MUKA PO MATEJU
Događajem mesijanskog ulaska u Jeruzalem, koji uprisutnjujemo u današnjoj procesiji s blagoslovljenim grančicama, počinje Isusov posljednji tjedan mesijanskog djelovanja koji završava suđenjem te mukom i smrću na Veliki petak. Ove godine na Nedjelju muke čitamo Matejev izvještaj o Isusovu mesijanskom ulasku i muci, a Matej piše obraćenim Židovima i pokazuje kako se na Isusu ispunjavaju proročanstva. Danas i cijelog ovog tjedna uranjamo u otajstvo muke Kristove. Iako zbog dužine muke, osobito pjevane, većina svećenika danas ne drži uobičajenu propovijed, predlažem da se poistovjetimo sa zastrašenim učenicima te hrabrom Pilatovom ženom i Galilejkama koje su ustrajale uz križ Isusov.
Prvo čitanje (Iz 50,4-7)
Za prvo čitanje u sve liturgijske godine imamo na Nedjelju muke treću pjesmu o Sluzi patniku iz Knjige Izaijine. Obavljajući svoje poslanje među prognanom židovskom subraćom u Babiloniji, ovaj šutljivi prorok doživio je odbačenost i zlostavljanje od strane onih kojima ga Bog šalje. On vjeruje da Bog prihvaća njegovu patnju i u tome je slika Isusa iz današnje povijesti muke.
Drugo čitanje (Fil 2,6-11)
Sv. Pavao prenosi himan prvih kršćana o Kristu kao uzoru poniznosti i blagoslovljene patnje. Lišio se svoga božanskog dostojanstva, kao čovjek uzeo je lik sluge te postao poslušan do smrti na križu. Bog ga je za to uzvisio te mu dao novo ime – Gospodin, učinio ga dionikom svoga božanstva. Ponizni Krist koji podnosi nepravdu osmišljava patnje svih koji trpe, osobito onih koji su žrtva ljudske nepravde.
Učenici i žene u Matejevoj povijesti muke Isusove (Mt 26,14-27,66)
U Matejevoj povijesti muke Isusove vidimo šest događajnih i misaonih cjelina: 1. Isusova oproštajna večera s ustanovom euharistije i najavom izdaje (26,14-35); 2. Molitva i uhićenje u vrtu (26,36-56); 3. Suđenje pred Židovima s Petrovim zatajenjem i Judinim samoubojstvom (26,57-7,10); 4. Suđenje pred rimskim upraviteljem sa smrtnom osudom (27,11-31); 5. Isus raspet i umire na križu uz popratne znakove prirode (27,32-56); 6. Sahrana mrtvog Isusa i stražari na grobu (27,57-66). Dok slušamo čitanje ili pjevanje muke, predlažem meditaciju triju prizora u kojima se možemo poistovjetiti s učenicima, s Pilatovom ženom i s Galilejkama pod križem.
1. Ustrašeni učenici. U prvom dijelu, Isus kod oproštajne večere najavljuje Dvanaestorici da će ga se svi odreći, a izdajica će biti jedan od njih koji s njime blaguje. Činjenica da se mukom Isusa nevinog patnika ispunja Božji plan ne briše odgovornost izdajice. Matej tumači: “Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: ‘Da nisam ja, Gospodine’?” Njihovo pitanje odaje strah i nesigurnost u samoga sebe. Oni znaju iz osobnog iskustva da su skloni nepredvidivim moralnim posrtajima, a također znaju da ih Isus pozna bolje nego što sami sebe poznaju. Matej je tako formulirao njihovo pitanje da čitatelje podsjeća na otpade progonjenih kršćana u rimskom carstvu. Zato apostoli izražavaju zdravu nesigurnost: “Da nisam ja onaj koji će Te, nažalost, izdati?” Sv. Pavao kaže: “Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne” (1 Kor 10,12). Matej s tugom bilježi što se dogodilo nakon uhićenja Učitelja: “Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu!” Petar je ipak smogao snage da uđe u dvorište velikog svećenika te da se pokuša sakriti među stražarima i slugama. Kad je tri puta zatajio Učitelja, sjetio se njegove najave: “I iziđe te gorko zaplaka!” Vjerovao je da će mu Isus oprostiti i pokajao se, za razliku od Jude koji je svoj postupak smatrao besmislenim, ali se nije kajao nego sam sebi oduzeo život kao najdragocjeniji Božji dar pojedincu. Judinu smrt prikazuje jedini Matej.
2. Pilatova žena – Spominje je jedini Matej. S mužem je boravila u Judeji za vrijeme njegove desetgodišnje službe rimskog upravitelja. Za Mateja je ona predstavnica poganskih žena koje su se već za Isusova javnog djelovanja počele zanimati za Isusa (usp. Mt 15,21-28 – strankinja moli da joj Isus ozdravi bolesnu kćer), a poslije uskrsnuća će nastaviti uključivati se u Crkvu zajedno sa svojim obiteljima. Ova rimska gospođa, žena visokog državnog službenika, mogla je uživati u svome društvu i pustiti po strani Proroka iz Galileje o kojemu se moralo pričati i u njezinu društvenom krugu. Ipak, zanimala se za osobe i događaje koji su se ticali njezina muža. Kako se zanimala za druge, Bog joj je u snu objavio Isusov pravi identitet: u poruci mužu sucu ona proglašava Isusa pravednim i nevinim. Time postaje znak otvorenosti pogana za evanđelje. Njezina poruka nagnala je Pilata da pokuša osloboditi nevinog Optuženika, ali je na kraju popustio pod ucjenom tužitelja, jer iz Ivanova izvještaja znademo da su zaprijetili tužiti ga caru zbog prijašnjih zloporaba, ako pusti Isusa. Pilatova žena trpi s nevinim Isusom. Ona nam svima poručuje da se zanimamo za druge te da dižemo svoj glas u prilog onih koji nepravedno trpe.
3. Žene Galilejke ostale su uz križ raspetog Učitelja. Matej kaže da ih je bilo mnogo, poimence nabraja Mariju Magdalenu te Mariju majku Jakovljevu i Jospipovu, a majku sinova Zebedejevih spominje samo po njezinim sinovima. Samim navođenjem njihovih imena evanđelist podsjeća da su one nakon Isusova uskrsnuća igrale važnu ulogu u prvoj Crkvi. Matej kaže da su išle za Isusom iz Galileje te da su mu “posluživale”. Izvorni grčki izraz znači da su ga dvorile kod stola, da su njemu i Dvanaestorici pribavljale i spremale hranu, dok su oni propovijedali kraljevstvo Božje. Dakako da su time postale i svjedokinje Isusovih riječi i djela koje će kasnije djelovati među ženama. Stojeći hrabro uz križ Isusov, ove Galilejke su osudile nepravdu koju mu nanose muškarci, možda njihovi muževi ili rođaci. Tiho su protestirale. Time su izrazile i pouzdanje u Boga kojemu je stalo do nevinih žrtava ljudske mržnje i diskriminacije.
Dok ovoga tjedna razmatramo muku Isusovu, poistovjetimo se s ustrašenim učenicima koji izražavaju zdravu nesigurnost, osobito s Petrom koji suzama moli oproštenje i izražava nadu u milosrđe Božje, očitovano i doživljeno na primjeru Isusa. Primjer Pilatove žene zove nas da se zanimamo za druge, osobito za muškarce i žene koji trpe, koji su žrtva nepravda i predrasuda. Galilejke su nam primjer vjerničkog hoda za Isusom i s Isusom u radostima i tjeskobama života.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. “Da nisam ja, Gospodine?” – jesam li grešno siguran u sebe? 2. “Mani se ti toga pravednika!” – zanimam li se za nevino osuđene i ocrnjene?
3. “A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu” – idem li za Isusom služeći?
MOLITVA VJERNIKA NA NEDJELJU MUKE U GODINI A
Svećenik:
U ovu nedjelju muke Gospodnje stavljamo svoje pouzdanje u Oca nebeskoga te ga molimo da nam produbi vjeru kako bismo bolje razumjeli spasenjski smisao Isusove smrti i uskrsnuća.
Čitač:
- Za Crkvu u našoj domovini i svim zemljama današnjega svijeta: da bude znak nade i izvor utjehe svima koji trpe siromaštvo, socijalne nevolje i nepravde, molimo te…
- Za nas ovdje sabrane i sve vjernike naše biskupije: da se ovoga tjedna duhovno obnovimo razmatrajući muku i smrt Isusovu, molimo te…
- Za ljude koji poput Šimuna Cirenca pomažu ljudima nositi križ njihove oskudice, nepravde i bolesti: da budu svjesni kako se Krist proslavljeni patnik poistovjećuje sa svima koji pate, molimo te…
- Za bolesnike i umiruće u našim obiteljima, cijeloj župi i biskupiji: da iz križa Kristova dobivaju snagu u podnošenju svoje nevolje, molimo te…
- Za sve koji su otišli pred nama obilježeni znakom vjere u Krista raspetoga: da ih pridružiš slavi Krista uskrsloga o uskrsnuću mrtvih, molimo te…
Svećenik:
Oče nebeski, pomozi nam da slijedimo Tvoga Sina u njegovoj muci i smrti, kako bismo postali dionici i njegova uskrsnuća. To te molimo po Kristu Gospodinu našem.