CRKVA OD EUHARISTIJE ŽIVI
U uskrsnoj noći Crkva slavi Kristov prijelaz od smrti u trajni život koji se tiče svih ljudi. Zato je ova večernja ili noćna liturgija izvorište svih svetkovina i liturgijskih slavlja, vrhunac liturgijskog slavljenja Kristova uskrsnog otajstva. Sastoji se od službe svjetla, službe Riječi, krsne službe i euharistijske službe. U ovoj liturgijskoj godini za evanđelje imamo Matejev izvještaj o otkriću praznog groba i ukazanju ženama: “Uskrsnu kako reče! … Ne bijte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!” Od tog uskrsnog jutra Krist traži da ga otkrivamo u liturgijskim spomen-činima njegove Crkve ali i među ljudima s kojima živimo. Uskrsnuli je među nama, aleluja!
Služba svjetla – Liturgiju Velikog petka počeli smo šutnjom služitelja prostrtog pred oltarom u znak žalovanja za mrtvim Kristom. Ovu liturgiju počinjemo šutnjom u tami pred crkvenim vratima, a zatim slavitelj blagoslivlja novi oganj te u uskrsnu svijeću zabada pet kuglica tamjana: “Krist jučer i danas, početak i svršetak, alfa i omega, njegova su vremena i vjekovi. Njemu slava i vlast po sve vjekove vječnosti. Amen. Po svojim svetim ranama, slavnim, čuvao nas i sačuvao Krist Gospodin. Amen.” Kako je alfa prvo a omega posljednje slovo grčke abecede, ovim Crkva ispovijeda vjeru da svemir i ljudska povijest po Kristovu uskrsnuću dobivaju novi smisao. U procesiji kroz tamnu crkvu, noseći uskrsnu svijeću, svećenik tri puta zastaje i pjeva: “Svjetlo Kristovo!” U biblijskom načinu govora ovo je tzv. epegzegetski genitiv: svjetlo koje je Krist, svjetlo koje od njega potječe i k njemu vodi. Zajednica uzvraća: “Bogu hvala!” i time ispovijeda svoju uskrsnu vjeru. U hvalospjevu uskrsnoj svijeći, slavitelj između ostaloga pjeva: “Ova uskrsna sveta noć ništi grijehe, pere krivice, nevinost vraća palim a radost tužnima. Dokida mržnju, uspostavlja slogu i svladava nasilje. Noć je to koja nebesko sa zemaljskim, ljudsko s božanskim povezuje!”
Služba Riječi sastoji se iz sedam mogućih starozavjetnih čitanja. Ona govore o stvaranju svijeta (Post 1,1-2,2), Abrahamovoj žrtvi (Post 22,1-18), prijelazu preko Crvenog mora (Izl 14,14-15,1), obećanju novoga saveza (Iz 54,5-14), prorokovu pozivu da se pojedinci i zajednica vrate Bogu (Iz 55,1-11), Božjem obećanju da će svome narodu dati novo srce i nov duh (Ez 36,16-28). Za novozavjetno čitanje uvijek se uzima Pavlov odlomak o krštenju kao pridruženju svakog kandidata Kristu u njegovoj smrti i ustajanju s Kristom uskrsnulim na novi život (Rim 6,3-11). To je dogmatski najdublji odlomak o značenju krštenja kojim se osobno i neopozivo povezujemo s Kristom raspetim i uskrsnulim, ali tu milosnu povezanost kandidatima omogućuje služitelj Crkve, nakon što se uvjeri da slobodno prihvaćaju vjeru Crkve i spremni su po njoj živjeti. Ne krštavamo sami sebe nego pristajemo da nas krsti svećenik Crkve ili su to roditelji pristali za svoju malodobnu djecu. - Za evanđelje u ovoj liturgijskoj godini imamo Matejev izvještaj o otkriću praznog groba i ukazanju Uskrsnuloga ženama na grobu (Mt 28,1-10). Krist je spreman da se susretne s učenicima koji su se tijekom procesa pred Židovima i Rimljanima kukavički razbježali, a Petar ga uz to izričito zatajio (usp. Mt 26,31-35.69-75). Žene “prvog dana u tjednu” odlaze na grob da mrtvom učitelju iskažu obredne počasti koje nisu dovršile prilikom ukopa zbog uočnice Pashe koja je nastupala. Prvi dan u tjednu postat će upravo snagom Kristova uskrsnuća Dan Gospodnji, mjesto starozavjetnog šabata. Našle su otkotrljan veliki grobni kamen a anđeo im je protumačio da je raspeti Isus uskrsnuo u skladu s najavom prije muke i smrti. Poziva ih da vide prazan grob koji je dokaz je da je Krist ušao u novu, eshatonsku egzistenciju te da Bog od njegove smrti i uskrsnuća čini spasenjski događaj u prilog svim ljudima. Tu poruku žene trebaju prenijeti “njegovim učenicima” te poručiti da ih Uskrsnuli zove na susret u Galileji. Ovo ujedno znači da im oprašta kukavičluk iz vremena procesa. Matej tijekom Isusova mesijanskog djelovanja pokazuje kako učenici ne razumiju Isusa, do te mjere da je Isus pred polazak u Jeruzalem morao Petra oštro ukoriti zato što mu nije na pameti ono što je Božje nego što je ljudsko (usp. Mt 16,22-23), a svi su se razbježali kada je Isus bio uhićen (Mt 26,56). Matej u ovom izvještaju kaže da su žene žurno otrčale s groba te sa strahom i velikom radošću otrčale javiti njegovim učenicima. Odmah im se ukazao Uskrsnuli te ih pozdravio grčkim pozdravom: “Hairete – nastavite radovati se!” (što su naši prevoditelji prerekli sa “Zdravo!”) To znači da su povjerovale u vijest anđela pa će od njih, ostalih učenika i apostola nastati Crkva obraćenih Židova kojoj je ovaj evanđelist napisao svoje evanđelje. Preko njih zove Krist svoje apostole na susret u Galileji gdje će im dati veliki uskrsni mandat da njegovim učenicima čine sve narode. Crkva je zajednica onih kojima je Isus oprostio i koji se s radošću okupljaju oko uskrsnulog Krista, osobito u svojoj liturgiji.
U krsnoj službi uvijek se uzima obnova krsnih obećanja, makar se te noći ne krstio nijedan odrasli katekumen ili maleno dijete katoličkih roditelja. Crkveno učiteljstvo preporučuje da župnici organiziraju krštenje odraslih ili male djece u ovoj liturgijski vazmenog bdjenja. Time korizmena priprava dolazi do vrhunca, jer zajednica svjedoči pridruženje novih članova Kristu uskrsnulom i Crkvi. Katekumeni, kumovi i roditelji malenih kandidata za krštenje tada daju krsna obećanja. Odgovaraju na tri pitanja o spremnosti na moralni život u skladu s kršćanskom vjerom te na tri pitanja o prihvaćanju vjere Crkve. Kada nema krštenja, ova pitanja upravlja slavitelj prisutnim sudionicima koji su već kršteni. On zaključuje taj dio obreda prigodnom molitvom: “A svemogući Bog, Otac Gospodina našega Isusa Krista, koji nas je preporodio vodom i Duhom Svetim i koji nam je dao oproštenje grijeha, neka nas čuva svojom milošću u istome Kristu Gospodinu našemu za život vječni”. Zatim škropi krsnom vodom prisutne sudionike liturgijskog slavlja. Ova obnova krsnog saveza je novo i osobno opredjeljenje za Krista i Crkvu, nakon što su nas roditelji kao malene bebe dali krstiti i odgojili nas u svojoj vjeri. Tim novim prihvaćanjem krsne milosti mi završavamo svoj korizmeni duhovni hod, jer smo spremni dolaziti na liturgijska slavlja Crkve i živjeti u skladu s krsnom vjerom iz osobnog uvjerenja a ne samo zato što smo u vjeri odgojeni.
Euharistijska služba je vrhunac ove noćne liturgije, jer u njoj zaređeni služitelj Crkve posvećuje naše misne darove kruha i vina u tijelo i krv uskrsnulog Krista. Liturgijske smjernice traže da odrasli novokrštenici prinesu kruh i vino na toj misi. Zato što je to njihovo prvo sudjelovanje na cijelom liturgijskom slavlju. Dok su se spremali na krštenje, smjeli su biti na bogoslužju Riječi. Sada su primili sakramente krštenja i potvrde te bivaju prvi puta pripušteni euharistiji kao svetoj gozbi i žrtvi Crkve. Od njih se traži da od sada svake nedjelje sudjeluju na euharistiji kao vrhuncu vjerničkog tjedna, jer se na euharistiji Crkva očituje i izgrađuje. Papa Ivan Pavao II. kaže u svojoj enciklici da Crkva od euharistije živi. Ne budu li imali podršku kumova i cijele župne zajednice, novokrštenici bi se mogli zapustiti. Zato im je potrebna naša zajednička podrška.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Znadem li kada i gdje sam kršten na Krista i u Crkvu? 2. Podržavam li mlade vjernike i odrasle krštenike u redovnom sudjelovanju na misi?