OBRAĆENJE KAO OTVARANJE ZA NOVOST KOJU BOG SPREMA
Za evanđelje na drugu nedjelju došašća ove godine imamo propovijed Ivana Krstitelja kako ju je zabilježio sv. Matej. Pokornik Ivan dijeli na Jordanu hodočasnicima krštenje pokore te poziva: “Obratite se, jer se približilo kraljevstvo Božje!” Sv. Matej je zabilježio da točno istim riječima Isus počinje svoju propovjedničku službu. Tako Krstitelj i Isus traže korjenito obraćenje cijele osobe Bogu. Obojica na to pozivaju u znak priprave za novo razdoblje spasenja, kada će Boga Izraelova priznavati svi ljudi i sva stvorenja. Adventska liturgija zove nas na obraćenje kao pripravu za nešto novo što Bog sprema pojedinim osobama i cijeloj ljudskoj obitelji. Saberimo se i obnovimo vjeru u budućnost koju Bog sprema. Mi vjerujemo da postoji izlaz, da predstoji budućnost puna nade.
Prvo čitanje (Iz 11,1-10)
Ovo je propovijed proroka Izaije stanovnicima Judeje za vrijeme krize koju su prouzročili Asirci oko god. 734. pr. Kr. podjarmivši i opustošivši sjeverni i središnji dio Svete Zemlje. Nadahnut od Boga, prorok najavljuje da će Bog podići novoga Davida koji će uspješno voditi njegov narod. Ovaj idealni vođa naroda Božjega neće biti kralj ratnik. Bit će “naoružan” mudrošću i umnošću, savjetom i jakošću, znanjem i strahom Božjim. Pod njegovim vodstvom nastat će novo razdoblje mira i pravde ne samo za Izrael nego za sve narode. Tako je ovaj prorok pripravljao svoje sunarodnjake za novost koju Bog sprema. Mi kršćani u ovom idealnom vladaru ljudskih srdaca vidimo Krista Gospodina.
Drugo čitanje (Rim 15, 4-9)
U ovom odlomku Poslanice Rimljanima Pavao se obraća kršćanima poganskog i židovskog porijekla u istoj zajednici te traži da prihvaćaju jedni druge kao što je Krist prihvatio sve ljude na slavu Božju. Krist nas je po vjeri i krštenju obdario Duhom Svetim koji nam pomaže da otklanjamo unutarnje barijere što nas razdvajaju kao one koji su različiti po narodnosti, kulturi, dobi, položaju. Svjesni da Bog prihvaća sve ljude i zahvalni što podupire svakoga od nas kao različitoga, nastojmo prihvaćati jedni druge na slavu Božju.
“Obratite se, jer se približilo kraljevstvo nebesko” (Mt 3,1-12)
Ove nedjelje u našoj liturgiji pojavljuje se Ivan Krstitelj te će biti s nama i slijedeće nedjelje. On zove hodočasnike da u znak kajanja i spremnosti na obraćenje prime pokorničko krštenje te da se obrate. Matej ga predstavlja kao pokornika koji je imao odjeću od devine kože, kožnat pojas oko bokova, a hranio se pustinjskim skakavcima i divljim medom. Takvom odjećom i ishranom podsjeća Krstitelj na proroka Iliju, kako je prikazan u Drugoj knjizi o Samuelu 1,8. Ilija je također zvao na obraćenje u vrijeme totalnog otpada od vjere otaca. Svojim proročkim životom Krstitelj podsjeća hodočasnike na skori Božji zahvat u život i povijest naroda Božjega. Židovi onoga vremena vjerovali su da će se Ilija vratiti s neba te navijestiti dugo očekivanu obnovu Izraela kao kraljevstva Božjega. Matej ovim opisom hoće reći da se to očekivanje ispunja na Ivanu Krstitelju. U liku Krstitelja Matej čini da “Stari zavjet” dotiče “Novi zavjet”.
Krstitelj zove svoje slušatelje na obraćenje kako bi se otvorena srca i pameti susreli s nečim novim što Bog sprema: “Obratite se , jer približilo se kraljevstvo nebesko!” Matej se u svom grčkom ovdje poslužio imperativom metanoeite, što doslovno znači: “Nastavite mijenjati svoje misli i djela, mijenjajte svoj sustav vrednovanja i svoje ponašanje, odvraćajte se od nečega staroga i prianjajte uz nešto novo!” Kasnije će Matej istim riječima prikazati Isusovu nastupnu propovijed (Mt 4,17). Krstitelj i Isus zovu na promjenu u vrednovanju i ponašanju radi usklađivanja misli i djela s novim vrijednostima. Obojica zovu na obraćenje koje je otvaranje za nešto novo, za odlučnu intervenciju Božju.
Krstitelj u nastavku svoje propovijedi oštro oslovljava farizeje i saduceje koji su sačinjavali najutjecajnije skupine među Židovima onoga vremena. Iz radoznalosti su došli da Ivana vide i čuju, ali nisu prihvaćali obraćenje i obnovu radi skorog dolaska Mesije. Krstitelj se služi slikom vijače i gumna iz agrarnog društva onoga vremena. Vijača je bila drvena lopata kojom se bacala u zrak ovršena pšenica. Zrno je zbog težine padalo na tlo pred radnika, a pljevu je zbog lakoće vjetar rastjerivao dalje. Tako su obitelji sebi spremale potrebne zalihe pšenice ili ječma. Ivan kaže da će Mesija slično “pročistiti svoje gumno te žito skupiti u svoju žitnicu a pljevu spaliti ognjem neugasivim”. Ivan od svih traži akciju odmah te donošenje plodove dostojnih obraćenja. Ti vanjski plodovi su očitovanje unutarnjeg obraćenja i po njima se vjernici pripravljaju za budućnost koju Bog sprema.
U adventskoj liturgiji poziv na obraćenje je skretanje pozornosti na znakove Božje vladavine u ljudskoj povijesti i u našem osobnom životu. Obratiti se znači otvoriti se za divna djela koja Bog izvodi u ljudskoj zajednici ili ih sprema. Za ovu potrebu i svijest obraćenja molimo u zbornoj molitvi današnje mise: “Svemogući i milosrdni Bože, dok hitimo u susret tvome Sinu, daj da nas zemaljske obveze i brige ne smetu; nebeska mudrost tvoje riječi neka nas uvede u zajedništvo njegove sudbine”. U popričesnoj molimo da se u “svjetlu Božje mudrosti naučimo zemaljskim dobrima pravilno služiti, a za nebeskim težiti”. Obraćenje kao otvaranje za novost koju Bog sprema traži vjerničku mudrost u zemaljskom životu, mudrost da ne podlegnemo lažnoj sigurnosti zemaljskog blagostanja ali ni očaju koji bi nas mogao zahvatiti zbog osobnih nevolja i zla u svijetu.
Nakon terorističkih napada na trgovački centar u New Yorku 11. rujna 2001. svi živimo u globalnoj nesigurnosti, jer ne znamo kada nas može zadesiti nešto slično. Zbog globalizacije terora i nasilja dio smo svijeta koji čeka i strahuje. U ovoj liturgiji molimo svjetlo i snagu da nas doživljeno ili prijeteće zlo ne spriječi u nadi za bolju budućnost koju Bog sprema svakome od nas i cijeloj ljudskoj zajednici. Neka nas tama ljudskih promašaja i grijeha ne spriječi da budemo vizionari koji Boga traže i nalaze.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Pod obraćenjem obično mislimo da je to odustajanje od nečega što činimo ili želimo a današnja liturgija govori da je obraćenje otvaranje novost koju Bog sprema – kakvo obraćenje meni treba? 2. Jesam li zahvalan Bogu što imam budućnost kao pojedinac i kao član zajednice?
MOLITVA VJERNIKA NA DRUGU NEDJELJU ADVENTA U GODINI A
Svećenik:
Razmatrali smo o Krstiteljevu pozivu na obraćenje. Ponizno priznajući da nam je obraćenje potrebno, uputimo sada svoje zajedničke prošnje.
Čitač:
- Za župe u našoj biskupiji: da odrasli vjernici živeći svoje krštenje budu djeci i mladima glasnici Kristova dolaska, molimo te…
- Za pripadnike različitih naroda i kultura: da prihvaćaju jedni druge kao što Bog prihvaća svakog pojedince i sve zajednice, molimo te…
- Za upravitelje naroda i država: da ih u obavljanju njihove službe obdariš duhom mudrosti i umnosti, duhom savjeta i jakosti, duhom znanja i straha Gospodnjeg, molimo te…
- Za kršćane različitih Crkava: da budu bliži Kristu Gospodinu a time i jedni drugima, molimo te…
- Za siromahe, bolesne i rubne: da dožive ljubav, utjehu i pomoć onih koji ih okružuju, molimo te….
- Za sve vjerne mrtve: da ih Krist proslavljeni patnik dovede u Očevu prisutnost, molimo te…
Svećenik:
Gospodine Bože, zoveš nas na obraćenje zato što je tvoje kraljevstvo na dohvatu po Isusu, tvome Sinu i našem bratu. Daj da uvijek budemo spremni na novost koju nam spremaš kao pojedincima i kao članovima ljudske zajednice. Jer ti živiš i kraljuješ uvijeke vjekova.