Šesta uskrsna nedjelja u godini A
DUH PODSJEĆA CRKVU NA ISUSOVA DJELA I RIJEČI
Za evanđelje danas imamo dio Isusova govora na posljednjoj večeri, kako ga je zabilježio četvrti evanđelist u četrnaestom poglavlju. Isus traži od učenika da drže njegove zapovijedi kao izraz svoje ljubavi prema Bogu i bližnjima. Obećava poslati Duha Svetoga koji će ih kreativno podsjećati na djela i riječi Učitelja. Dok sudjelujemo u ovoj liturgiji, obnovimo pozornost na poticaje Duha kao pojedinci i zajednica, jer Duh čini kreativnim pamćenje Crkve te nas osposobljava za pravu ljubav prema Bogu i bližnjima.
Prvo čitanje (Dj 8,5-8.14-17)
Đakon Filip naviješta evanđelje Samarijskom narodu i tako poduzima prvi korak prema univerzalnosti kršćanske zajednice koja je otvorena za pripadnike iz svih naroda. Propovijeda Isusa raspetoga i uskrsnuloga kao Krista i sveopćeg Spasitelja, a Samarijanci oduševljeno prihvaćaju njegovo svjedočenje. U ono doba Samarijanci i Židovi bili su razdvojeni jezikom, vjerom i nacionalnim identitetom a Židovi su uz to Samarijance smatrali otpadnicima od vjere otaca. Petar i Ivan dolaze iz Jeruzalema te nove obraćenike uključuju u zajednicu Isusovih sljedbenika, koja je do tada bila sastavljena samo od obraćenih Židova. Oni polaganjem ruku na krštenike dovršavaju djelo evangelizacije koje je Filip započeo. Ova zgoda pokazuje da se krsnom vjerom pridružujemo Kristu, ali i Crkvi.
Drugo čitanje (1 Pt 3,15-18)
Petar se u ovom odlomku obraća kršćanima poganskog podrijetla koji su bili izrugivani zato što se vjerničkim ponašanjem usuđuju biti drugačiji od poganskih susjeda: “Budite spremni na obrazloženje nade koja je u vama!” Najbolji način pobijanja krivih glasina je pošten život i otvorenost prema drugačijima. Ali da bi kršćani mogli obrazlagati svoju životnu nadu u Krista koji je kao pravedan umro za nepravedne, trebaju poznavati Krista, učiti vjeru Crkve. To kao odrasli najbolje činimo ako redovno sudjelujemo na nedjeljnom bogoslužju i čitamo vjerski tisak.
Otac će vam dati drugog branitelja (Iv 14,14-21)
U dijelu oproštajnog govora koji imamo za današnje evanđelje Isus traži od učenika da pokazuju svoju ljubav prema njemu držeći njegove zapovijedi. “Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj i ja ću njega ljubiti njemu se očitovati”. Pozivom da drže njegove zapovijedi u znak ljubavi prema njemu Isus se poistovjećuje s Bogom kojega oslovljava kao svoga Oca. Od Židova kao članova Božjeg naroda Stari zavjet traži da svoje moralno i ljudsko djelovanje prožimaju ljubavlju prema Bogu. U jednoj od dviju verzija Deset zapovijedi (Izl 20,1-21; Pnz 5,1-21) odmah nakon Dekaloga slijedi velika zapovijed ljubavi: “Čuj, Izraele, Gospodin je Bog naš, Gospodin je jedan! Zato ljubi Gospodina Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom” (Pn 6,4-5). Ovo poistovjećivanje Isusa s Bogom svojstveno je evanđelistu Ivanu koji prikazuje Isusa kao utjelovljenu Riječ Božju u ljudskom tijelu. Otac nebeski objavljivan je u Isusovim djelima i riječima, zato što je Isus utjelovljeni Očev Sin.
U govorima posljednje večere prema Ivanu Isus pet puta najavljuje da će poslati drugog branitelja koji će zauvijek biti s učenicima (Iv 14,16-17 – današnje evanđelje; 14,26; 15,26-27; 16,7-11; 16,13-15). U Ivanovu grčkom tekstu na ovim mjestima stoji grčka riječ Parakletos koja doslovno znači: “zazvani, branitelj, pomoćnik, tješitelj”. U grčkom svijetu Ivanova vremena građanske vlasti određivale su takvog Parakleta maloljetnoj djeci kojima umru roditelji da za njih čuvaju i upravljaju obiteljskom imanje. Paraklet je također bio dodjeljivan optuženicima u sudskom procesu da ih brani. Isus u ovom govoru zove Duha drugim Parakletom što hoće reći da je svoju zadaću smatrao službom pomaganja, zaštite, zagovaranja za učenike. Kao što je Isus objavljivao Oca (Iv 14,10), tako će i Duh objavljivati Isusa (16,13-15). Po “Duhu istine koji uvodi u svu istinu” učenici znaju da je Otac poslao Isusa te mogu ljubiti Učitelja i Oca. Duh je za povijesnu zajednicu Isusovih sljedbenika ono što je bio Isus za Apostole u Palestini svoga vremena. A Isus je bio put k Ocu (što smo čuli u evanđelju prošle nedjelje).
Duh će put Isusov vjernicima otkrivati kao put k Bogu u promjenjivom svijetu. On će biti izvor istine za Crkvu jer će “biti zauvijek” s učenicima, kako Isus ističe u današnjem evanđelju. U misnom Vjerovanju naglašavamo da vjerujemo u Duha životvorca. Duh Crkvu potiče da traži ono što je istinito i pravo pred Bogom uvodeći pastire i vjernike u istinu o Bogu i ljudima te jačajući ih za poslanje Crkve u ljudskoj povijesti. Unatoč ljudskim zabludama i posrtajima pojedinih vjernika pa i pastira, u Crkvi se uvijek može naći i živjeti Božja istina. Ta istina nije ljudsko otkriće nego dar koji Duh trajno podržava. Zato je Duh živo i stvaralačko pamćenje Crkve. Sabirući se oko Krista uskrslog u svojoj liturgiji, Crkva sve dublje ulazi u otajstvo svoga Gospodina koji je po svojoj smrti i uskrsnuću ušao u novo razdoblje svoga poslanja što ga nastavlja po Crkvi.
Duh Paraklet ujedinjuje Crkvu jednu i različitu, čini je vjernom povijesnom korijenu koji joj je Krist dao i zadao, ali i otvorenom duhovnim i tjelesnim potrebama novih naraštaja. Duh nas snaži i obnavlja, kad se okupljamo da učimo iz zajedničkog sjećanja na Isusa. Isus mudri Učitelj, iscjelitelj pun sućuti, prijatelj siromašnih i dobrostojećih, svetih i grešnih, poslušni i skromni Sluga Božji je uzor Crkvi u svijetu koji se mijenja. Taj Isus je sada u svom uskrsnom i proslavljenom stanju koje se tiče svih ljudi kroz povijest. On je i među nama te nam daje svjetlost i snagu dok se borimo da svoj život odgovorno živimo dok nas ne pozove u blaženu vječnost. Duh Sveti čini pamćenje o Isusu u pojedinim vjernicima i u cijeloj crkvenoj zajednici više od čisto povijesnog sjećanja. To je živo sjećanje koje nas čini Crkvom u vremenu i prostoru, sjećanje kojim nas Krist Gospodin sabire po našim župama i biskupijama.
U razdoblju između Isusova uskrsnuća i uskrsnuća na sretnu vječnost svih nas koji u Krista vjerujemo Crkva je zajednica “drugog Branitelja”, jer je Duh istine uvodi u djela i riječi Kristove. On prosvjetljuje i jača Kristove vjernike da drže njegove zapovijedi, njeguju živi spomen na svoga Gospodina te njegovu istinu u povijesnom svijetu žive, svjedoče i navješćuju.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Mislim li na ono što zajedno s drugima izgovaram u misnom Vjerovanju: “Vjerujem u Duha Svetog, Gospodina i životvorca”? 2. Što činim da moja župa bude kreativna prisutnost Isusa Krista u dijelu svijeta koji se mijenja?
MOLITVA VJERNIKA NA ŠESTU USKRSNU NEDJELJU U GODINI A
Svećenik:
Uskrsli Krist prisutan je među nama po svome Duhu. Puni radosne nade i otvoreni poticajima njegova Duha uputimo sada svoje zajedničke molbe.
Čitač:
- Za narode i države svijeta: da složno traže mir Božji i pravdu njegovu za sve, molimo te…
- Za obitelji u kojima su muževi i žene te roditelji i djeca jedni druge povrijedili i ožalostili: da ih Duh Kristov pomiri i izliječi rane koje su nanijeli jedni drugima, molimo te…
- Za obitelji u našem narodu i našoj domovini: da budu ognjišta mira i sloge gdje roditelji u ljubavi i istini prednjače svojoj djeci, molimo te…
- Za mlade koji završavaju srednju školu ili se na različitim fakultetima spremaju za ispite: da pod vodstvom Duha Svetoga produbljuju talente koje s im dao, molimo te…
- Za bolesnike u našim obiteljima i zdravstvenim ustanovama: da im ukućani i svi koji ih poslužuju olakšaju tjelesne i duhovne patnje, molimo te…
- Za naše pokojne rođake, dobrotvore i prijatelje: da ih pridružiš Kristu uskrslom u trajnom životu, molimo te…
Svećenik:
Uskrsli Kriste, učini po svome Duhu da osjetimo tvoju prisutnost u vremenu tame i tjeskobe, kada se osjećamo izgubljeni i zaboravljeni. Tada ćemo tvoju ljubav i istinu unositi u svijet pun patnje i nepravde. Zahvaljujemo ti za dar Duha kojega si nam poslao da nas brani i uvodi u tvoju istinu. Koji živiš i kraljuješ uvijeke vjekova.