Deveta nedjelja u godini A
ISUS, STIJENA I TEMELJ ŽIVLJENE VJERE
Za današnje evanđelje imamo zaključak Isusova Govora na gori, kako ga je zapisao sv. Matej. Na liniji svoga ostalog učenja Isus traži od vjernika da riječi pretoče u djela. Temelj religioznosti je dubinsko uvjerenje koje prelazi u djelovanje, jer su djela odraz vjere. Neće se spasiti oni koji govore “Gospodine, Gospodine” nego oni koji s Isusom vrše volju Očevu. Nikakve riječi ne mogu zamijeniti pomanjkanje vjerničkih djela. Isus nas danas zove da životnu sigurnost gradimo na njemu koji je svojim učenjem i djelovanjem stijena i temelj naše vjere.
Prvo čitanje (Pnz 11,18.26-28)
Starozavjetna knjiga Ponovljenog zakona sadrži tri dugačka Mojsijeva govora Izraelcima koje kao da upravlja pred ulazak u Svetu zemlju, a zapravo prerađuje tradiciju s iskustvom boravka u Svetoj zemlji i novog sužanjstva u Babiloniji. U današnjem odlomku Mojsije završava tumačenje Deset zapovijedi kao dokumenta saveza s Bogom i među plemenima. U prolazu kroz pustinju Izraelci su doživjeli Božje milosrđe i vjernost, unatoč svojoj nevjernosti. Sada ulaze u zemlju obećanu te postaju narod zato što zajedno pridonose općem dobru vršeći Zapovijedi kao dokument saveza. Mojsije obećava Božji blagoslov, ako narod bude vršio zapovijedi i Božju kaznu, ako vjera Izraelaca bude samo izvanjska. U tome je Mojsije slika Isusa iz današnjeg evanđelja koji uči da mudra osoba podiže svoju životnu zgradu na stijeni riječi Božje.
Drugo čitanje (Rim 3,21-25a.28-30)
Ove i slijedećih petnaest nedjelja za drugo čitanje imat ćemo odlomke iz Pavlove poslanice Rimljanima. To je najdulja Pavlova poslanica, napisana iz Korinta u proljeće god. 58., zajednici kršćana u glavnom gradu carstva koju Pavao nije osnovao, ali ju je trebao. U njoj predstavlja svoje evanđelje i pripravlja sebi teren za dolazak u Rim, odakle kani putovati u Španjolsku na nastavak misionarskog djelovanja. Cijela ova poslanica je tumačenje Božjeg djela spasenja u Kristu raspetom i uskrsnulom u koje se ljudi mogu uključiti osobnom vjerom i krštenjem. Današnji odlomak je početak izlaganja o opravdanju po vjeri u Krista Isusa. Svi odrasli ljudi imaju iskustvo vlastite grešnosti koje se mogu osloboditi vjerničkim prislanjanjem uz Krista, ne vlastitim zalaganjem. U tome nema razlike među Židovima koji su imali objavu Božju i pripadnicima drugih naroda koji su štovali krive bogove.
Mudra osoba gradi životnu kuću na stijeni (Mt 7,21-27)
Za današnje evanđelje imamo završetak Isusova Govora na gori koji se proteže kroz tri Matejeva poglavlja i sadrži ključne teme Isusova moralnog učenja. To je prvi od pet velikih Isusovih govora kod Mateja po kojima ovaj evanđelist prikazuje Isusa kao novoga Mojsija (usp. još govor poslanja - 10,1-42; govor parabola – 13,1-52; govor o opraštanju u Crkvi – 18,1-35; govor o svršetku svijeta i suđenju na temelju djela milosrđa – 24,1-25,46). Ključ Govora na gori je antiteza: “Starima je rečeno… a ja vam kažem” kojom Isus pounutarnjuje izvanjsko ćudoređe, kako su ga tumačili farizeji na temelju svoga shvaćanja starozavjetnih odredbi.
Ovdje imamo niz kontrasta u kojima Isus iznosi potrebu istinske unutarnje religioznosti temeljene na uskliku: “Blago čistima srcem, oni će Boga gledati!” Izreke o obraćanju Isusu nazivom poštovanja “Gospodine, Gospodine” bez vršenja volje Božje zajedno s Isusom (r. 21-23) skreću pozornost na povezanost riječi i djela: nije dovoljno usnama priznavati Isusa za Gospodina, jer u kraljevstvo nebesko ulaze samo oni koji vrše volju Božju. Isus najavljuje strogu osudu onima koji ga samo usnama priznaju a djelima su daleko od njega. On je svojim djelima uprisutnjivao Božje kraljevstvo, a ulazak u eshatonsku fazu kraljevstva može osigurati samo onima koji zajedno s njime vrše volju Očevu.
Isus kao novi Zakonodavac i donositelj kraljevstva Božjega traži učenike i suradnike u djelu Božjem. Učenici Isusovi su oni što čine djela ljubavi i milosrđa koja je Isus predložio kao pozitivni moral u Govoru na gori. U blaženstvima je Isus iznio zašto je on sretan i pozvao na sreću koja izlazi iz siromaštva duhom, iz milosrđa, iz čistoće srca, iz žeđe i gladi za pravednošću, iz mirotvorstva. Za razliku od farizejskih teologa koji su na rukama i čelu nosili filakterije ili nakite ispisane citatima iz Svetoga pisma, Isus uči da takva izvanjska religioznost nije dovoljna. Kad je Matej ovo zapisivao, borio se protiv religiozne površnosti među kršćanima svoje zajednice. Vjera koja bi ostajala samo na riječima nije prava vjera.
Kratka parabola o kući sagrađenoj na stijeni ili na pijesku ukorijenjena je u načinu gradnje u Palestini Isusova vremena gdje su kiše znale odnijeti kuću bez temelja. Kuća na stijeni koja odolijeva olujama i bujicama slika je vjere posvjedočene djelima ljubavi i milosrđa. Poput Mojsija iz prvog čitanja, Isus uči da trebamo biti slušatelji i vršitelji riječi Božje. Isus je na liniji starozavjetnih proroka kritizirao prazno vršenje vjerskih obreda: “Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija: ‘Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene’!” (Mt 15,7-8). Izvjesna napetost ostaje između unutarnjeg uvjerenja i izvanjskih djela, ali Isusovi sljedbenici trebaju znati mudro usklađivati unutarnju vjeru i izvanjska djela.
Rabini Isusova vremena izbrojili su 613 odredbi i zabrana u Petoknjižu i ostalim svetim knjigama. Stoga nepismen i siromašan čovjek koji nije posjedovao rukopise svetih knjiga bio je nesposoban naučiti i vršiti Božje zapovijedi. Isus je ljubav prema Bogu i bližnjemu proglasio glavnom zapovijeđu te najavio da o njima “visi sav Zakon i Proroci” (Mt 22,40). Ne treba biti bogat, mlad, spretan da bismo iskreno ljubili Boga i bližnje, a s druge strane ljudi mogu bez nekih važnih materijalnih dobara, ali bez ljubavi ne mogu. Zato vjera koju ispovijedamo usnama treba biti i vjera koju životom iskazujemo.
Isus poziva svoje vjernike da premoste jaz između onoga što ispovijedaju da vjeruju i onoga što čine. Međutim, kao slabi ljudi svi podliježemo obmanjivanju samoga sebe i lažnim izgovorima. Volimo se lijepim frazama štiti od teških zahtjeva onoga što Isus govori i čini, a on je ljubav prema Bogu i bližnjima proglasio vrhunskom zapovijedi. Kao onaj koji je blaga srca i čist srcem, potiče nas da prakticiramo moral nutrine i srca. Danas želimo dublje prionuti uz Isusa koji je stijena i temelj naše vjere.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Priznajem li hrabro i ponizno da ne živim dosljedno vjeru koju ispovijedam? 2. Je li Isus moja životna stijena?
MOLITVA VJERNIKA NA DEVETU NEDJELJU U GODINI A
Svećenik:
Evanđelje nas danas potiče da svoju duhovnu zgradu gradimo na stijeni volje Božje. Zamolimo snagu da činimo ono što vjerujemo.
Čitač:
- Za svetog oca papu i biskupe Crkve: da vode zajednicu Isusovih učenika u slušanju riječi Božje i vršenju volje Očeve, molimo te…
- Za ljude i krajeve koji su žrtva prirodnih nepogoda i katastrofa: da na njihovu nevolju drugi odgovore velikodušnim pomaganjem, molimo te…
- Za mlade koji rastu u nesigurnim prilikama te bez dostatne pomoći roditelja i učitelja: da se unatoč teškim prilikama razviju u zdrave i odgovorne osobe, molimo te…
- Za bolesnike po našim obiteljima i u zdravstvenim ustanovama: po onima koji ih dvore i liječe iskaži im svoje milosrđe i daruj im zdravlje, molimo te…
- Za pokojne rođake i prijatelje koje nam je smrt uzela: da nas utješiš utjehom vjere a njima udijeliš radost života vječnoga, molimo te…
Svećenik:
Nebeski Oče, udijeli nam da shvatimo kako život naš i drugih ljudi ovisi od dobrote, pomoći i brige bližnjih i udijeli da budemo svjesni svoje odgovornosti za druge. To te molimo po Kristu našem Gospodinu. Amen.