Treća uskrsna nedjelja u godini A
PREPOZNAVATI KRISTA U NAVIJEŠTANJU RIJEČI I LOMLJENJU KRUHA
Za evanđelje imamo Lukin izvještaj o dvojici učenika koji na uskrsno jutro putuju iz Jeruzalema u Emaus – na prvi dan tjedna. Na putu prepoznaju uskrsnulog Krista u tumačenju Pisma i u lomljenju kruha prigodom večere u Emausu. U spremnosti da suputniku pruže gostoprimstvo ovi učenici Isusovi preobražavaju svoju žalost i beznađe u radost i nadu. Ovo nas evanđelje nadahnjuje da produbimo svijest o euharistiji kao svetom susretu na kojem prepoznajemo Krista živa u Crkvi po naviještanju evanđelja i po lomljenju kruha. To slavimo u prvi dan tjedna kao spomen na Isusovo uskrsnuće.
Prvo čitanje (Dj 2,14.22-28)
Ovo je Petrov govor na Duhove židovskim hodočasnicima u Jeruzalemu koji su stigli iz Svete zemlje i dijaspore. Petar kao povijesni svjedok Isusovih djela i riječi u ime ostalih apostola naviješta da su se na Isusu iz Nazareta ispunila starozavjetna proročanstva o Mesiji koji će doći iz roda Davidova. Petar navodi Psalam 16 kao Davidovo proročanstvo o uskrsnuću Mesije. Taj psalam imamo danas kao pripjev: “Pokaži nam, Gospodine, stazu života!”
Drugo čitanje (1 Pt 1,17-21)
Ovo je pouka odraslim obraćenicima koji su nedavno primili krštenje u znak vjerničkog pridruženja Kristu i Crkvi. Sveti pisac moralnu poruku kršćanima poganskog porijekla sažima u poticaj da “vrijeme svoga proputovanja prožive u bogobojaznosti”. Iz Isusove smrti i uskrsnuća izvodi mogućnost i poziv da živimo u vjeri i nadi.
“Prvog dana u tjednu… prepoznaše ga u lomljenju kruha” (Lk 24,13-35)
Zgodu u Emausu donosi jedini Luka u svom evanđelju kao posebno važnu za kršćane grčke kulture kojima je on namijenio knjigu o Isusovim djelima i riječima. Odmah na početku napominje da se zbila “onog istog dana (kad su žene otkrile prazan grob te dobile pouku da ne trebaju tražiti živoga među mrtvima) u prvi dan tjedna”. Nakon svoje smrti i ukopa, prvog dana u tjednu Isus se ukazao živ skupini žena (Mt 28,9), Mariji Magdaleni (Iv 20,14 = Mk 16,9), apostolima bez Tome i osam dana kasnije s Tomom (Iv 20,19.26). Zbog ovih ukazanja na prvi dan tjedna, Isusovi sljedbenici postepeno su počeli obavljati tjedno bogoštovlje ili euharistiju na taj dan. Napustili su svetkovanje subote kao što je izričito zapovjeđeno u Starome zavjetu i uveli su slavljenje nedjelje kao Dana Gospodnjega. To se nije dogodilo odjednom, nego kroz nekoliko stoljeća, kada je sazrela u Crkvi vjera u važnost Isusova. Za kršćansko poimanje dana Gospodnjeg bitno je slavljenje euharistije kao spomen čina Isusove smrti i uskrsnuća te blagdanski počinak kao njegovanje prijateljstva s Bogom i društvene dimenzije čovjeka.
Euharistija je tjedno slavljenje Isusove posljednje večere: “Ovo činite meni na spomen” (1 Kor 11,24 = Lk 22,19). Razmatrajući zgodu u Emausu, Lukini povijesni čitatelji i mi kršćani današnjeg vremena vidimo da euharistija povezuje kršćane kao zajednicu Kristovih učenika. Dvojica učenika iz Emausa prepoznali su Isusa živoga po tumačenju Pisma i po lomljenju kruha. Luka je to tako ispripovijedao da kršćane kasnijih vremena podsjeti kako Krista uskrsnuloga imaju stalno prisutnoga u Crkvi po euharistiji na kojoj se čita i tumači Kristova riječ i lomi euharistijski kruh. Na euharistijskom slavlju sam Krist Gospodin hrani nas svojom riječju i svojim tijelom pod prilikama posvećenog kruha. Tako se povezujemo u crkvenu zajednicu spomen činom u kojem slavimo Kristovo pashalno otajstvo – njegovu smrt i uskrsnuće. U riječi koju zajedno slušamo i razmatramo te u posvećenom kruhu na kojem dobivamo udjela, spominjemo u biblijskom smislu spasenjske događaje koji su znak i očitovanje Božje ljubavi. Spominjemo ih tako da od njih sada živimo. Iskustvo nedjeljnog okupljanja usmjerava nas kroz život, daje nam nadu na raskršćima i tržnicama života. Poput dvojice koji su prepoznali Isusa u lomljenju kruha, mi današnji kršćani bivamo povezani slavljenjem istog spomena na Isusovo uskrsnuće.
Nedjeljnu euharistiju slavimo na dan kada je Krist pobijedio smrt i dao nam udjela na svome besmrtnom životu. Euharistijsko okupljanje čini Crkvu konkretno nazočnom na jednom mjestu, u jednoj župi i biskupiji pod vodstvom biskupa koji predvodi i ravna slavljenjem euharistije. Nedjeljna euharistija središte je crkvenog i župnog života (KKS 2177). To znači da smo svi mi kršteni vjernici najviše Crkva kada se saberemo na slavljenje euharistije kao spomen čina Kristove smrti i uskrsnuća. Dok pod vodstvom zaređenog presjedatelja svi slavimo euharistiju, ta euharistija – djelatno slavljena – izgrađuje nas u crkvene zajednice od mnoštva kojih se sastoji jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva.
Nedjeljna euharistija također je događaj kršćanske nade, kako kaže današnje drugo čitanje: “Po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu da vjera vaša i nada bude u Bogu”. Ovu nadu zajedno izražavamo u pokliku nakon pretvorbe: “Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo!” Živimo u nadi i očekujemo puno očitovanje Kristove pobjede nad smrću i grijehom. Ivan Pavao II. ovako je predstavio euharistiju kao izvorište kršćanske nade: “Življena i hranjena tim intenzivnim tjednim ritmom, kršćanska nada postaje kvasac i svjetlo same ljudske nade. Zbog toga se u sveopćoj molitvi skupljaju potrebe ne samo kršćanstva već i čitavog čovječanstva. Crkva, okupljena na euharistijskomu slavlju, na taj način svjedoči svijetu da čini svojima radosti i nade, žalosti i tjeskobe ljudi našega vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe. Nadalje, stavljajući krunu nedjeljnim euharistijskim prinosom na svjedočanstvo koje, u svim danima u tjednu, njezina djeca zauzeta u različitim poslovima i životnim zadaćama, nastoje ponuditi naviještanjem evanđelja i djelatnom ljubavlju, Crkva na jasniji način očituje svoju bit sakramentalnog znaka i oruđa dubokog jedinstva s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda” (DD 38). Dan Gospodnji pomaže nam da njegujemo svoju ovisnost o Stvoritelju, ovisnost koja nam omogućuje istinski život i pravu slobodu. Slavljenjem Dana Gospodnjeg podsjećamo sami sebe kako smo pozvani na suradnju sa Stvoriteljem u svijetu. Danom tjednog odmora otkrivamo pravoga sebe te njegujemo zajedništvo s ukućanima, bolesnicima i drugim ljudima (DD 61). Na Dan Gospodnji stavljamo drugima na raspolaganje svoje vrijeme, svoja materijalna dobra, sami sebe.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Je li nedjeljna euharistija događaj tjedna u kojem posvećujem pozornost svojim duhovnim potrebama? 2. Je li mi nedjelja dan kršćanske radosti, počinka i solidarnosti?
MOLITVA VJERNIKA NA TREĆU USKRSNU NEDJELJU GODINI A
Svećenik:
Učenici iz Emausa prepoznali su uskrsnulog Krista u tumačenju Pisma i lomljenju kruha. Molimo da i mi današnji Isusovi sljedbenici, sabrani u jednu Crkvu iz svih naroda svijeta, prepoznajemo Gospodina u euharistiji kao spomen činu njegove smrti i uskrsnuća.
Čitač:
- Da u lomljenju kruha kršćani prepoznaju ljubav Božju prema svima ljudima, molimo te…
- Da Papa, biskupi i svećenici Crkve hrabro naviještaju radosnu vijest Kristova uskrsnuća vjernicima koji se okupljaju na slavljenje euharistije, molimo te…
- Da narodi i države današnjeg svijeta slave i prihvaćaju mir koji nadilazi granice i podjele, molimo te...
- Da Krist ostane središte vjere i nade kršćana u svijetu u kojem žive i djeluju, molimo te…
- Da svi koji su pritisnuti siromaštvom ili bolešću nalaze pomoć u našem velikodušnom odgovaranju na njihove potrebe, molimo te…
- Da svi koji su umrli u miru Kristovu miru postignu radost življenja u njegovoj prisutnosti zauvijek, molimo te…
Svećenik:
Zahvaljujemo ti, Gospodine Isuse, za dar euharistije na kojoj te prepoznajemo živoga među nama. Daj da nas živo i djelatno sudjelovanje u euharistiji ispunja nadom kojom ćemo obogaćivati svu ljudsku braću i sestre. Koji živiš i kraljuješ uvijeke vjekova.