OFFLINE KAMP

fb.pngyt.pngin

Antonija Jerkić: Krist, nada naša

HolySpiritDove4

I dok vječna tama i oblačni nebeski svod svojim dugim prstima povijaju ljudska leđa i zamagljuju nam vid i dok srca koja su zajedno nekad kucala sada poriču negdašnju bliskost i dok suze rose crvavo tlo sve većim ovosvjetovnim tegobama, nada naša, u Tebe, Kriste, ne umire.

Poput golubice što mekim krilima zamahuje u brzom ritmu, svejednako noseći u kljunu grančicu s višestoljetnog stabla maslina, Ti obasjavaš naše nebo, podižeš naše ucviljene poglede i oči nam ispunjavaš ponovno rođenim mirom. Fina, naizgled meka i krhka ptičica, spremna pokleknuti pred prvom prijetnjom i pristati na kavez oko srca i lanac oko članka, uzdigla se najviše. Pretrpjela najstrašnije te postala vjera najveća. Čak i kad su, unezvjereni od dugog čekanja, pognuli glavu i izgubili skoro svaku nadu u skorašnji ponovni boravak na kopnu, Ti si bio ona golubica, bijela, s tek kapljicom svijetlosive. Ona golubica što prhnula je u nebeske visine. Bez straha izletjela pod oblake i vratila se, čvrsto u kljunu stežući zelenu slamku spasa, stapku mira, grančicu konačnog oprosta grešnom ljudskom rodu. Vratila se nama, nama koji smo zatrli vjeru i okaljali ime Tvoje. I mišlju i rječju i djelima.

Dok hodimo ovom tihom dugom ulicom i gubimo pogled u nesamjerljivoj magli, Ti si ta ptica, taj duh koji perjem tare naše suze. Kljunom nam pomiče zamršenu kosu i uništava koprenu koja leži nam na kapcima. Ta ptica koja spremna je poletjeti nisko, niže od orlova, tih čudljivih agresivnih sunarodnjaka kojima se često zaslijepljeni klanjamo. Da... spremna poletjeti i biti samo jedan lepetavi zamah od sigurnog pada. No onda se u zadnji tren uzdići toliko visoko, više od zvijezda i sunca, više od ljubavi i nadanja. Onamo kamo doista pripadaš.

I obećavam, suze mi neće orositi obraze kad smatram da ne mogu dalje. Neću pokleknuti na samu pomisao da nema svrhe živjeti. Neću svoje jade u tuđe glave prelijevati jer se sama s njima ne mogu nositi. Neću tražiti još jedan groš ako su mi dva već u džepu. Neću nemarno odgurnuti blagodat života koju sam kao najveću nagradu imala priliku primiti. Neću izgubiti nadu, jer Kriste, Ti si moja nada.

Nećemo drvljem i kamenjem bližnje obasipati. Nećemo se na račun razlike u boji kože dijeliti. Nećemo zbog zemlje i različitih imena za istu svetost jedni na druge oštricom krenuti. Ne, nećemo to učiniti. Pružit ćemo ruke jedni drugima i istim prstom među oblacima promrsiti, IN PACE, u miru.

Tada će nebom proletjeti golubica našeg spasa. Široko razmaknuti perje krila svojih. A mi ćemo zapjevati. Zapjevat ćemo sabranim jezicima, polagano i svečano, u isto vrijeme usne otvarajući i izgovarajući: KRIST, NADA NAŠA.

Antonija Jerkić

Pobjednički rad natječaja za najbolji literarni rad na temu gesla jubilarnog 10. Susreta hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru - "Krist, nada naša"

VGTAB.pngFGTAB.png

KALENDAR DOGAĐANJA

Lipanj 2017
P U S Č P S N
1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30

DONATORI I PRIJATELJI NCM „Ivan Pavao II.“

logo_mlc.png

 

Copyright© 2007.-2017.

Nadbiskupijski centar za pastoral mladih

Ivan Pavao II. - Sarajevo.

 

Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez

posebne dozvole uz navođenje izvora.

O NAMA

Nadbiskupijski centar za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ (NCM „Ivan Pavao II.“) mjesto je duhovnosti, susreta i obrazovanja; mjesto gdje mladi imaju mogućnost odgoja i rasta u vjeri, priliku za susrete s drugim i drugačijim, te mogućnost dodatnog obrazovanja.

 

VIZIJA: Mostovi povjerenja

 

MISIJA: Za sretniju budućnost mladih!

 

MOTO: ZA MLADE I BOLJE SUTRA

designer17