RODIO SE MIROTVORAC I SPASITELJ SVIH LJUDI
“Bože, ti si ovu presvetu noć obasjao pravim svjetlom, Isusom Kristom. Mi smo na zemlji upoznali otajstvo svjetla: daj nam u nebu uživati njegovu radost!” Tako zbornom molitvom svećenik predvoditelj slavlja sažima otajstvo božićne noći: radio se Dječak koji je svjetlo svijeta. Anđeli su ga pastirima predstavili kao obećanog Mesiju iz loze Davidove, kao Evanđelje, Spasitelja, Krista i Gospodina. Tom zgodom pjevali su: “Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!” Slavimo rođenje sveopćeg Spasitelja i tu radost dijelimo jedni s drugima želeći si sretan Božić.
Prvo čitanje (Iz 9,1-3.5-6)
Poglavlja 6. do 12. u Knjizi Izaijinoj zovu se “Knjiga o Emanuelu”, jer sadrže prorokove propovijedi o idealnom vladaru Emanuelu koji će osloboditi svoj porobljeni narod te pravedno njime vladati. Na ponoćki imamo za prvo čitanje odlomak o rođenju Emanuela. Rodit će se dječak na čijim plećima počiva vlast a ime će mu značiti “Knez mira”. Mi kršćani vjerujemo da je taj idealni i duhovni vladar Isus koji je po poočimu Josipu iz Davidove kraljevske loze i rađa se u Davidovu gradu Betlehemu.
Drugo čitanje (Tit 2,11-14)
Uzeto je iz Poslanice Timoteju koji je bio starješina kršćanske zajednice na Kreti. Pavao traži od svog duhovnog učenika da sve krštenike pouči o dubokom značenju utjelovljenja Krista, Sina Božjega. U njemu se vidljivo pojavila Božja milost. Kao savršeni čovjek, Isus nas nadahnjuje da živimo “razumno, pravedno i pobožno” u svom vremenu. Tako svoj život temeljimo na ispravnim odnosima prema Bogu, bližnjima i samome sebi.
Sveopći mirotvorac i Spasitelj (Lk 2,1-14)
Za evanđelje ponoćke imamo Lukin izvještaj o rođenju Isusa u Betlehemu za vrijeme rimskog cara Augusta i židovskog kralja Heroda koji je bio podložan velikom gospodaru u Rimu (usp. Lk 1,5; 2,1). Izvještaj ima tri manje cjeline: 1.) okolnosti Isusova rođenja u Betrlehemu (r. 1-5); 2.) sam događaj rođenja (r. 5-7); 3.) najava Dječakova rođenja pastirima i njihova reakcija (r. 8-14). Luka je rođenje Isusa u Betlehemu povezao s državnom naredbom o popisu pučanstva u Svetoj zemlji. Naredbu je izdao car August za rimsku pokrajinu Judeju. Zbog opasnosti od pobune popis se provodio u različito vrijeme po pojedinim pokrajinama, jer je država tražila da domaćini prijave svoje posjede i prihode te da svoje odrasle sinove upišu među vojne obveznike. Josip i Marija zbog popisa odlaze u Betlehem kao mjesto Josipova porijekla, a kako je popis bio najavljivan godinu dana unaprijed, oni su morali na vrijeme krenuti.
Luka pokazuje kako prividno neznatna žena rađa prividno nevažnog sina u državi cara koji popisom pučanstva pokušava kontrolirati prihode svojih državljana i njihove mladiće novačiti u svoju vojsku. Spominjući rimskog vladara za vrijeme kojega se Isus rodio, Luka pokazuje kako je taj profani vladar nehotice izvršio Božji plan, jer se snagom njegove naredbe Potomak Davidov rađa u gradu Davidovu. August je vladao 41 godinu, od 27. pr. Kr. do 14. po Kr. U Lukino doba, Augustova vladavina smatrana je razdobljem mira i prosperiteta, jer je on okončao sve pobune te pomoću rimske vojske nametnuo sveopći mir. U njegovu čast senat je u Rimu dao podići oltar nazvan pax Augusta – uzvišeni mir, Augustov mir. U istočnim pokrajinama carstva, među koje su spadale Sirija i Judeja, August je slavljen kao “spasitelj” i “bog”, a pronađeni su i brojni arheološki natpisi na grčkom koji ga nazivaju “spasitelj svega svijeta”.
Skromne okolnosti u kojima se Isus rodio za Luku su kontrast u odnosu na rimskog cara, ali kontrast od Boga uplaniran. Dječak rođen u vrijeme Augustova mira bit će na kraju svoga mesijanskog djelovanja pozdravljen kao “Kralj, onaj koji dolazi u ime Gospodnje”, a plod njegova djelovanja bit će “na nebu mir, slava na visinama” (Lk 19,38). Luki je važno da se Isus rađa “u gradu Davidovu” (r. 4 i 11). On time povezuje Isusa s Davidom koji je u Betlehemu čuvao stado svoga oca prije nego ga je Bog odredio za kralja nad Izraelom. Anđeli dječaka Isusa najprije najavljuju pastirima, a u agrarnom društvu onog vremena pastiri su bili smatrani nižim slojem. Oni su prethodnica siromaha i rubnih kojima će Isus biti posebno naklonjen tijekom svoga mesijanskog djelovanja, jer će im svojim postupcima pokazivati da je Bogu do njih posebno stalo.
Isusovo rođenje anđeli najavljuju kao evanđelje – radosnu vijest, jer je on Spasitelj, Krist i Gospodin. Već u jaslama, kao nemoćno dijete. Pozivaju pastire i nas vjernike svih vremena da pjevamo hvalu Bogu: “Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!” Ovdje su “slava Bogu” i “mir ljudima” pojmovi koji se dopunjaju. Bog se proslavlja tako što Isus donosi mir svima ljudima, a mir u biblijskom smislu riječi znači cjelovitost, unutarnju stabilnost i sreću te zaštitu od vanjske ugroženosti. Po svome utjelovljenom Sinu Bog je zauvijek zavolio Isusovu ljudsku braću i sestre te im nudi pravedni i životni mir. Naš stari prijevod, preuziman iz Jeronimove Vulgate glasio je: “Mir ljudima dobre volje”. Luka je uporabiogrčku riječ eudokia koja znači dobru volju ili naklonost, ali to nije dobra volja ljudi jednih prema drugima, niti dobra volja kao nužno raspoloženje za primanje mira, moralno raspoloženje u ljudima. To je Božja naklonost, Božja dobra volja prema svima ljudima kao sinovima i kćerima u jedincatom Sinu. U Isusu je Bog zauvijek zavolio ljude, jer će on biti istinski poslušan svome nebeskom Ocu te ljubiti sve ljude; mirit će ljude s Bogom i jedne s drugim. Proglasit će djecom Božjom prave mirotvorce poistovjećujući se sa svima koji mir donose i čuvaju. On je sveopći mirotvorac i univerzalni Spasitelj. Za opreku od nametnutog rimskog mira, koji su uspostavljali i čuvali generali, Isus univerzalni mirotvorac preobražava ljude iznutra; otvara ih za Boga i jedne za druge; čini da jedni druge prihvaćaju kao braća i sestre u znak poniznog i zahvalnog prihvaćanja vlastite ovisnosti o Bogu. To slavimo u božićnoj noći i cijeloj božićnoj osmini. To mislimo kad jedni drugima pišemo pred Božić ili kad jedni drugima uz stisak ruke želimo sretan Božić.
Pitanja za tiho razmiüljanje: 1.) Vjerujem li da je u Isusu Božja naklonost prema ljudima trajna i neopoziva? 2.) Uočavam li posebnu naklonost Božju prema neznatnim i običnim osobama?
MOLITVA VJERNIKA NA BOŽIĆNOJ PONOĆKI
Svećenik:
Sabrani kao Božja obitelj u slavljenju rođenja Isusa, mirotvorca i sveopćeg Spasitelja, uputimo svoje prošnje Ocu zahvaljujući za dar Isusa koji je njegov Sin i brat svih nas.
Čitač:
- Da Crkva širi Kristovu poruku mira donoseći svjetlo i nadu svima koji prebivaju u tami, molimo te…
- Da poglavare država i vršitelje odgovornih služba u društvu obdariš nesebičnom
mudrošću u obavljanju njihove službe za mir i dobro svih građana, molimo te…
- Da djeca i mladi doživljavaju radost ljubavi Božje u primjeru svojih roditelja i učitelja, molimo te…
- Da siromasima, bolesnima i onima koji ovih dana ne mogu biti sa svojim obiteljima udijeliš svoj mir i utjehu, molimo te…
- Da nama ovdje sabranima, našim obiteljima, sunarodnjacima i sugrađanima udijeliš radost i mir, jer si po svome utjelovljenom Sinu stalno prisutan među nama, molimo te…
- Da naše pokojnike i sve koji su umrli tokom ove godine primiš u svoje kraljevstvo, molimo te …
Svećenik:
Nebeski Oče, poslao si svoga Sina u povijesni svijet da bude Spasitelj svih ljudi. Zahvaljujemo Ti za darove mira i ljubavi koje nam Isus donosi i molimo te da neprestano živimo u tvojoj prisutnosti. Koji živiš i kraljuješ uvijeke vjekova.