U OBITELJI UČIMO BITI SOLIDARNI I ODGOVORNI
U nedjelju nakon Božića slavimo blagdan Sv. Obitelji Isusa, Marije i Josipa koji je uveden koncem 19. st. kao nadahnuće vjerničkim obiteljima u industrijaliziranom društvu. Ovaj nas blagdan podsjeća da se Spasitelj rodio u ljudskoj obitelji te da se razvio u odraslu osobu, sposobnu za vlastitu životnu zadaću, zahvaljujući brižnoj ljubavi Marije i Josipa. Liturgija nas zove da po uzoru na Isusa, Mariju i Josipa otkrijemo svoje obitelji kao škole odrastanja, oproštenja i razumijevanja gdje učimo ljubiti i bezrezervno druge prihvaćati. Dok se spremamo da proslavimo svoj tjedni susret s Bogom i s vjerničkom braćom i sestrama, sjetimo se što smo sagriješili protiv vlastite obitelji i obitelji drugih te zamolimo od Boga oproštenje.
Prvo čitanje (Sir 3,2-6.12-14)
Uzeto je iz Knjige Sirahove koja sadrži savjete o življenju pred Bogom, prisutnim u povijesti svijeta i svake obitelji. U ovom odlomku govori nadahnuti mudrac o odnosu odrasle djece prema nemoćnim i senilnim roditeljima. Dok su djeca malena, dužna su roditelje slušati, ali odrasli sinovi i kćeri poštuju svoje roditelje tako da se za njih brinu u njihovoj starosti i nemoći. Bog blagoslivlja rad i život odrasle djece ako skrbe za svoje nemoćne roditelje te ako su strpljivi prema njima, makar posenilili.
Drugo čitanje (Kol 3,12-21)
Zajednicu kršćana u gradu Kolose s grčkom kulturom u Maloj Aziji mučila je filozofska struja zvana gnosticizam prema kojoj je znanje važnije od ponašanja i vjere. Pavao piše tim kršćanima i nama danas da je Krist slika Boga nevidljivoga i Prvorođenac svakog stvorenja. Svi mi koji smo pridruženi Kristu po krsnoj vjeri, trebamo se obući u strpljivost, blagost i posebno opraštanje unutar vlastitih obitelji. “Biti u Gospodinu” donosi milost i dužnost novih odnosa u obitelji.
“Anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu” (Mt 2,13-15.19-23)
Evanđelje nam govori o prisilnom boravku Sv. Obitelji u tuđoj zemlji. Sv. Obitelj prilikom povratka iz Egipta nastanila se u Nazaretu zato što je Judejom vladao okrutni Herodov sin Arhelaj koji je ubrzo nakon preuzimanja službe dao razapeti oko 2000 odraslih podanika zato što su podržali delegaciju Židova koja je caru Augustu u Rimu tužila ovog okrutnog vladara Judeje koji je bio podložnik Rima. Pogledajmo najprije povijesne prilike u kojima su Josip i Marija s dječakom Isusom morali bježati iz vlastite domovine. Herod je bio vazalni kralj Svete Zemlje od 37. do 4. god. pr. Kr, ovisan od cara Augusta u Rimu kao vrhovnog gospodara. Bio je sposoban vladar u gospodarskim i vojnim pothvatima, ali veoma okrutan prema vlastitim podložnicima. Progonio je pojedince i skupine koje bi se eventualno mogle pobuniti te mu postati takmaci. Njegova žena Marijamna, inače židovska princeza, bila je lažno optužena da ga kani otrovati. Herod ju je dao ubiti god. 29.pr. Kr. Sljedeće godine ubio je svoju punicu Aleksandru zato što je bila optužena da sprema intrige unutar njegove kraljevske obitelji. U proljeće god. 7. pr. Kr. ubio je svoja dva sina, Aleskandra i Aristobula, koji su bili lažno optuženi da spremaju atentat na svoga oca uz želju da se domognu njegove vlasti. Dok je bio na samrtnoj postelji, strpao je u zatvor svoga sina Antipatra koji se smatrao zakonskim nasljednikom očeva prijestolja te počeo neke političke reforme dok mu je otac bio još na životu. Četiri dana prije nego je sam umro, Herod je dao pogubiti ovoga sina, jer mu je dojavljeno da Antipater kani ubrzati očevu smrt. Sve ovo znademo o Herodu iz djela Josipa Flavija, židovskog povjesničara koji je pisao na grčkom (oko 38.-100. po Kr.).
God. 7. pr. Kr. došli su u Jeruzalem strani zvjedoznanci, slijedeći neobično svjetlo na nebu koje im je bilo protumačeno kao najava rođenja novoga kralja u Svetoj zemlji. Herod se osjetio ugroženim i zato je preko židovskih teologa uputio strane intelektualce u Betlehem, a sam je odlučio likvidirati novoga takmaca. Kad se putnici nisu vratili u predviđenom roku, Herod je dao pogubiti dječake Betlehema od dvije godine na niže. Matej je taj okrutni događaj tako prikazao da podsjeća na faraonovo ubijanje židovskih dječaka u Egiptu, kako je to opisao u Izl 1,15-22. Na poticaj anđela, Josip je Mariju i Isusa odveo u Egipat kako bi im spasio život. Sveta obitelj proživljava iskustvo Židova koji su izašli iz egipatskog ropstva. Oni jesu bili privremeno sklonjeni u zemlju koja im je pružila sigurnost, a pri povratku su oni novi Izrael koji se vraća iz Egipta.
Isus, Marija i Josip proživljavaju iskustvo svih izbjeglica i prognanika. Kao nevine osobe, silom napuštaju domovinu da ne bi postali žrtva socijalnih sukoba i nereda u svojoj zemlji. Josip i Marija strahuju za život dječaka Isusa i zato bježe. Iskustvom bijega i traženja mogućnosti za življenje od vlastitog rada, Marija i Josip još su se više zbližili. Na ovaj blagdan sjećamo se stotina tisuća ljudi iz vlastite domovine i drugih zemalja svijeta koji su morali bježati ili tražiti mogućnost zarade. Sjetimo se i onih koji su se vratili u svoj dom, ali su manjina među nacionalnom ili regijskom većinom koja ih poprijeko gleda, ne da im mogućnost rada ili školovanja djece. Blagdan Sv. Obitelji poziva nas na solidarnost unutra vlastitih obitelji, ali i na solidarnost s obiteljima selilaca i doseljenika.
Josip, Marija i Isus su obitelj s brigama i radostima kao i druge obitelji koje se suočavaju s krizama i opasnostima. Oni su nam uzor da u svojim obiteljima zajedno dijelimo radosti zajedništva te muke oskudice ili opasnosti. Katekizam Katoličke crkve uči da je obitelj osnovna ćelija Crkve i društva te svetište vjerske i društvene zajednice. Članovi obitelji jedni drugima očituju ljubav Božju tako što se podržavaju u dobru i zlu, što jedni druge vole bez računice i nesebično. Zato su bračni partneri jedno drugom te roditelji djeca i djeca roditeljima svjedoci Božje ljubavi. U božićno vrijeme slavimo očitovanje ljubavi Božje prema ljudima u utjelovljenom Sinu Božjem koji se “ušatorio među nama”, kako kaže sv. Ivan. Ljubav u svakoj dobroj obitelji (a mi kršćani nemamo monopol na takvu ljubav!) je potpuno nesebična, bezgranična i bezuvjetna, u dobru i u zlu. Blagdan Sv. Obitelji zove nas da otkrijemo vrijednost vlastitih obitelji kao svetišta opraštanja i razumijevanja, kao sigurna mjesta gdje smo prihvaćeni i spremni na prihvaćanje. Obitelj je također prva škola stjecanja socijalnih vrlina koje su nam potrebne da urastemo u društvo, narod, državu. U obiteljskom zajedništvu od djetinjstva učimo moralne vrijednosti, ispravan stav prema Bogu i bližnjima te konstruktivno se služiti vlastitom slobodom. Obitelji s ljubavlju odgajaju svoje male i velike, mlade i stare za solidarnost i zajedničku odgovornost (KKC 2207; 2224).
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Je li moja ljubav prema bračnom partneru, djeci i starijima u obitelji nesebična, bezgranična i bezuvjetna? 2. Kako iskazujem solidarnost prema raseljenima i izbjeglicama koje susrećem?
MOLITVA VJERNIKA NA BLAGDAN SV. OBITELJI U GODINI A
Svećenik:
Slaveći zahvalno blagdan Sv. Obitelji Isusa, Marije i Josipa, uputimo Bogu svoje prošnje za naše obitelji i obitelji svega svijeta.
Čitač:
- Za pastira Crkve, papu, biskupe i svećenike: da po zagovoru i uzoru Marije i Josipa požrtvovno vode one koji su im povjereni, molimo te…
- Za obitelji naše župe, biskupije i naroda: da naši domovi budu mjesta gdje s ostalima slobodno dijelimo svoje teškoće i tjeskobe, nade i strahove, radosti i žalosti, molimo te…
- Za roditelje te djedove i bake nas odraslih: da im kroz sve godine koje im je Gospodin dodijelio pružamo dužnu skrb i poštovanje, molimo te…
- Za roditelje koji su udovci ili ih je bračni partner napustio: da im u zadaći podizanja djece pomažu društvene i crkvene ustanove, molimo te…
- Za obitelji čiji hranitelji su bez dovoljne ili ikakve zarade: da im pomažu pojedinci i ustanove koje imaju dovoljno materijalnih dobara, molimo te…
- Za naše pokojne djedove, bake, roditelje i rođake: da im udijeliš vječnu nagradu koju je Krist obećao tvojim vjernim slugama i službenicama, molimo te…
Svećenik:
Oče nebeski, ti poznaješ naše misli i naše želje. Ojačaj veze ljubavi u našim obiteljima da te odanije časte te da spremnije služe jedni drugima i svima potrebnima. Jer ti živiš i kraljuješ uvijeke vjekova.