JOSIP I MARIJA PRED BOŽJIM PLANOM O EMANUELU
Središnji likovi u današnjoj liturgiji su Josip i Marija koji kao vjernici stavljaju u pokret Božji plan o Emanuelu. Josipa anđeo oslovljava u snu kao “sina Davidova” te mu prenosi Božji poziv da ostane uz trudnu Mariju, prihvati zakonsko očinstvo nad njezinim sinom i tako ga uvrsti u lozu Davidovu iz koje ima doći obećani Mesija, nazvan Emanuel, zbog poslanja koje će vršiti. Bog povjerava budućega Mesiju i njegovu Majku brizi muškarca s biblijskom vjerom koji je uzor ljubavi i milosrđa, a te duhovne vrijednosti Emanuel će naviještati i uprisutnjivati.
Prvo čitanje (Iz 7,10-14)
Ovo je Izaijino proročanstvo o budućem kralju iz loze Davidove, izrečeno u Jeruzalemu oko god. 735. pr. Kr., u vrijeme saveza dvojice susjednih vladara koji su se udružili protiv nadmoćne Asirije te jeruzalemskog kralja Ahaza prisiljavali da im se pridruži u pobuni protiv asirskog vrhovništva. Izaija je savjetovao mladom kralju iz loze Davidove da se ne pridruži toj pobuni, jer bi mogao izazvati osvetu Asiraca te dovesti u opasnost svoju malu državicu i sveti grad, ali ni da šalje izaslanstvo Asircima koji bi ga obranili, jer će Bog čuvati sveti grad . Kralj je odbacio prorokov savjet te ipak poslao izaslanstvo u Asiriju. U takvim povijesnim okolnostima Izaija je najavio da će sigurnost i mir doći po jednoj mladoj ženi i njezinu sinu, budućem kralju s imenom Emanuel. On će biti trajni znak Božje naklonosti prema ljudima. Mi kršćani vjerujemo da je ovo proročanstvo ispunjeno na djevičanskoj Majci Mariji i njezinu sinu Isusu.
Drugo čitanje (Rim 1,1-7)
Ovo je početak Pavlove poslanice Rimljanima u kojoj je predstavio svoje evanđelje zajednici obraćenih pogana u glavnom gradu države. U naslovu i pozdravnoj formuli Pavao se predstavlja kao apostol pogana sa zadatkom da naviješta evanđelje o Isusu Kristu koji je “Davidov potomak po tijelu”, ali i Sin Božji zato što ga je Bog Otac, snagom Duha Svetoga, uskrisio od mrtvih. U ovom odlomku, koji je pisan god. 58., imamo najstariji pisani podatak o vjeri prve Crkve da je Isus Davidov potomak i zato Mesija na kojem su ispunjena obećanja Božja o Davidovu potomku. Kako su prvi kršćani vjerovali da je Marija djevičanska Majka, to je značilo da Isus po Josipu dobiva pravo na uključivanje u mesijansko rodoslovlje iz loze Davidove.
“Josipe, sine Davidov” (Mt 1,18-24)
Današnja čitanja i misne molitve govore o Majci Mesije po kojoj je Emanuel postao dijete u jednoj židovskoj obitelji. Veličanstvena je darovna molitva: “Gospodine, svojim si Duhom u krilu blažene Djevice Marije sazdao čovještvo svoga Sina. Molimo te, tim istim Duhom, posveti i darove na našem oltaru!” U ovoj liturgijskoj godini čitamo iz Evanđelja po Mateju, a na današnju nedjelju događaj “navještenja Josipu”, kako ga zovu bibličari (u Lk 1,26-38 imamo navještenje Mariji!). U događajima Isusova djetinjstva Matej je učinio Josipa središnjim likom, zato što je on iz loze Davidove te Marijina sina kao zakonski otac uvodi u tu lozu. On je zaštitinik Mesije i njegove Majke.
Primivši u snu potvrdu da je Marija zatrudnila na čudesan način te poziv da bude zaštitnik i skrbnik svete Majke i njezina Sina, Josip se svojom biblijskom vjerom otvara za Božji plan o Emanuelu. U Palestini prvoga stoljeća, mladić je pred ženidbu s odabranom djevojkom sklapao ugovor s njezinim roditeljima. Nakon zaruka, a ponekad i nakon vjenčanja, zaručnica ili mlada supruga nastavljala je živjeti sa svojim roditeljima, dok njezin muž ne stvori mogućnosti izdržavati je u zasebnom domaćinstvu ili u kući svojih roditelja. U ovom međurazdoblju Marija je zatrudnjela po Duhu Svetom te je Josipu morala objasniti kako je došlo do te trudnoće, računajući na njegovu vjeru. Josip je shvatio da Bog Mariju zove na posebnu zadaću, nije se osjećao zaduženim za sudbinu mlade majke i njezina djeteta i zato je odlučio povući se. Kao vjerni ali i milosrdni Židov nije htio Mariju izlagati svim odredbama židovskog Zakona o rastavi parova. Dok je smišljao tiho povlačenje, bez sudskog procesa, Bog mu po anđelu šalje poziv u snu. Prema našem službenom prijevodu, anđeo potvrđuje ono što je Marija kazala Josipu: “Ono što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga!” (Stari prijevodi imali su “jer je…”, kao da je Josip posumnjao u Marijino poštenje, što je gramatički moguće ali manje vjerojatno). Uz poziv Josipu da ostane uz Majku i Dijete, anđeo mu napominje da Marijinu Sinu treba kao glava obitelji dati ime “Emanuel”. Time anđeo traži od Josipa da stavi u pokret Božji plan o Emanuelu iz loze Davidove, najavljuje da je Marijin Sin obećani Mesija.
Josip postupa prema anđelovoj uputi: uzima Mariju u svoje domaćinstvo tako da su oni pred rodbinom te vjerskom i građanskom zajednicom zakoniti bračni par. Čineći to, Josip omogućuje da Marijin Sin bude Emanuel – Bog s nama – koji ispunja Izaijino proročanstvo. Ovim Matej hoće reći da su Josip i Marija pozvani staviti u pokret Božji plan o obećanom Emanuelu koji će biti trajni znak Božje prisutnosti među ljudima. Josip je s velikom poniznošću, ali i muževnom hrabrošću prihvatio poziv za koji ga je Bog odabrao, iako se smatrao nedoraslim da bude smatran ocem djeteta koje dolazi od Boga i s kojim Bog ima posebne planove. Josip je igrao važnu ulogu u događajima Isusova rođenja u Betlehemu, zatim bijega u Egipat ispred Herodova bijesa i povratka u Svetu zemlju te nastanjenja svete obitelji u Nazaretu. Bio je pouzdani i vjerni sluga koji se ljubavlju muža i oca brinuo za djevičansku majku i njezina sina. Nenametljivi, ali prisutni muškarac!
Na Josipu je veličanstveno što se s vjerom otvorio za Božji plan o Mariji i Isusu. Evanđelisti nisu zabilježili da je išta rekao, ali su ga prikazali kao Božjeg suradnika i čuvara svete obitelji. Događaji spasenja u kojima je igrao presudnu ulogu otkrivaju ga kao muškarca poslušnog riječi Božjoj. Bio je skroviti muškarac koji se s ljubavlju brinuo za svoju mladu ženu i radosno promatrao kako Isus raste u dobi i mudrosti. Nije mu sve bilo odmah jasno. Kao svi drugi ljudi, Josip je imao trenutke sumnje, zbunjenosti i tjeskobe. Vjernost Božjem pozivu tražila je podnošenje teškoća i sučeljavanje s nesigurnošću, ali je on kao vjernik sazrijevao u teškoćama života, zahvalan Bogu za dobro koje može činiti Mariji i Isusu. Pouzdanje u Božju providnost omogućilo je Josipu da uđe u život Marije i Isusa te da oni uđu u njegov život. Ovom vjerniku punom razumijevanja i milosrđa Bog je povjerio Emanuela koji će naviještati ljubav Božju prema svima. Josipov primjer potiče nas da ponizno i hrabro obavljamo svoje ljudsko i vjerničko poslanje, a današnja nas liturgija nadahnjuje da važne odluke u životu donosimo na temelju vjere.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Trudim li se otkrivati i ispunjavati Božji plan o meni, mojoj obitelji i sredini u kojoj živim? 2. Stvaram li odluke nadahnute vjerom?
MOLITVA VJERNIKA NA 4. NEDJELJU ADVENTA U GODINI A
Svećenik:
Prisutnost Božja među nama ljudima očituje se u dolasku Isusa, našega Spasitelja. S pouzdanjem iznesimo pred Boga svoje zajedničke prošnje.
Čitač:
- Za crkvene pastire u našoj biskupiji, našem narodu i diljem svijeta: da budu znak milosrdne Božje prisutnosti u svijetu, molimo te…
- Za sve koji traže zvanje gdje će Božji plan ispunjavati i biti zadovoljni: da u vjeri poput Josipove Božji poziv traže i prihvaćaju, molimo te…
- Za osobe u braku i mlade koji se na brak spremaju: da poput Marije i Josipa svoju ljubav i partnerstvo grade na Božjoj riječi, molimo te…
- Za bolesnike i nemoćne u našoj sredini: da dožive Božju dobrotu u brizi onih koji ih dvore, molimo te…
- Za pokojnike iz naših obitelji i svih župa naše biskupije: da u sretnoj vječnosti uživaju u Božjoj blizini, molimo te…
Svećenik:
Oče nebeski, pratiš nas dok kao pojedinci i zajednica putujemo ovom zemljom. Poput Marije i Josipa, mi čeznemo za dolaskom tvoga Sina u naše živote. Usliši prošnje svoga naroda koji živi u očekivanju. To te molimo po Kristu našem Gospodinu. Amen.