Prva nedjelja korizme u godini A
ISUSOVO I NAŠE POVLAČENJE U PUSTINJU
Na Pepelnicu smo ušli u liturgijsko vrijeme korizme kao priprave za proslavu Isusove smrti i uskrsnuća te za obnovu krsnih obećanja u liturgiji uskrsne noći. Pristupajući obredu pepeljenja priznajemo da smo grešnici te da nismo uvijek vjerni svome krsnom dostojanstvu. Za današnje evanđelje imamo Matejev izvještaj o 40 dnevnom boravku Isusa u pustinji prije početka mesijanskog djelovanja. Napasnik nudi Isusu udoban život, bogatstvo i vlast. Isus odabire put služenja i potpune vjernosti Ocu. S Isusom smo i mi pozvani u duhovnu pustinju tijekom korizme kako bismo raspoznavali volju Božju i skupljali snagu za življenje vrednota u koje vjerujem u dubini svoga srca.
Prvo čitanje (Post 2,7-9; 3,1-7)
Ovo je izvještaj o stvaranju ljudskog roda i grijehu prvih ljudi. Bog stvara ljude tako što u materijalno tijelo udahnjuje “dah života”. U središtu vrta Bog zasađuje stablo života te stablo spoznaje dobra i zla. Prekršivši Božju zapovijed, prvi muškarac i žena se otuđuju ne samo od Boga nego i jedno od drugoga. Sviješću da su goli oni očituju žalost da su se udaljili od Boga i da jedno drugo ugrožavaju zloporabom slobode. Bog im daje još jednu priliku. Iz načina kako Bog postupa prema ljudskom rodu kroz povijest razvidno je da svima zajedno i svakome pojedinačno daje još jednu priliku.
Drugo čitanje (Rim 5,12-19)
Adamovim grijehom ušlo je u svijet zlo, ali nije Adam jedini kriv, jer svi ljudi griješe. Pavao u ovom odlomku poslanice Rimljanima uspoređuje što su ljudi u Adamu izgubili s onim što u Kristu dobivaju ako mu se s vjerom otvore. Kao što su učinci grijeha Adamova sveopći, tako i Kristovo spasenje sve ljude oslobađa od tereta grijeha. Na postupku Adama i Krista vidimo kako jedan može učiniti veoma mnogo za sve.
“Odvede Duh Isusa u pustinju” (Mt 4,1-11)
Matej u svom izvještaju o kušnji Isusovoj povezuje ovaj događaj s ključnim događajima iz Staroga zavjeta. On je već prikazao povratak Svete obitelji iz izbjeglištva u Egiptu usporedivši to s odlaskom Izraelaca iz egipatskog ropstva i useljenjem u obećanu zemlju (2,29-23). U događaju kušnje u pustinji Isus je prikazan kao oličenje Izraela u vremenu prolaza kroz pustinju. Izrael je bio “iskušavan” kroz 40 godina tumarajući između područja na kojem su vladali drugi narodi. Za razliku od Izraela, koji je poželio vratiti se u egipatsko ropstvo i mrmljao protiv Boga zbog slobode s kojom je došla materijalna oskudica i politička ugroženost, Isus je izašao kao pobjednik iz onoga što ga je odvraćalo od čvrste odluke da svoje poslanje obavlja u skladu s voljom Božjom.
Prva je napast kruha u kojoj napasnik nudi Isusu osobnu udobnost kao glavno načelo za obavljanje mesijanskog poslanja. Ova kušnja podsjeća na manu u pustinji, a Isus se suprotstavlja navodeći izreku iz svete knjige svog naroda da čovjek ne živi samo od kruha. Izraelci u pustinji nisu naučili pouku događaja s manom. Taj stari događaj dobiva novo značenje u Isusu koji namjerava oslanjati se na Boga u brizi za svagdanje uzdržavanje sebe i Dvanaestorice.
U drugoj kušnji napasnik nudi bogatstvo a u trećoj vlast. Isus odbija te ponude oslanjajući se na Stari zavjet u svjetlu kojega traži i prihvaća volju Božju o sebi. Odabire ponizno mesijansko služenje u skladu s voljom Očevom. Kad Matej kaže da je napasnik pokazao Isusu s vrlo visoke gore sva kraljevstva svijeta (r. 8), on i njegovi povijesni čitatelji znali su da nema takve gore. Vjerojatno se oslonio na podatak iz Pnz 34,1 gdje je rečeno kako je Bog doveo Mojsija pred smrt na goru Nebo, odakle je mogao vidjeti svu obećanu zemlju. Prema rabinskoj legendi, Mojsija je na toj gori kušao đavao. Ovim Matej hoće reći svojim povijesnim čitateljima - i nama danas - da je Isus ostao nepokoleban pri svojoj odluci da vrši volju Oca nebeskog (usp. Mt 7,21-23; 12,46-50 – Isus proglašava svojom novom rodbinom one koji zajedno s njime vrše volju Božju!). Isusove tri kušnje ticale su se njega kao Mesije zbog njegova položaja i zadatka koji je pred njim stajao. Matej ih prikazuje kao da su se dogodile samo jednom, ali Luka ovom zgodom kaže: “Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike” (Lk 4,13). To znači da su se kušnje ponavljale, jer je Isus bio odrastao i slobodan muškarac. Matej je svojim izvještajem aludirao na one koji su odbijali prihvatiti skromnog Mesiju što služenjem i trpljenjem spašava. Za Mateja, Isus koji se opire slavi, moći i bogatstvu je izazov onima koji su očekivali Mesiju kao moćnog političkog vođu.
Prva nedjelja korizme sučeljava nas s odabirima: Eva je odabrala plod sa zabranjenog stabla kako bi tobože postala kao Bog, a Isus odabire poslušnost Ocu. Svakog dana u našem životu traži se da nešto odabiremo. Biti odrasla osoba znači imati sposobnost i mudrost za odgovorno odabiranje. To nas odabiranje motivira da živimo u skladu s vrijednostima u koje vjerujemo u dubini svoga srca ili da te vrijednosti zapostavimo radi nečeg manje vrijednog i prolaznog. Vrijeme korizme zove nas da prihvatimo istinu o Bogu, svijetu i sebi kako bismo sposobnost i dužnost odabira mogli obavljati hrabro, mudro i vjernički, i to u ovom našem svijetu i vremenu koje je komplicirano i puno zamamljivih ponuda. Biti izvrgnut kušnji ili mogućnosti odgovornog odabira je sastavni dio življenja kao ljudsko biće. Nadvladati kušnju, oduprijeti se onome čemu se vjernik treba oduprijeti, je sastavni dio življenja kao Kristov vjernik i vjernica. Kristova kušnja pokazuje da on ne traži prvenstveno zadovoljavanje svojih materijalnih potreba, čudesno očitovanje svoga položaja i moći niti ulazi u partnerstvo sa sotonom da bi postigao političku vlast. Isus izlazi iz kušnje tako što odabire potpunu poslušnost Ocu, a Božju volju traži i prihvaća iz svete knjige svoga naroda. Time je on uzor svojim vjernicima koji su u stalnoj kušnji da previše pozornosti posvećuju materijalnim dobrima ili da traže položaj i vlast ne gledajući na pravdu i moral. Isus koji se osobno suprotstavio sotoni u tim stvarima može nam pomagati u suprotstavljanju napasti kruha, bogatstva i vlasti. - Mi katolici odgojeni smo tako da smatramo kako je korizma vrijeme osobne pokore, posta i pomaganja potrebnima od onoga što smo postom uštedjeli. To jest istina, ali korizma je također povlačenje u duhovnu pustinju, oslobađanje od svakodnevne užurbanosti kao bismo posvetili pozornost Bogu prisutnom u našem životu. To je vrijeme novog ukorjenjivanja u Bogu i postavljanja prioriteta u našem životu, oaza razmišljanja i obnove u obiteljskoj i radnoj sredini.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Isusovo iskustvo pustinje: povlačim li se ponekad u duhovnu pustinju radi uočavanja volje Božje? 2. Isus odabire na početku mesijanskog djelovanja: koji su kriteriji moga odabiranja?
MOLITVA VJERNIKA NA PRVU NEDJELJU KORIZME U GODINI A
Svećenik:
Na počeku korizme s pouzdanjem se obratimo Bogu Ocu koji poznaje naše potrebe te zatražimo pomoć za pripravu na dostojno slavljenje Uskrsa.
Čitač:
- Da oni koji navješćuju evanđelje po službi naučavanja, dvorenja bolesnika i karitativnog pomaganja donose olakšanje onima kojima služe, molimo te…
- Da državnici svijeta i njihovi sugrađani surađuju u izgradnji pravednog i trajnog mira, molimo te…
- Da pojedinci i skupine u kušnjama i životnim teškoćama nađu snagu u primjeru Isusa koji se u kušnji suprotstavio napasniku, molimo te…
- Da bolesnike i umiruće tješiš po ljubavi i brizi njihovih obitelji, molimo te…
- Da nama ovdje sabranima korizma bude vrijeme pomirenja u obiteljima, župama i društvenoj zajednici, molimo te…
- Da naši pokojnici zadobiju u nebu udio na trajnom životu s Bogom, molimo te…
Svećenik:
Oče nebeski, tvoj Sin je bio iskušavan kao što smo iskušavani svi mi ljudi koji se moramo odgovorno služiti svojom slobodom. Pomozi nam u vremenu kušnje, daj nam snagu u našoj slabosti i učini da odabiremo ono što je volja tvoja za nas i naše bližnje. To te molimo po Kristu našem Gospodinu.