Devetnaesta nedjelja u godini A
PREPOZNAVATI BOGA U PRIRODI
U današnjem evanđelju Isus pristupa učenicima koji plove po uzburkanom Genezeratskom jezeru i spašava Petra koji je od straha počeo tonuti. Tim čudesnim znakom pokazuje da ima udio na Božjoj sposobnosti unositi red u prirodu. Nakon što su Petar i drugi to doživjeli, ispovijedaju vjeru u Isusa: “Uistinu, ti si Sin Božji!” Starozavjetna podloga ovom događaju je zgoda o proroku Iliji koji pokušava pobjeći od proročke službe. Bog ga šalje na put dugačak 40 dana pješačenja do svete gore Horeba na kojoj se Mojsije susreo s Bogom. Ilija se u tihom povjetarcu susreće s Bogom, obnavlja se u proročkom zvanju. Ova liturgijska čitanja zovu nas da vjernički promatramo prirodu i otkrivamo znakove Božje nazočnosti. Ljepota stvorenja odražava beskrajnu ljepotu Stvoritelja i traži da mu se podložimo.
Prvo čitanje (1 Kr 19,9a.11-13a)
Ovo je jedan od događaja iz djelovanja proroka Ilije oko god. 850. pr. Kr. Bog ga je zadužio da čuva Mojsijev monoteizam u državi gdje kralj Ahab i kraljica Jezabela službeno nameću poganstvo. Umoran od slaba odaziva sunarodnjaka i ustrašen prijetnjom kraljice da će mu oduzeti život zato što se bori protiv Baalovih proroka, Ilija bježi i pokušava se odreći proročke službe. Bog ga zove na svetu Goru Horeb na kojoj je Mojsije dobio objavu te mu se objavljuje u tihom povjetarcu. U tišini prirode Ilija se obnovi za nastavak proročkog djelovanja. U tome je slika Isusa iz današnjeg evanđelja koji se povlači u goru na molitvu.
Drugo čitanje (Rim 9,1-5)
Ovo je početak odsjeka o kršćanstvu i židovstvu u Poslanici Rimljanima koji obuhvaća tri poglavlja. Nakon što je pokazao kako je Krist sredstvo Božjega spasenja za pripadnike svih naroda, Pavao se sada pita, a što sa Židovima koji odbijaju prihvatiti Isusa kao Mesiju i Spasitelja. Da li ih Bog odbacuje i trebaju li ih kršćani prezirati? Pavao, koji je kao obrazovani Židov pristupio u zajednicu Isusovih sljedbenika, u ovom odlomku izražava ponos zbog svoga židovskog korijena i tjeskobu zbog toga što većina njegovih sunarodnjaka ne uviđaju da je Isus Mesija koji ispunjava Božja obećanja. Pavlu je najveći razlog za poštivanje Židova upravo to što je Krist po zemaljskom porijeklu Židov. Isusov narod trebamo poštivati.
“Ničice mu se pokloniše govoreći: ‘Uistinu, ti si Sin Božji!’” (Mt 14,22-33)
Događaj Isusova hoda po uzburkanoj vodi Genezeratskog jezera donose Marko, Matej i Ivan odmah nakon što je Isus u nenastanjenu kraju nahranio mnoštvo ljudi s malo kruha i riba. Sva trojica ističu da je ubrzo nakon toga Isus učenike otpremio na drugu stranu jezera lađom, kako ne bi podlegli slamnatom oduševljenju mnoštva, a sam se povukao u goru na molitvu. Svoj trojici je zajedničko što se Isus predstavlja ustrašenim učenicima, dok im pristupa hodajući po vodi jezera, s: “Ja sam. Ne bojte se” (Mk 6,50; Mt 14,27; Iv 6,20). Izraz Ja sam podsjeća na starozavjetnu formulu kojom Bog predstavlja sebe Mojsiju i proroku iz vremena babilonskog sužanjstva. Kao što je prilikom umnoženja kruhova očitovao da ima udjela na Božjoj sposobnosti hraniti siromahe tako sada očituje da ima udjela na Božjoj sposobnosti unositi red u prirodu.
Židovi Isusova vremena pripisivali su sve prirodne pojave Bogu kao konačnom uzroku. Red u prirodi promatrali su kao dio Božje brige za stvoreni svijet, posebno za saveznički narod. Evo kako starozavjetni molitelj hvali Boga nazočnog u prirodi: “Nebo si razapeo kao šator, na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ. Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega. Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova, pokrio si je vodama bezdanim ko haljinom” (Ps 104,2a-6a). U vremenu kada odrasli nisu znali o prirodnim pojavama ono što sada uče djeca u osnovnoj školi, vjernici su slikovito zamišljali da Bog hoda po vodi, da podiže oluje i stišava ih radi dobra svojih vjernika. U takvom duhovnom kontekstu Isus hoda po vodi Genezaretskog jezera koje je poznato po naglim i žestokim olujama. Stišavši uzburkano jezero, Isus je učenike podsjetio na Ps 29,3-4: “Čuj, Jahve nad vodama, Jahve nad vodama silnim. Čuj, Jahve u sili, Javhe u veličanstvu!” Ustrašenim učenicima Isus se predstavlja “Ego eimi – ja sam” i podsjeća ih na Božju formulu očitovanja Mojsiju (Izl 3,14; Pnz 32,39) i proroku u babilonskom sužanjstvu (Iz 41,4; 43,10). Tom formulom Bog je isticao da je nazočan u svome narodu, posebno u kriznim događajima povijesti kao što je izlazak iz egipatskog ropstva i 50 godišnje sužanjstvo u Babiloniji. Bog je prisutan u prirodi i u događajima ljudske povijesti. Isus koji utišava oluju objavljuje da ima udio na Božjoj moći. Vjera biblijskih ljudi da Bog unosi red u prirodu ne previđa poplave, potrese, oluje koje donose katastrofe svjetskih razmjera. Takav je bio tzv. cunami koji je 26. prosinca 2004. zbog raspucavanja tla pod morem u Aziji prouzročio ogromne valove te time rušenje zgrada i smrt nekoliko tisuća priobalnog stanovništva. Ipak, biblijski čovjek vjeruje da “Jahve nad valima stoluje, stoluje Jahve – kralj dovijeka” (Ps 29,10).
Uz Isusov hod po vodi i ohrabrenje ustrašenim učenicima, jedini Matej donosi zgodu s Petrom koji iz lađe traži od Isusa dopuštenje da dođe do njega hodajući po vodi. Kad potom zakorači i “spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne:’Gospodine, spasi me!’” Ovo je jedna od zgoda vlastitih Mateju koja je zapisana nakon iskustva o Petrovoj službi u zajednici Isusovih sljedbenika. Petar je iz ljubavi i odanosti pošao prema Isusu, a Matejeva zajednica spoznala je da zajedno s Petrom treba imati živu vjeru u Isusa kako bi mogla ploviti povijesnim svijetom i vršiti svoje poslanje. Ovaj događaj nagovještaj je Petrove ispovijesti kod Cezareje Filipove i Isusova obećanja o službi ključeva u Crkvi (Mt 16,13-20). Istina, Petar će za vrijeme suđenja Isusu pred Židovima kukavički zanijekati Učitelja, ali će ubrzo zaplakati u znak kajanja i povjerenja u Isusa koji oprašta (Mt 26,69-75). Matej jedini u ovoj zgodi ističe kako su se učenici poklonili Isusu i ispovjedili vjeru: “Uistinu, ti si Sin Božji!” Ono što će Petar u 16, 16 ispovjediti službeno u ime svih njih, oni sada čine zborno. Iz ovog konteksta se razabire njihovo uvjerenje da Isus ima udio na Božjoj moći unositi red u prirodu te je u tom smislu Sin Božji. Ali iz ove “implicitne kristologije” razvit će se vjera Crkve da je Isus pravi Bog i pravi čovjek. - Za većinu onih koji ne žive od poljoprivrede ljeto je vrijeme odmora i odlaska u prirodu. Isus koji s Ocem nebeskim i Duhom Svetim unosi red u prirodu traži od svojih vjernika da Boga prepoznajemo u oluji i povjetarcu, u slapovima rijeka i valovima mora.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Opažam li ljepotu prirode? 2. Primjećujem li u prirodi znakove prisutnosti Boga koji spašava?
MOLITVA VJERNIKA NA 19. NEDJELJU U GODINI A
Svećenik:
Snagom vjere Petar je mogao hodati po vodi. Isus ističe da njegovi učenici snagom vjere mogu premještati brda. Pomolimo se za dar čvrste vjere i za sve koji vjeru traže.
Čitač:
- Za Židove kao narod Isusov i stariju braću kršćana: da se na temelju doživljenih progona i nepravda kao narod i pojedinci zalažu za pravedniji i humaniji svijet, molimo te…
- Za osobe čija vjera je pokolebana nepravdom, razočaranjem ili smrću u obitelji: da u osobnoj i zajedničkoj vjeri nađu sadržajnu utjehu, molimo te…
- Za muškarce i žene koji vjeru traže osjećajući potrebu da se na nekoga životno oslone: da nađu Isusa Krista, Sina Božjega, molimo te…
- Za redovnice, redovnike i svećenike današnje Crkve: da se poput Ilije obnavljaju u svom zvanju u tihim susretima s Bogom, molimo te…
- Za nas ovdje sabrane: da nas vjera u Krista prisutnog jača u olujama našeg osobnog i obiteljskog života, molimo te…
- Za pokojnike iz naših obitelji i za sve vjerne mrtve: da im udijeliš pokoj vječni, molimo te…
Svećenik:
Oče nebeski, mi smo često malovjerni poput Petra, ali znamo da nam vjera život čini smislenim i punim nade. Zato te molimo: umnoži nam vjeru. Po Kristu Gospodinu našem.