Trideset treća nedjelja u godini A
ODGOVORNO UPOTREBLJAVATI TALENTE KOJE BOG DAJE
U paraboli o talentima Isus iznosi mjerilo za budući sud pred Bogom. Gospodin će nas procijeniti prema tome kako smo upotrebljavali “talente” i sposobnosti koje nam je darovao kao ljudskim osobama i vjernicima. Što nam je veći “kapital” povjeren to je veće Božje očekivanje. Svaki od nas ima određeni stupanj nadarenosti, vještine i sposobnosti. Te “talente” povjerio nam je Gospodar. Isus nas danas poučava da će naše mjesto u kraljevstvu nebeskom ovisiti o vjernom upravljanju nad darovima koje nam Bog daje.
Prvo čitanje (Izr 31,10-13.19-20.30-31)
Knjiga izreka je antologija moralnih preporuka za uspješno življenje i poslovanje u skladu s Božjom mudrošću. Današnji odlomak je iz završnog poglavlja te knjige i govori o idealnoj ženi. Njezine vrline su takve da je mogu nasljedovati odrasli muškarci i žene svih vremena kojima je stalo da budu mudri na način kako Bog zapovijeda. Ova mudra žena je poduzetna, odana svojoj obitelji, radina, plemenita i milostiva prema potrebnima. Takve vrline potrebne su ne samo dobrim ženama i majkama nego i svima koji žele biti mudri na vjernički način. Opis ove mudre i vrijedne žene je starozavjetna podloga za marljive sluge u paraboli iz današnjeg evanđelja.
Drugo čitanje (1 Sol 5,1-6)
Znanje o točnom vremenu Isusova drugog dolaska Pavlu je manje važno od budnog očekivanja u sadašnjosti. Kršćane Soluna on potiče da imaju na umu kako su krštenjem pozvani na svjetlo i nadu u uskrsnulom Kristu. Ne živimo u strahu nego u radosnom očekivanju Kirstova dolaska i završetka ljudske povijesti. Naše riječi i djela, misli i motivi trebaju biti tako jasni da odražavaju svjetlo vječne dobrote na kojoj već sada imamo udjela.
Tko ne poduzima smjelo, ne napreduje (Mt 25, 14-30)
Parabola o talentima je poziv na mudro čekanje Gospodina. U vrijeme nastajanja Novoga zavjeta “talent” je bio mjera za težinu ali i kovani novac od srebra ili zlata. Postojao je sirijski, grčki i rimski talent pa nije lagano ustanoviti koliko bi eura iznosilo pet, dva i jedan talent, ali svakako suma je bila ogromna. Težište parabole je osobna odgovornost pred Bogom, jer predstoji sud Božji. Iako u paraboli postoje trojica slugu, oni se mogu podijeliti na dvije skupine: prva dvojica mudro ulažu novac i zarade duplu svotu, a treći iz straha i pomanjkanja inicijative jednostavno zakopa gazdin novac i vraća točno onoliko koliko je primio. Gospodar ostaje dugo odsutan, a kad se nenadano vrati, traži račun od svojih slugu. To je slika konačnog suda: dvojica koji su gazdinim novcem radili marljivo kao sa svojim i duplo naradili, dobivaju nagradu a nemaštoviti i ustrašeni biva kažnjen. Stalna budnost traži plodno djelovanje i maštovitu smionost. - Bibličari pretpostavljaju da je povijesni Isus ovu parabolu upravio vjerskim vođama u svome narodu – svećenicima i farizejima. Njima je Bog povjerio odgovornost da vode njegov narod, da ga poučavaju u njegovoj riječi i držanju savezničke vjernosti. Poput trećeg sluge u ovoj paraboli, oni nisu bili dovoljno maštoviti i poduzetni, nisu se otvarali za znakove vremena i za Isusov pokret. “Sahranili” su dinamičnu riječ Božju pod izlikom da čuvaju narod u vjernosti predajama otaca. Ovom parabolom o sudu Isus je htio probuditi uspavane poglavare i zbunjene podložnike podsjetiti na odlučnost vremena u kojem žive. Isusov nastup, njegovo djelovanje i propovijedanje je prigoda za maštovito ulaganje Božjeg blaga. Tko se izloži riziku te pristane uz Isusa, raste; tko se u ime sigurnosti zatvori Isusu, stagnira. Srednjeg rješenja nije bilo.
Nakon Isusova uskrsnuća, zajednica Isusovih sljedbenika prilagodila je parabolu svojim potrebama. Na razini usmenog prenošenja građe o Isusu, parabola je alegorizirana te je dobila kristološko i eshatološko obilježje. Gospodar iz ove zgode postao je u alegoriziranom tumačenju slika Gospodina Isusa. Njegova odsutnost na putovanju je vrijeme od Isusova uzašašća do drugog dolaska. “Nakon drugog vremena” (r. 19) je svijest o odgađanju paruzije: Gospodin Isus se nije vratio za života apostola i drugih povijesnih svjedoka, predstoji vrijeme Crkve i misionarskog djelovanja. Parabola je promatrana kao okvir za konačni sud koji će se zbiti o Isusovu drugom dolasku. Nagrada slugama je dioništvo na eshatološkoj slavi. Gospodin je povjerio neke darove ili karizme – velike i male – s nakanom da ih obdareni upotrebljavaju i razvijaju na dobro zajednice. Postojali su tada rizici “ulaganja”: progonstvo od strane vjerskih i državnih vlasti, odbacivanje od rodbine, čak smrt. Neki kršćani, poput trećega sluge, bojali su se loših posljedica maštovitog ulaganja “talenata” pa su pustili da njihove sposobnosti zakržljaju i odumru. Neodgodiva i stroga kazna čeka te lijene kršćane o Gospodinovu drugom dolasku.
Kada je sv. Matej pisao svoje evanđelje za obraćene kršćane na području Sirije i Palestine, na završetku je stavio zapovijed uskrslog Krista da vjernici svih vremena “čine učenicima” sve poganske narode (Mt 28,16-20). To je teško išlo, jer je trebalo naučiti grčki i latinski te se prema obraćenicima tako ponašati da oni požele u Crkvi ostati. Zato je Matej iznova doradio ovu parabolu. Istaknuo je kako veće povjerenje i odgovornost čeka one koji su odgovorno i mudro upotrijebili povjerene talente. Pri tome se oslonio na opće ljudsko iskustvo: “Onomu koji ima, još će se dodati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima” (r. 29). Svi znamo za sposobne i maštovite osobe koje radom i vježbanjem uvećaju svoje blago ili sposobnosti. Tako i u Crkvi neki svoje talente marljivo ulažu za širenje evanđelja i dobro zajednice i od njih se traži da čine još više. S druge strane, one koji iz bilo kojih razloga odbijaju ulagati svoje talente čeka opasnost totalnog promašaja koji je izražen slikom o škripanju zubi. Dok će marljivi doživjeti životnu ispunjenost u eshatonskoj proslavi, lijeni, sumnjičavi i oprezni će ući u stanje nepopravljive praznine.
Poput idealne žene iz prvog čitanja, Matej je ovom parabolom htio ohrabriti svoje povijesne vjernike i nas danas da odgovorno upotrebljavamo vrijeme i talente koje nam Bog daje u konkretnoj situaciji našeg osobnog života. Nemaju svi istih sposobnosti i mogućnosti: “Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakome po njegovoj sposobnosti” (r. 15). Međutim, svi su odgovorni eshatonskom Gospodaru. Stoga trebamo maštovito koristiti svoj potencijal, darove, sposobnosti i mogućnosti koje nam Bog pruža u toku ograničenog zemaljskog proputovanja. Kad se gospodar vrati te zatraži obračun i donose odluku, njegova odluka je konačna i neopoziva. Druge šanse neće biti, kao što treći sluga nije poslan da pokuša još jednom. Isus svojom parabolom nije prvenstveno htio strašiti svoje povijesne slušatelje, a tako ni sv. Matej prilagođivanjem parabole potrebama Crkve u svojoj regiji. Smisao je parabole iskoristiti šanse koje nam Bog pruža. Tko ne poduzima smjelo, ne napreduje nego nazaduje. Stalna budnost traži plodno djelovanje, smionost, vjerničku maštovitost.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Podcjenjujem li talente svoje i drugih ili ih čak smatram bezvrijednim? 2. Što činim da se zakopano blago u mom partneru, članovima obitelji i radne sredine ojača i umnoži na dobro svih?
MOLITVA VJERNIKA NA 33. NEDJELJU U GODINI A
Svećenik:
Zahvalni Bogu za darove i vrijeme koje nam daje i puni nade u Božja obećanja, uputimo zajedničku molitvu svome svemogućem Ocu.
Čitač:
- Za Crvku organiziranu po biskupijama i župama u našoj domovini i širom svijeta: da naše vjerničko življenje i djelovanje odražava kako smo djeca svjetlosti, molimo te…
- Za narode i države današnjeg svijeta: da izgrađuju pravedni mir i vjerno upravljaju prirodnim dobrima koja su namijenjena potrebama svih, molimo te…
- Za vjernike u braku: da zajedničkim življenjem i međusobnom vjernošću budu znak Kristove prisutnosti, molimo te…
- Za poslovne ljude i financijske institucije: da pošteno i pravedno obavljaju svoje poslove, molimo te…
- Za liječnike, zdravstvene djelatnike i one koji bolesnike dvore po kućama: da svoje talente i stečeno znanje ulažu u služenje bolesnima i tako im budu znak Božje brige, molimo te…
- Za pokojnike iz naših obitelji koji su preminuli: da uđu u mir i radost Krista uskrsnulog, molimo te…
Svećenik:
Svemogući Bože, zahvaljujemo ti za obilne darove:
osobni život, zdravlje, um, talente i sposobnosti.
Zahvaljujemo ti i za darove zemlje koja rađa plodove za hranu
i daje izvore energije nužne za grijanje i preživljavanje.
Zahvaljujemo ti za vjeru koja nas odgaja za pravu ljubav i produbljuje našu nadu.
Daj da budemo dostojni upravitelji tvojih darova
upotreljavajući ih na tvoju slavu i na dobro bližnjih.
Jer ti živiš i kraljuješ uvijeke vjekova.