne večere. To je bio znak identiteta nove religije u odnosu na židovstvo i poganske kultne obrede.
Tako činimo i mi današnji kršćani pod vodstvom svojih biskupa i župnika. Mi smo živa Crkva zato što se okupljamo na euharistiju. Na svom nedjeljnom i blagdanskom okupljanju susrećemo se s uskrslim Kristom koji nas hrani Božjom riječju i svojim svetim kruhom. Stol riječi Božje obuhvaća čitanje iz Staroga zavjeta, novozavjetnih poslanica, evanđelja i predsjedateljevu homiliju. Ta čitanja i propovijed nude tumačenje povijesti spasenja kakvo je svojim učenicima na putu u Emaus iznio uskrsli Krist. Zato Crkva vjeruje da Krist govori kad se na liturgiji čita i tumači evanđelje. Za stolom kruha Božjega uskrsli Krist postaje realno, supstancijalno i trajno prisutan na spomen-činu svoje smrti i uskrsnuća. Zato bogoslužje riječi Božje i bogoslužje posvećenog kruha sačinjavaju jedan čin klanjanja Bogu. - Kao hodočasnici na životnom putu imamo puno materijalnih i duhovnih potreba, ali najveća potreba dostojna razumnih i slobodnih osoba je glad za smislom života. Nikakav čisto zemaljski kruh ili prolazna radost ne mogu utažiti tu životnu glad. U traženju smisla euharistija je velika pomoć jer nas podsjeća na Isusa i zove na Isusov način življenja za Boga i bližnje. Hodajući kroz život s njim i za njim učimo opće dobro stavljati ispred osobnog interesa.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. U užurbanom obavljanju svagdanjih poslova, uzimam li sebi vremena za pitanje o smislu života, za utažavanje duhovne gladi? 2. Sudjelujem li aktivno u euharistiji kao uskrsnoj gozbi na kojoj Krist postaje naša hrana?
MOLITVA VJERNIKA NA SVETKOVINU TIJELA I KRVI KRISTOVE – GOD. A
Svećenik:
Slaveći Svetkovinu Tijela i Krvi Kristove podsjećamo se da smo po Euharistiji živa Crkva u našim župama i mjestima gdje po Božjoj providnosti živimo. Zato uputimo Bogu svoje zajedničke prošnje.
Čitač:
- Za Crvku u našem narodu i svim narodima svijeta: da napreduje u vrednovanju euharistije kao kruha života, slaveći svetu žrtvu i gozbu svjesno i djelatno, molimo te…
- Za vjernike naše biskupije i župe: da u našoj vjerničkoj i građanskoj zajednici promiču ljubav, pravdu i mir, molimo te…
- Za kršćane u zemljama gdje vlast otežava okupljanje na euharistiju ili gdje nema zaređenih svećenika koji bi predvodili cjelovitu euharistiju: da se ustrajno hrane riječju Božjom, molimo te…
- Za djecu i mlade koji su ove godine primili ili se još spremaju za prvu pričest: da blagosloviš njihovo duhovno i tjelesno napredovanje, molimo te…
- Za bolesnike koji trpe tjelesno i duhovno: da im izliječiš tjelesne tegobe i duhovne rane, molimo te…
- Za pokojnike koji su nedavno umrli: da ih pripustiš na gozbu života vječnoga, molimo te…
Svećenik:
Nebeski Oče, daješ nam tijelo i krv svoga Sina kao hranu na našem životnom putovanju utažujući tako našu duhovnu glad. Daj nam da se na euharistiji čvršće povezujemo s proslavljenim Kristom i jedni s drugima kao članovi Crvke koja je njegovo tijelo. To te molimo po Kristu našem Gospodinu. Amen.