Peta uskrsna nedjelja u godini A
KRIST KAMEN UGAONI I KRŠTENICI KAO “ŽIVO KAMENJE”
Za današnje evanđelje imamo dio Isusova oproštajnog govora s posljednje večere, kako ga je zabilježio evanđelist Ivan u svome četrnaestom poglavlju. Isus, nakon što je oprao apostolima noge, najavljuje svoju skoru smrt i predstavlja se kao put, istina i život. Traži od učenika da se sjećaju i žive ono što je on živio i učio. Pravi put je njegovo velikodušno i ponizno služenje; on je objava savršene istine o Bogu koji trajno i strpljivo ljubi svoj narod; Bog ga je uzdigao u stanje eshatonske proslave, u trajni život u koji zove sve nas.
Prvo čitanje (Dj 6,1-7)
Kao prvo čitanje imamo prikaz izbora i ređenja prvih sedmorice đakona koji su trebali biti suradnici apostola u vođenju Crkve. Brojevi dvanaest i sedam su važni za simbolsko značenje i sveopće poslanje Crkve: dvanaest apostola podsjećaju na dvanaest vođa Izraelskih plemena, jer ovih dvanaest suradnika povijesnog Isusa vode Crkvu kao novi Izrael. Sedam đakona pomažu apostolima u zbrinjavaju siromašnih u zajednici te zajedno s njima propovijedaju riječ Božju sve do kraja svijeta. Prva zajednica nadilazi uski krug obraćenih Židova koji govore hebrejski te predaje suodgovornost i obraćenicima koji govore grčki. To je čini univerzalnim znakom spasenja, jer je grčki u ono doba bio svjetski jezik.
Drugo čitanje (1 Pt 2,4-9)
U ovom dijelu Prve Petrove nastavljena je pouka odraslim krštenicima pomoću jedne slike iz Staroga zavjeta. To je slika o odbačenom kamenu i skupini koja odbija povjerovati Bogu. Pomoću nje je obraćenicima iz poganstva protumačen smisao pridruženja Kristu i Crkvi. Onima koji ne vjeruju, Krist je stijena posrtanja i prepreka, a onima koji vjeruju Isus je kamen zaglavni u Božjoj građevini. Kršteni na Krista raspetog, odrasli obraćenici iz različitih naroda postaju također živo kamenje koje sačinjava Crkvu kao Božju građevinu. Krštenjem smo osposobljeni i zaduženi da budemo svećenička zajednica vjernika koja Boga ispravno časti.
Krsno svećeništvo zajednice kršćana (1 Pt 2,4-9)
Vrijedno je da ove nedjelje razmatramo poruku drugog čitanja zato što sadrži biblijski nauk o krsnom svećeništvu svih vjernika koji je važan za našu vjeru o Crkvi kao zajednici uskrslog Krista. Prva Petrova poslanica je dokument pouke odraslim krštenicima koji su se obratili s poganstva, onima u prvoj Crkvi koji nisu etnički Židovi. Ovaj odlomak naglašava vjerničko dostojanstvo kojim stječemo duhovni dom po krsnoj vjeri, a za ondašnje krštenike to je bilo veoma važno, jer su se osjećali bez duhovnog doma u poganskoj religiji i vlastitom narodu. Za zajednicu krštenih obraćenika iz židovstva i poganstva nadahnuti pisac upotrebljava starozavjetnu sliku o narodu Božjem. Svi kršteni muškarci i žene su nova Božja obitelj ili svećenički narod. Da bi to osvijetlio, nadahnuti pisac uzima slike iz Izaijine knjige (28,18 i 8,14-15), iz jednog psalma (Ps 118,22) te iz Knjige izlaska (19,6).
Prvo metafora o kamenu ugaonom i stijeni posrtaja. Isus pogubljen smrću na križu je kamen koji su odbacili graditelji, ali ga je Bog uskrisio te ga učinio kamenom ugaonim ili zaglavnim nove Božje građevine u svijetu. Kamen ugoani povezuje temelj da drži svu građevinu, a kamen zaglavni povezuje zid na vrhu građevine ili luk na ulaznim vratima. U Psalmu 118,22 ugrađeno je religiozno iskustvo Židova: “Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni!” To je molitva židovskih hodočas-nika u Jeruzalemu koji su dolazili iz dijaspore sa sviješću da su malen narod u moćnim poganskim carstvima, a ipak postoje. Zbog svoje vjere u Boga jedinoga i morala kojim su se razlikovali od pogana, ovi židovski molitelji bili su svjesni unutarnjeg dostojanstva svoga naroda, jer je preko Izraelovih proroka i mudraca Bog nudio svoju objavu i savezničku vjernost. Isus se u paraboli o vinogradarima ubojicma usporedio s cijelim svojim narodom kao odbačenim kamenom (usp. Mk 12,1-11). Ovdje sveti pisac ističe da uskrsnuli Krist ujedinjuje iskustvo naroda Božjega: on je novi kamen zaglavni u Božjoj građevini koja je otvorena obraćenicima iz židovstva i poganstva. S njime, koji je bio silom ušutkan i odbačen, počinje novi Božji svijet. On okuplja živo kamenje koje su obraćenici te oblikuje novi religijski sistem. Umjesto elitističkog svećenstva iz jednog naroda i jednog plemena u tom narodu, cijeli novi narod Božji je kraljevsko svećenstvo: “Vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu!”
Ovdje sveti pisac navodi Izlazak 19,6 gdje Bog upućuje te riječi Židovima koji su izbavljeni iz Egipta i dovedeni u svetu zemlju. Oni su kao zajednica svećenički narod zato što pravoga Boga priznaju i ispravno časte. Okružen poganskim susjedima koji štuju idole, Izrael štuje Boga živoga. Iako su i u Izraelu žrtve u hramu prikazivali muškarci iz plemena Levijeva, sav je narod posvećen Bogu svojom vjerom i zato “kraljevsko svećenstvo” po svom klanjanju Bogu jedinome. To svojstvo Izraela sv. Petar prenosi na zajednicu krštenika: “Kao živo kamenje ugrađujte se u duhovni dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu!” Ovo je poziv na slavljenje Boga u zajednici i sa zajednicom. Crkva je duhovna građevina i “hram svet u Gospodinu” (Ef 2,21). Svi krštenici dobivaju udio na kraljevskom svećeništvu Krista Gospodina, i zato mogu Boga slaviti kao pojedinci i kad se okupe na zajedničko bogoslužje. - Katoličko crkveno učiteljstvo ovo svećeničko svojstvo i dostojanstvo krštenika kao zajednice naziva krsnim svećeništvom te ga dogmatski povezuje sa svećeništvom zaređenih predstojnika. Jedno i drugo – krsno i ministerijalno svećeništvo – su istina naše vjere. Kako bi Boga slavila u liturgiji Crkve i pojedinačnom životnom svjedočenju, kršćanska zajednica treba zaređene služitelje koji predvode euharistiju i hrane je kruhom riječi Božje. Zato se svi vjernici kao krsno svećenstvo i zaređeni služitelji kao ministerijalno svećenstvo međusobno dopunjavaju i jedni od drugih ovise. Svaki na svojoj razini dobiva udio na svećeništvu Krista, vječnog velikog svećenika. Zaređeni služitelji “svetom vlašću koju imaju odgajaju svećenički narod i upravljaju njime, izvršuju euharistijsku žrtvu u Kristovoj osobi i prinose je Bogu u ime cijeloga naroda; vjernici pak snagom svoga kraljevskog svećeništva sudjeluju u prinošenju euharistije i vrše ga u primanju sakramenata, u molitvi i zahvaljivanju, svjedočanstvom svetog života, samozatajom i djelotvornom ljubavlju” (LG 10,2). Zahvalni i ponosni što smo svećenička zajednica, danas molimo Boga da budemo svjedoci njegove ljubavi u svijetu.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Gajim li svijest zajedništva u Crkvi kao duhovnom domu? 2. Zahvaljujem li Bogu za ovo što jesam i što mogu činiti?
MOLITVA VJERNIKA NA PETU USKRSNU NEDJELJU U GODINI A
Svećenik:
Sabrani kao zajednica svećeničkog naroda Božjega, uputimo ponizno svoje prošnje Bogu za svetu Crkvu i za cijeli svijet.
Čitač:
- Za Crkvu u našoj biskupiji i drugim biskupijama svijeta: da bude znak spasenja koji upućuje na Isusa – put, istinu i život, molimo te…
- Za sve koji su se posvetili služenju bližnjima u Crkvi te u prosvjetnim i zdravstvenim ustanovama: da svojim služenjem očituju Božju blizinu i ljubav, molimo te…
- Za sve koji pate od tjeskobe, straha i usamljenosti: da kroz svoju patnju nađu snagu u Kristu proslavljenom patniku, molimo te…
- Za one koji istinu i život traže u lažnim i čisto zemaljskim vrijednostima: da otkriju radost hoda za Isusom koji je put, istina i život, molimo te…
- Za nemoćne i bolesne u našim obiteljima i župi: da im obitelj i prijatelji budu potpora u njihovoj bolesti, molimo te…
- Za pokojnike koji su otišli pred nama u znaku vjere: da zadobiju udio na punini života koji nam je Krist zaslužio, molimo te…
Svećenik:
Oče nebeski, zahvaljujemo ti što nas po vjeri i krštenju činiš zajednicom tvoga svećeničkog naroda. Udijeli nam dobre zaređene svećenike, kako bismo zajedno tebe slavili i bili svjedoci tvoje ljubavi u svojoj životnoj sredini. To te molimo po Kristu našem Gospodinu.