ISUS PODLOŽAN BOGU POČINJE MESIJANSKO DJELOVANJE
U nedjelju nakon Bogojavljenja slavimo blagdan krštenja Gospodinova. To je spomen na događaj kada je Isus na rijeci Jordanu predstavljen kao Božji Pomazanik i Očev ljubljeni Sin zato što se podvrgnuo pokorničkom obredu krštenja na početku svoga mesijanskog djelovanja te pdržao sve koji su hodočašćem u pustinju pokazali potrebu i spremnost na obraćenje. U ovoj liturgijskoj godini za evanđelje imamo Matejev izvještaj o događaju Isusova krštenja. Prema Mateju Krstitelju, koji prepoznaje Isusa te pokušava odvratiti ga od tog pokorničnog čina, Isus odgovara: “Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!”
Prvo čitanje (Iz 42,1-4.6-7)
Ovo je prva pjesma o Sluzi Božjem iz Knjige Izaijine, poziv Sluzi na proročko djelovanje. U ovoj pjesmi Bog poziva svoga izabranika da donosi pravdu poganskim narodima, ali tiho i obazrivo. Bog naziva ovoga Slugu svojim miljenikom zato što je spreman prihvatiti poniženje i nasilnu smrt kao sastavni dio svoga poslanja. Ovaj skroviti Sluga je starozavjetna slika Isusa iz današnjeg evanđelja.
Drugo čitanje (Dj 10,34-38)
Ovo je dio Petrova govora ukućanima rimskog časnika Kornelija u Cezareji. Čudesno doveden u kuću poganina koji već vjeruje u Boga Biblije, Petar oduševljeno izjavljuje da Bog nije pristran te da nudi spasenje po Kristu Isusu također pripadnicima poganskih naroda. Petar tumači da je prigodom krštenja na Jordanu Isus bio “pomazan” Duhom Svetim (= uveden u službu) a zatim je prošao Palestinom čineći dobro i ozdravljajući bolesne. Taj Isus je pogubljen na križu a Bog ga je uskrisio. On je evanđelje i mir svima narodima.
“Dolikuje da ispunimo svu pravednost!” (Mt 3,13-17)
Za razumijevanje Isusova krštenja potrebno je prisjetiti se obrednih pranja kod Židova Isusova vremena. Ovo obredno pranje događa se u okviru pokorničkog pokreta Ivana Krstitelja koji zove na obraćenje i kajanje jer se približio novi Božji zahvat po skorom nastupu Mesije. Ivanovo (i naše sakramentalno) krštenje u Novome zavjetu predstavljeno je grčkim glagolom baptizo koji znači “uroniti radi pranja, oprati”. Iz simbolskog značenja vode kao izvora čistoće i života dobivalo je kod Židova Isusova vremena značenje obredno pranje vodom, pa također Ivanovo pokorničko krštenje. Prema Starome zavjetu, kada bolesnici i ostali vjernici na Božju odredbu upotrebljavaju vodu da se očiste ili da ozdrave, voda donosi obrednu čistoću ali također unutarnje oproštenje. Obredno pranje bilo je najavljeno za mesijansko vrijeme. Tako su neki proroci naviještali da će potpuno unutarnje oproštenje doći samo u posljednja vremena: “U onaj dan otvorit će se izvor domu Davidovu i Jeruzalemcima da se operu od grijeha i nečistoće” (Zah 13,1). Ezekiel je duhovno čišćenje pomoću vode povezao s darom Duha Svetoga. On najavljuje u Božje ime: “Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa” (Ez 36,25-26). Ovo je prorok govorio sunarodnjacima u babilonskom sužanjstvu s kojima je osjećao potrebu duhovnog čišćenja. U Isusovo vrijeme postojali su u Palestini i dijaspori prozeliti, to jest pripadnici poganskih naroda koji su, poput Kornelijevih ukućana iz današnjeg drugog čitanja, povjerovali u Boga jedinoga te se željeli pridružiti zajednici židovskih vjernika. Od njih se tražilo da prođu kroz krštenje inicijacije a zatim da muškarci pristanu na obrezanje te da svi kao obraćenici počnu prakticirati vjerničko ćudoređe u skladu s Božjim zapovijedima. Ovo krštenje imalo je smisao definitivnog pridruženja vjerničkoj zajednici i duhovne obnove.
Slično krštenje obavljao je Ivan Krstitelj te je pri tome zvao na obraćenje i najavljivao nastup kraljevstva Božjega. Njegovo krštenje nije bilo obred ritualnog pranja koji bi pojedini vjernik ponavljao više puta, nego odlučni korak, sličan krštenju prozelita koji su željeli prihvatiti vjeru Židova. Prije takvog pokorničkog krštenja hodočasnici su se javno kajali za svoje grijehe a Ivan ih pratio u vodu rijeke Jordana u znak da Bog prihvaća njihovo kajanje. Kristelj je sam pokoru činio i na to ljude zvao, a također se posvećivao dubljoj molitvi i na to zvao svoje krštenike.
Tako je jednoga dana došao Isus da podrži Krstiteljev pokornički pokret i sam zatražio pokorničko krštenje. Sveti Matej, pri izvještavanju o ovome daje dojam da se njegova zajednica neugodno osjećala zbog ovog događaja u životu Mesije. Zašto je Isus primio Ivanovo krštenje, kad nije imao grijeha i zato nije trebao pokoru? To se odražava u Ivanovu pokušaju da odbije krstiti Isusa. Tek kad Isus istakne da obojica trebaju “ispuniti svu pravednost”, Ivan pristaje i dijeli mu pokorničko krštenje. Prema vjeri prvih kršćana, na krštenju je objavljeno da je Isus obećani Mesija. To je bilo javno predstavljanje Stolara iz Nazareta na početku njegova novog, mesijanskog djelovanja. Isus je međutim tom zgodom bio predstavljen riječima o Sluzi Patniku iz Knjige Izaijine: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!” Matej ovdje citira Septuagintin prijevod prve pjesme o Sluzi koju smo imali za prvo čitanje: “Evo Sluge mojeg koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje!” – Ondašnjim povijesnim slušateljima to je trebalo značiti: Isus je Mesija, ali ne politički vođa koji bi trebao svoj narod povesti u ustanku protiv rimske okupacije. On je Mesija poput Sluge Patnika iz Knjige Izaijine: prorok koji je spreman prvenstveno vršiti volju Božju. Isus je Mesija kojega čeka osporavanje i odbacivanje, kao i Slugu Patnika prema ostalim pjesmama u Izaijinoj knjizi. Kad od Ivana traži da obojica ispune Božju pravdu, izražava svoje uvjerenje da je ispunjavanje Božje volje najbolji put u ispunjavanje samoga sebe: služenje Bogu i onima kojima ga šalje čini ga sretnim i zadovoljnim. U potpunoj odanosti Bogu vidio je najbolji način da bude istinski odan ljudskoj braći i sestrama. Prigodom krštenja Isus je prihvatio svoje poslanje skromnog Mesije koji treba služiti, jer je to Božja volja.
Blagdanom Isusova krštenja liturgijski završava vrijeme Božića. Božićne rekvizite možemo upakovati, ali ne Mesiju. Isti Duh koji Isusa “pomazuje” za njegovu mesijansku službu zove nas danas da slijedimo Isusa u potpunom podlaganju volji Božjoj. To treba biti naš radni Božić u novoj građanskoj godini. Posvetimo li se potpuno vršenju volje Božje, nalazit ćemo izgubljene, iscjeljivati ranjene, hraniti gladne, oslobađati sužnje fizičke i duhovne, obnavljati svoju obitelj i svoj narod, donositi mir Božji svima. Danas s Isusom priznajemo da je ispunjavanje volje Božje najbolji način za ostvarivanje samoga sebe i za služenje ljudskoj braći i sestrama.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Što mi u svagdanjem životu znači biti Božji sluga? 2. Kako razabirem volju Božju o meni i o onima s kojima živim?
MOLITVA VJERNIKA NA BLAGDAN KRŠTENJA ISUSOVA U GOD. A
Svećenik:
Gospodin Isus je prigodom krštenja na Jordanu bio predstavljen kao Mesija pred početak svoga novog, mesijanskog djelovanja. Tada je prihvatio zadaću da bude skromni Mesija koji u svemu vrši volju Božju. Spremni da ga nasljedujemo, uputimo Bogu svoje zajedničke prošnje.
Čitač:
- Za Crkvu Božju, prisutnu u različitim narodima svijeta: da bude jasan znak i privlačno sredstvo spasenja svih ljudi u Kristu, molimo te…
- Za kršćane pripadnike različitih Crkava: da snagom krsne vjere budu bližu Kristu i jedni drugima, molimo te…
- Za odrasle koji se poput Kornelijevih ukućana iz današnjeg drugog čitanja spremaju na krštenje: da ih prihvate vjernici župa u koje se uključuju te im pomognu živjeti vjeru koju slobodno izabiru, molimo te…
- Za usamljene, siromašne i bolesne u našoj sredini: da dožive Kristovu prisutnost u pažnji i uslugama koje im iskazujemo, molimo te…
- Za naše pokojne rođake i prijatelje te za sve vjerne mrtve: da uđu u puninu života s Kristom i spašenima, molimo te…
Svećenik:
Svemogući Bože, pošalji Duha Svetoga u naša srca da u različitim okolnostima osobnog i obiteljskog života ostanemo vjerni svome krsnom pozivu. To te molimo po Kristu našem Gospodinu. Amen.